John Huston
John Huston | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | John Marcellus Huston 5. august 1906. |
| Smrt | 28. august 1987 (81 godina) Middletown, Rhode Island, SAD |
| Nacionalnost | Amerikanac |
| Zanimanje | filmski režiser, scenarist i glumac |
| Godine aktivnosti | 1930–1987 |
Značajna djela | Malteški soko (1941) Blago Sierra Madre (1948) Afrička kraljica (1951) |
John Marcellus Huston bio je američki filmski režiser, scenarist i glumac. Pisao je scenarije za većinu od ukupno 37 igranih filmova koje je režirao, a mnogi se i danas smatraju klasicima: Malteški soko (1941), Blago Sierra Madre (1948), Otok Largo (1948), Džungla na asfaltu (1950), Afrička kraljica (1951), Moulin Rouge, Neprilagođeni i Čovjek koji bi da bude kralj. Tokom svoje 46-godišnje karijere imao je 15 nominacija za Oscara, osvojivši ga dvaput, a režirao je i filmove u kojima se pojavljuju njegov otac Walter i kći Anjelica, koji su također osvojili Oscara u različitim filmovima.
Većina Hustonovih filmova bili su adaptacije značajnih romana, koji često prikazuju "herojsku potragu," kao što su Moby Dick, ili Crvena medalja za hrabrost. U mnogim njegovim filmovima, različite grupe ljudi, dok se bore za zajednički cilj, postaju osuđeni na propast, formiraju "destruktivno savezništvo", dajući filmovima dramatičnu i vizualnu napetost. Mnogi od njegovih filmova uključuju teme kao što su religija, smisao, istina, sloboda, psihologija, kolonijalizam i rat.
Prije nego što je postao holivudski filmski stvaralac, bio je amaterski bokser, novinar, pisac kratkih priča, slikar portretist u Parizu, konjički jahač u Meksiku, kao i autor dokumentarnih filmova za vrijeme Drugog svjetskog rata. U Hollywoodskoj filmskoj industriji Huston je često nazivan "titanom", "buntovnikom" i "renesansnim čovjekom". Autor Ian Freer ga opisuje kao "Ernest Hemingway kina", filmaš koji se "nikada nije bojao da se suočava sa rješavanjem teških problema." [1]
Rane godine
[uredi | uredi izvor]John Huston je bio jedino dijete Rhea-e (rođene Gore) i Waltera Hustona rođenog kanađanina, čije je originalno ime bilo Walter Houghston. Johnov otac, koji je bio škotsko-irskog porijekla, bio je također glumac, u početku u vodvilju, a kasnije i u filmovima.[2] Jednom se bio odrekao glumačke karijere da bi našao stalno zaposlenje kao građevinski inženjer, iako se u roku od nekoliko godina vratio na scenu. On će kasnije postati veoma uspješan na Broadwayu, a potom i u filmovima.
Hustonovi roditelji su se razveli 1913, kada mu je bilo 6 godina, pa je zbog toga veliki dio svog djetinjstva proveo u internatima. Tokom ljetnih odmora, on je putovao sa svakim od svojih roditelja odvojeno; sa svojim ocem po vodviljskim turnejama, i sa svojom majkom po konjičkim utrkama ili drugim sportskim događajima. Mladi Huston je u velikoj mjeri učio od svog oca dok je glumio na sceni, što ga je kasnije uvuklo u svijet glume.[3] Neki kritičari, kao što je Lawrence Grobel, pretpostavili su da je njegov odnos prema majci možda bio uzrok raspada njegovih pet brakova, i zašto nijedna od njegovih veza nisu dugo trajale. Grobel je dalje napisao, "kada sam razgovarao sa nekim od njegovih žena koje su ga voljele, one su neminovno tvrdile da je njegova majka imala ključ za otključavanje njegove psihe." [4] Prema izjavi glumice Olivije de Havilland, "njegova majka je bila centralni lik. Uvijek sam imala osjećaj da sa Johnom upravljaju vještice. On je izgledao kao da ga progoni nešto destruktivno. Ako to nije bila njegova majka, to je onda bila njegova vizija majke." [4]
Kao dijete često je bio bolestan i bio je tretiran zbog bolesti srca i bubrega. Oporavlja se nakon što je duže vremena preležao bolest u Arizoni, i preselio se sa svojom majkom u Los Angeles, gdje je pohađao srednju školu Lincoln Heights. Nakon dvije godine napušta srednju školu, sa željom da postane profesionalni bokser, i sa 15 godina je već bio najbolje rangirani amaterski bokser lahke kategorije u Kaliforniji. Svoju kratku boksersku karijeru završava nakon što je slomlio nos.[3] Zatim je "uronio" u mnoštvo interesovanja, uključujući apstraktno slikarstvo, balet, englesku i francusku književnost, operu, i jahanje. Živeći u Los Angelesu postao je "opčinjen" sa tadašnjom filmskom industrijom i pokretnim slikama, ali samo kao posmatrač. Za Hustona, "Charlie Chaplin je bio božanstvo." [5]
Potom se vratio u New York da bi živio sa svojim ocem, koji je tada nastupao u Broadwayjskim produkcijama, a John je imao nekoliko manjih uloga.[6] Sjeća se, dok je gledao probe svog oca, fascinirala ga je mehanike glume:
Ono što sam naučio tamo, tokom tih sedmica proba, ostalo mi je u sjećanju do kraja mog života.[5]
Nakon kratkog perioda pojavljivanja na sceni, i nakon oporavka od operacije, putovao je sam po Meksiku. Tokom dvije godine provedenih tamo, između ostalih avantura, dobio je poziciju jahača kao počasni član meksičke konjice. Po povratku u Los Angeles, oženio je Dorothy Harvey djevojku koju je poznavao još iz srednje škole. Njihov brak je trajao samo godinu dana.
Rana karijera kao pisac
[uredi | uredi izvor]Tokom svog boravka u Meksiku, napisao je komad "Frankie i Johnny", na osnovu istoimene balade. Nakon uspješne prodaje, shvatio je da je pisanje privlačna karijera, pa se posvetio tome. Njegovo samopouzdanje je poraslo kada je H. L. Mencken, urednik popularnog časopisa, American Mercury, kupio dvije njegove priče, "Fool" i "Figure ratnika." U godinama koje slijede, njegove priče i članci pojavljuju se u časopisima: Esquire, Theatre Arts, i New York Times. Jedno vrijeme je također radio za časopis New York Graphics. Godine 1931, kada je imao 25 godina, preselio se u Los Angeles s nadom da piše za procvalu filmsku industriju, upravo u vrijeme kada nijemi film biva zaminjenjen sa zvučnim, i kada se javila potražnja za piscima.[6] Osim toga, njegov otac se već ranije bio preselio u Los Angeles gdje je već imao uspjeha u brojnim filmovima.
Universal Studios ga angažira u odjelu za scenarij, gdje je počeo sa pisanjem dijaloga za veliki broj filmova iz 1932, uključujući Ubistva u ulici Morgue, Podijeljena kuća, i Red i zakon. U posljednja dva filma glumio je njegov otac, Walter Huston. Osim toga, film Podijeljenja kuća režirao je William Wyler, koji je Hustonu pružio prvi pravi "pogled iznutra" u procesu snimanja filmova u svim njihovim fazama. Wyler i Huston će kasnije postati bliski prijatelji i saradnici u velikom broju značajnih filmova.[6]
Tokom svojih prvih godina kao pisac u Hollywoodu Huston je stekao reputaciju "strastvenog pijanice".[3] Međutim, Huston opisuje te godine kao "niz nesretnih pustolovina i razočarenja". Njegova kratka karijera kao pisac u Hollywoodu završava se iznenada nakon što je automobilom kojeg je vozio udario i usmrtio mladu ženu pješaka. Bio je oslobođen krivice nalazom sudskog vještaka, ali incident ga je ostavio "traumatiziranim" pa se preselio u London i Pariz, gdje je živio kao "lutalica".[3]
Nakon pet godina 1937, 31-godišnji Huston se vratio u Hollywood u namjeri da postane "ozbiljan pisac." On je također bio u braku sa Lesley Black. Prvo zaposlenje dobio je kao scenarist za Warner Brothers Studio, sa dugoročnim ciljem da režira svoje scenarije. Sljedeće četiri godine, bio je koautor scenarija za velike filmove kao što su: Jezebel, Nevjerovatni dr. Clitterhouse, Juarez, Dr. Ehrlich's Magic Bullet, i Narednik York.[3] Bio je nominiran za Oscara za njegov scenarij za 'Ehrlicha' i 'Narednika Yorka. Huston bilježi da je 'Narednik York', kojeg je režirao Howard Hawks, "bio jedan od najboljih filmova za Howarda, a Gary Cooper je trijumfovao u ulozi mladog planinara." [7]
Huston je postao priznati i cijenjeni scenarist. Stekao je mogućnost da ubijedi Warnere da mu daju priliku da režira, pod uslovom da mu njegov scenarij također postane hit. Huston piše:
Oni su mi ugađali. Dopadao im se moj rad kao pisac i željeli su da me zadrže. Da sam htio da režiram, oni bi mi to omogućili, a ako to i ne bi ispalo dobro, ne bi bili previše razočarani, jer je to trebalo da bude jako mali projekat.[5]
Sljedeći scenarij na kojem je radio bio je Visoka Sierra (1941), koji je režirao Raoul Walsh. Film je postao hit što je bila Hustonova želja. To je bio film o jednom odbjeglom gangsteru, što je bila prva glavna uloga Humphreya Bogarta i načinio je od njega filmsku zvijezdu. Warneri su se držali nagodbe, i dali su Hustonu slobodan izbor tema.[5]
Scenarist i režiser
[uredi | uredi izvor]Malteški soko (1941)
[uredi | uredi izvor]Za svoj prvi zadatak kao režiser, Huston je izabrao detektivski triler Dashiella Hammetta Malteški soko (1941), film čije su dvije ranije verzije Warnera podbacile na kino blagajnama. Međutim, glavni u studiju Jack Warner odobrio je pristup Hustona Hammettovom romanu iz 1930, što je ujedno bilo ispunjenje njegovog obećanja Hustonu da izabere svoju prvu temu.[5] Huston se držao toga da scenarij bude sličan romanu, zadržavajući većinu Hammettovih dijaloga, a režirao je radnju tako da ide svojim tokom, baš kao i pripovijedanje u knjizi. Ono što je bilo neobično u njegovim pripremama za svoj prvi posao režije, je da je unaprijed skicirao svaki snimak krupnog plana, uključujući i pozicije kamere, rasvjete i kompozicijskog omjera.[6] Od velike koristi mu je bio odabir glumačke ekipe, dajući Humphreyju Bogartu glavnu ulogu. Bogart je bio zadovoljan sa dodijeljenom ulogom, pošto je volio da radi sa Hustonom. Osim toga, u sporednim ulogama uključene su i drugi poznati glumci: Mary Astor, Peter Lorre, Sydney Greenstreet (njegova prva filmska uloga), i njegov otac, Walter Huston. Film je, međutim, dobio samo mali budžet ranga B-filma, i imao je minimalni publicitet Warnera, jer su imali niska očekivanja.[5] Čitav film je snimljen u periodu od osam sedmica za samo 300,000 dolara.[3]
Nakon oduševljene reakcije javnosti i kritike, Warneri su bili iznenađeni. Kritičari su pozdravili film kao "klasični", i do danas se tvrdi od strane mnogih da je to "najbolja detektivska melodrama ikada snimljena." Kritičar Herald Tribunea Howard Barnes ocijenio je film "trijumfom".[5] Huston je ponovo dobio nominaciju za Oscara za scenarij. Nakon ovog filma, on je od tada režirao sve svoje scenarije, osim jednog, Tri stranca (1946).[6]
1942, režirao je još dva hita, U ovom našem životu (1942), u kojem glumi Bette Davis, i Preko Pacifika, još jedan triler u kojem glumi Humphrey Bogart.
Godine u Armiji i Drugi svjetski rat
[uredi | uredi izvor]1942 Huston je mobilisan od strane Američke armije da bi snimao filmove za Army Signal Corps. Dok je nosio uniformu sa činom kapetana, režirao je i producirao tri filma koje su neki kritičari ocijenili kao "jedne od najboljih snimljenih o Drugom svjetskom ratu: Izvještaj sa Aleuta (1943), o vojnicima koji se pripremaju za borbeni zadatak; Bitka kod San Pietra (1944), priča koja je bila cenzurisana od strane Armije, a koja govori o greškama američkih obavještajnih službi, što je dovelo do mnogih pogibija, i Neka bude svjetlo (film) (1945), o psihološkim poremećajima veterana, također cenzurisan 35 godina, sve do 1981. Dobio je unapređenje u čin majora i odlikovanje Legion of Merit za "hrabar rad u borbenim okolnostima." [3] Uprkos svemu, svi njegovi filmovi koje je snimio za Armiju bili su "kontroverzni", cenzurisani, i nisu puštani za slobodno prikazivanje, jer su smatrani da bi "demoralizirali" vojnike i javnost.[6] Mnogo godina kasnije, nakon preseljavanja u Irsku, njegova kćer, glumica Anjelica Huston, sjećala se da su "glavni filmovi koje su gledali bili ratni dokumentarci." [8]
Po povratku u Hollywood 1946. nakon što se rat završio, bio je ko-scenarist na filmu Stranac, ali mu taj rad nije bio zvanično priznat. Film je režirao i producirao Orson Welles, koji je ujedno i glumio nacističkog ratnog zločinca koji je uspio da se doseli u Novu Englesku pod lažnim imenom.
Blago Sierra Madre (1948)
[uredi | uredi izvor]Njegov sljedeći projekat koji je napisao, režirao i kratko se pojavio kao amerikanac, od kojeg se traži da "pomogne američkom kolegi kojeg je napustila sreća", bio je Blago Sierra Madre (1948). To će postati jedan od filmova koji je utemeljio njegovu reputaciju vodećeg filmskog stvaraoca. Film, u kojem također glumi Humphrey Bogart, je priča o tri skitnice koje se udružuju u potrazi za zlatom. Huston je dao sporednu ulogu svom ocu, Walteru Hustonu.
Warner Brothers Studio je u početku bio u nedoumici šta da radi sa filmom. Oni su dozvolili Hustonu da snima na lokaciji u Meksiku, što je bio "radikalan potez" za studio u to vrijeme. Također su bili svjesni toga da je Huston gradio reputaciju "jednog divljeg momka Hollywooda." U svakom slučaju, to se šefu studija Jacku Warneru u početku nije sviđalo. Ali sve sumnje Warnera su se ubrzo izgubile, kad je film stekao slavu kod javnosti i kritike. Hollywoodski pisac James Agee nazvao ga je "jednim od najljepših i vizualno najživljih filmova koje je ikada vidio." Time magazin ga je opisao kao "jednu od najboljih stvari koje je Hollywood uradio još otkad su filmovi počeli da pričaju." [5] Huston je osvojio Oscara za najbolju režiju i najbolji adaptirani scenarij; njegov otac osvojio je Oscara za najbolju sporednu mušku ulogu. Film je također osvojio i druge nagrade u SAD-u i inostranstvu. Magazin Filmski komentar posvetio je filmu četiri stranice u svom izdanju iz maja-juna 1980., uz komentar autora Richarda T. Jamesona:
Ovaj film je impresionirao srce, um i dušu svakog ko ga je vidio i to u tolikoj mjeri da filmaši velike originalnosti i posebnosti kao što su Robert Altman i Sam Peckinpah mogu reći da su uradili mnoge verzije iznova i iznova, ... a da nisu ugrozili njegovu jedinstvenost.[5]
Također 1948. režira svoj naredni film, Otok Largo, opet sa Humphreyjem Bogartom u glavnoj ulozi. To je priča o razočaranom ratnom veteranu povratniku koji se sukobljava sa gangsterima na jednom zabačenom otoku na Floridi. U filmu se također pojavljuju Lauren Bacall, Claire Trevor i Edward G. Robinson. Film je adaptacija pozorišne predstave Maxwella Andersona, a sam film je za mnoge gledaoce izgledao pretjerano pozorišni. Međutim, "izuzetna glumačka ekipa" spašavaju film, i Claire Trevor osvaja Oscara za najbolju sporednu žensku ulogu. Huston je negodovao što je studio bez njegovog odobrenja izrezao nekoliko scena iz konačnog izdanja. Ovaj ispad, zajedno s još nekim ranijim sporovima, bili su dovoljni da ga razljute pa je napustio studio po isteku ugovora.[5]
Džungla na asfaltu (1950)
[uredi | uredi izvor]1950. napisao je i režirao Džunglu na asfaltu, film koji je bio poseban po tome što je prikazao kriminalce kao nešto simpatičnije likove koji samo rade svoj profesionalni posao, "zanimanje kao i svako drugo". Huston je postigao taj efekat posvećujući "veliku pažnju" radnji filma, uključujući veliku krađu nakita, analizirajući svaku minutu, detalje korak po korak i poteškoće s kojima se svaki od likova suočava prilikom iznošenja plijena vani. Pri tome, neki kritičari smatraju da je Huston ostvario skoro "dokumentaristički" stil.[6]
Filmski kritičar Andrew Sarris smatra da je to "najbolji Hustonov film", i da je ujedno pomogao Marilyn Monroe da postane priznata glumica. Sarris također ukazuje na slične teme u mnogim Hustonovim filmova, kao što je to vidljivo iz sljedećeg: "Njegovi protagonisti gotovo nikako ne uspijevaju da urade ono što su naumili." [9] Ova tema je također slična priči Blago Sierra Madre, gdje je pohlepa postala uzrok propasti bande.
U filmu glume Sterling Hayden i Hustonov dobar prijatelj, Sam Jaffe. Također, to je bila prva ozbiljna uloga za Marilyn Monroe, što Huston potvrđuje izjavom: "To je, naravno, bila uloga s kojom je Marilyn Monroe dobila svoj početak." [7] Film je postigao uspjeh na kino blagajnama i Huston je ponovo bio nominiran za Oscara za najbolji scenarij i najbolju režiju, uz to osvajajući nagradu Udruženja američkih režisera.[5] Film će kasnije postati model za mnoge slične filmove od strane drugih filmskih autora.
Crvena medalja za hrabrost (1951)
[uredi | uredi izvor]Nakon završetka Džungle na asfaltu, sljedeći Hustonov film, Crvena medalja za hrabrost, imao je sasvim drugu temu: rat i njegov utjecaj na vojnike. Dok je bio u armiji za vrijeme Drugog svjetskog rata, bio je zainteresiran za klasični roman Stephena Cranea Američki građanski rat. Za glavnu ulogu, Huston je izabrao heroja iz Drugog svjetskog rata Audieja Murphyja koji je imao ulogu mladog vojnika Unije, koji iz straha napušta svoju jedinicu, ali se kasnije vraća i bori se uz njih. Međutim, Metro-Goldwyn-Mayer je smatrao da je film imao previše antiratnih poruka. Bez Hustonovog odobrenja, oni smanjuju vrijeme trajanja filma sa 88 na 69 minuta, uz dodatno pripovijedanje, i brišu ono što je Huston smatrao da je ključna scena.[6] Film je prošao loše na kino blagajnama. Huston sugerira da je mogući uzrok bio jer je "podsjetio na rat u sopstvenoj domovini." Huston se prisjeća da je na premijernom prikazivanju, prije nego što je film došao na pola, "blizu trećina publike ustala i otišla iz kina."[10] Bez obzira na "rezove" i slabu reakciju javnosti, historičar filma Michael Barson opisuje film kao "manje remek-djelo." [11]
Afrička kraljica (1951)
[uredi | uredi izvor]Prije nego što je Džungla na asfaltu doživjela premijeru u kinima, Huston je već bio u Africi na snimanju Afričke kraljice (1951); priča koja se zasniva na popularnom romanu C. S. Forestera. U filmu, koji je kombinacija romantike, komedije i avanture, glume Humphrey Bogart i Katharine Hepburn. Barson ga naziva "jednim od najpopularnijih holivudskih filmova svih vremena." [11] Producent filma, Sam Spiegel, predlagao je Hustonu da promijeni kraj filma kako bi protagonisti mogli da prežive, a ne da poginu. Huston se složio, i kraj je bio promijenjen. Finansijski, postao je Hustonov najuspješniji film, i "ostaje jedan od njegovih najboljih ostvarenja." [6] Huston je bio nominiran za dva Oscara: za najboljeg režisera i najbolji scenarij. Bogart je, međutim, osvojio Oscara za najbolju glavnu mušku ulogu, njegova prva pobjeda.
Period Komiteta za neameričke aktivnosti (HUAC)
[uredi | uredi izvor]Huston se 1952. preselio u Irsku kao rezultat njegovog "gađenja" zbog "lova na vještice" i "moralne truhleži", koju je, po njegovom mišljenju, stvorio Komitet za neameričke aktivnosti (HUAC), kada su progonjeni mnogi od njegovih prijatelja u filmskoj industriji. Huston je, zajedno s prijateljima uključujući režisera Williama Wylera i scenaristu Philipa Dunnea, osnovao "Odbor za Prvi amandman", kao odgovor na tadašnje vladine istrage o komunistima unutar filmske industrije. HUAC je prozivao brojne filmske autore, scenariste i glumce da svjedoče o svojoj političkoj prošlosti.[11]
Moby Dick (1956)
[uredi | uredi izvor]Huston se dalje bacio na produkciju, pisanje scenarija i režiju za svoja sljedeća dva filma: Moulin Rouge 1952. i Udri vraga 1953. Scenarij za Moby Dick je, međutim, napisao Ray Bradbury, iako je Hustonovo ime dodano kao ko-autor scenarija nakon završetka projekta. Mada je Huston lično unajmio Bradburyja da adaptira roman Hermana Melvillea u scenarij, Bradbury i Huston se nisu slagali tokom priprema za snimanje, i Bradbury će kasnije dramatizirati njihov odnos u kratkoj priči "Banshee"; Peter O'Toole će kasnije igrati ulogu Johna Hustona kada je "Banshee" bio adaptiran u epizodu iz Pozorišta Raya Bradburya.[12]
Deset godina Huston je planirao da snimi Melvilleov Moby Dick, pošto je smatrao da bi to bila odlična uloga za njegovog oca, Waltera Hustona. Međutim, njegov otac je umro 1950, pa je odabrao Gregoryja Pecka koji je igrao glavnu ulogu kapetana Ahaba. Film je sniman u periodu od tri godine na lokacijama u Irskoj, gdje je Huston tada živio. Ribarsko selo New Bedford, Massachusetts zajedno sa rivom je ponovo izgrađeno; jedrenjak u filmu je napravljen da bude sposoban za plovidbu; izgrađena su tri kita od čelika, drveta i plastike. Međutim, film nije imao uspjeha na kino blagajnama, a neki kritičari, kao što je David Robinson, ukazuju na to da film nije imao "misticizam knjige" i time je "izgubio svoj značaj." [5]
Neprilagođeni (1961)
[uredi | uredi izvor]Od njegovih narednih pet filmova, samo Neprilagođeni (1961) je dobio pohvale kritike.[1] Međutim, kritičari su primijetili "retrospektivnu atmosferu prokletstva", koja je prisutna u filmu. Clark Gable, koji je bio zvijezda filma, umro je od srčanog udara nekoliko dana nakon što je snimanje završeno; Marilyn Monroe nikad više nije snimila nijedan film, a umrla je godinu dana kasnije; Montgomery Clift i Thelma Ritter koji su imali sporedne uloge, također su umrli u narednih nekoliko godina. Tokom samog snimanja, Monroe je često bila na raznim drogama, što je dovodilo do njenog kašnjenja na snimanje, a često je zaboravljala svoje dijaloge. "Praktično na snimanju", došlo je do njenog raspada braka sa scenaristom filma, Arthurom Millerom.[5] Huston je kasnije komentirao o ovom periodu u njenoj karijeri: "Marilyn je bila na samom završetku ne samo svoje glumačke karijere, nego i života." [10]
Freudova tajna strast (1962)
[uredi | uredi izvor]Nakon Neprilagođenih dolazi Freudova tajna strast, film sasvim drugačiji od većine drugih. Osim režije, on također pripovijeda dijelove priče. Historičar filma Stuart M. Kaminski napominje da Huston predstavlja Sigmunda Freuda, kojeg igra Montgomery Clift, "kao neku vrstu spasitelja i mesiju", sa "gotovo biblijskim određenjem." Na početku filma, Huston opisuje Freuda kao "vrstu heroja ili Boga u potrazi za čovječanstvom":[13] "Ovo je priča o Freudovom silasku u predjele crne kao pakao, ljudsku podsvijest, i kako je on tu unio malo svjetla."
Huston objašnjava kako je počeo da se zanima psihoterapijom kao predmetom filma:
Prvo iskustvo s time imao sam u bolnici za vrijeme rata, gdje sam napravio dokumentarni film o pacijentima koji pate od ratnih neuroza. Kad sam bio u Armiji napravio sam film "Neka bude svjetlo". To iskustvo je bilo početak mog interesovanja za psihoterapiju, a do današnjeg dana Freud ostaje kao jedina velika figura u toj oblasti.[10]
Noć iguane (1964)
[uredi | uredi izvor]Za svoj sljedeći film Noć iguane, Huston još jednom putuje u Meksiko. Adaptira pozorišni komad Tennesseeja Williamsa. U filmu se pojavljuju zvijezde kao što su Richard Burton i Ava Gardner, i bio je nominiran za nekoliko nagrada Akademije. Snimanje je privuklo mnogo pažnje, zbog Burtona koji se pojavio u Meksiku sa svojom suprugom Elizabethom Taylor. Hustonu se toliko svidio grad u kojem je obavljeno snimanje, da je odlučio da kupi kuću tamo.
Biblija:Knjiga postanka (1966)
[uredi | uredi izvor]Producent Dino De Laurentis putuje u Irsku da pita Hustona da režira film Biblija:Knjiga postanka. Iako je De Laurentis imao ambicije za širu priču, shvatio je da tema ne može biti adekvatno pokrivena i ograničava priču na prvu polovinu Knjige Postanka. Huston je uživao režirajući film, pošto je imao priliku da se prepusti svojoj ljubavi prema životinjama. Osim režije on je također igrao ulogu Noe i glasa Boga. Film je prošao loše na kino blagajnama, međutim, sa budžetom od 18 miliona dolara, to je bio najskuplji film u njegovoj karijeri.[5] Huston opisuje detalje o snimanju:
Svako jutro prije početka snimanja, posjetio bih životinje. Jedan od slonova, Candy, volio je da ga se počeše po trbuhu iza prednjih nogu. Dok bih ga češao, on bi se naginjao sve više i više prema meni sve dok ne bi bilo suviše opasno da se ne sruši na mene. Jednom sam počeo da se udaljavam od njega, a on je zgrabio moju šaku s njegovom surlom i privukao me ustranu. To je bila komanda: "Nemoj prestajati". Koristio sam to na filmu. Noa češe trbuh slona i odlazi, a slon ga svaki put vuče nazad prema sebi.[7]
Grad izobilja (1972)
[uredi | uredi izvor]Nakon nekoliko filmova koji nisu bili dobro primljeni, Huston je ponovo osvojio odobravanje kritike sa filmom Grad izobilja koji je zasnovan na istoimenom romanu Leonarda Gardnera iz 1969. godine. To je priča o ostarjelom, umornom alkoholičaru-bokseru iz Stocktona, Kalifornija koji pokušava da se vrati na boksersku scenu. Film je bio nominiran za nekoliko nagrada nakon premijere. U filmu glume Stacy Keach, mladi Jeff Bridges i Susan Tyrrell, koja je bila nominirana za Oskara za najbolju sporednu žensku ulogu. Roger Ebert navodi da je Grad izobilja bio jedan od najboljih Hustonovih filmova, dajući mu maksimalne četiri zvjezdice, što je bio njegov najveći rejting.[14]
Čovjek koji bi da bude kralj (1975)
[uredi | uredi izvor]Možda jedan od Hustonovih najcjenjenih filmova 1970-tih, Čovjek koji bi da bude kralj doživio je kritički i komercijalni uspjeh. Huston je planirao da snimi ovaj film još od 1950-tih godina, prvobitno sa svojim prijateljima Humphreyjem Bogartom i Clarkom Gableom. Na kraju su glavne uloge pripale Seanu Conneryju i Michaelu Caineu. Film je snimljen na lokacijama u Sjevernoj Africi i bio je hvaljen zbog starinskog načina prikazivanja fantazije i zabave. Steven Spielberg je izjavio da je film bio jedan od njegovih inspiracija za Otimače izgubljenog kovčega.
Mudra krv (1979)
[uredi | uredi izvor]Nakon snimanja filma Čovjek koji bi da bude kralj, Huston je imao najdužu pauzu između režiranja filmova. Svoj povratak je obilježio sa filmom Mudra krv koji je bio neuobičajen i pomalo kontroverzan snimljen prema istoimenom romanu. Tu je Huston pokazao svoju vještinu kao pripovjedač i odvažnost kada su u pitanju teške teme kao što je religija.
Ispod vulkana (1984)
[uredi | uredi izvor]Ispod vulkana je bio posljednji Hustonov film s radnjom u Meksiku a glavnu ulogu je imao Albert Finney u ulozi ambasadora alkoholičara na samom početku Drugog svjetskog rata. Film je zaradio dobar prijem kod kritičara, a posebno Finneyjeva gluma očajnog i depresivnog alkoholičara. Film je također doživio i uspjeh kod nezavisnog kruga.
Mrtvi (1987)
[uredi | uredi izvor]Mrtvi bilo je posljednje filmsko ostvarenje Johna Hustona. To je adaptacija kratke klasične priče Jamesa Joycea što je možda bilo jedno od Hustonovih najličnijih ostvarenja, kako zbog njegovog irskog državljanstva tako i zbog njegove strasti za klasičnom literaturom. Većinu filma režirao je iz invalidskih kolica, i koristio je spremnik s kiseonikom da diše tokom posljednjih nekoliko mjeseci života. Film je bio nominiran za dva Oskara, i dobio je pohvale od strane kritičara. Roger Ebert ga je stavio na svoju Listu najvećih filmova za koje tvrdi da su jedni od najboljih ikada snimljenih. Huston je umro skoro četiri mjeseca prije datuma objavljivanja filma.
Kao glumac
[uredi | uredi izvor]Pred kraj svoje karijere počeo je da se pojavljuje u različitim filmovima. Režiser Otto Preminger ga je 1963. pitao da li bi glumio bostonskog prelata u filmu Kardinal, i prema pisanju autora Philipa Kempa, on je "briljirao u filmu". Bio je nominiran za Oskara za najbolju sporednu mušku ulogu. Kao i mnogi drugi, imao je jako malo učešća kao glumac i režiser za film iz 1967. Casino Royale. Zatim se 1974. pojavljuje u filmu Romana Polanskog Kineska četvrt, kao glavni korumpirani biznismen, te kao John Hay, državni sekretar za vrijeme Theodorea Roosevelta, u filmu Vjetar i lav. Huston je uživao u glumi i nikad je nije uzimao za ozbiljno. "To je sigurna stvar", jednom je rekao, "i oni vas plaćaju skoro isto kao i za režiju." [5]
Huston je rekao da ne smatra sebe vrlo dobrim glumcem, rekavši da je jedino bio ponosan na svoju ulogu u filmu Kineska četvrt, iako je također u velikoj mjeri uživao glumeći u filmu Zima ubija.[15] On je također igrao Lawgivera u filmu Bitka za Planetu majmuna.
Huston je bio poznat generaciji ljubitelja Tolkienovih priča Srednje zemlje kao glas čarobnjaka Gandalfa u Rankin/Bassovoj animiranoj adaptaciji Hobbita iz (1977) i Povratku kralja iz (1980).
Filmske teme
[uredi | uredi izvor]Hustonovi filmovi imali su svoju dubinu prema ljudskoj prirodi i ljudskim problemima. Oni su ponekad uključivali scene ili kratke dijaloge koji su bili izuzetno proročanski i odnose se na pitanja životne sredine koji su dospjeli do javne svijesti tek u budućnosti, u periodu koji je započeo oko 1970; primjeri uključuju filmove kao što su Neprilagođeni i Noć iguane. Huston je provodio duge večeri nakon snimanja lumpujući u kazinima Nevade, okružen novinarima i lijepim ženama, kockajući se uz piće i pušeći cigare.
Prema Kaminskom, Hustonove priče su se često bavile "propalim poduhvatima" od strane različitih grupa ljudi. Grupe će istrajavati iako su im šanse male, i na početku su osuđeni na propast zahvaljujući okolnostima koje su stvorile nemoguću situaciju.[13] Međutim, neki članovi grupe obično prežive, i to oni koji su "proračunati" i "inteligentni", ili neko ko će "žrtvovati sve za samospoznaju i nezavisnost". Te vrste likova vide se na primjeru Bogarta u Malteškom sokolu, i Montgomeryja Clifta u Freudu.
Druga vrsta potrage često viđena u Hustonovim filmovima uključuje par potencijalnih ljubavnika koji pokušavaju da se suoče sa neprijateljskim svijetom.[13] Flint dodaje da se on "suprotstavljao navici Hollywooda za sretnim završecima", i mnogi od njegovih priča završavaju se sa "neispunjenom ljubavi".[3] Historičar filma James Goodwin dodaje da u skoro svim njegovim filmovima, postoji neka vrsta "herojske potrage, čak i ako to uključuje sumnjive motive ili destruktivno savezništvo". Osim toga, traganje "je prihvatljivije nego malodušne, nemoralne rutine života".[6] Kao rezultat toga, njegovi najbolji filmovi, prema Flintu, "imaju površne scenarije sa ubrzanim tempom i uzbudljivu radnju i karakterizaciju, a mnogi od njih se ironično bave sujetom, pohlepom i neobavljenim zadacima".[3]
Međutim, po mišljenju kritičara Tonyja Tracyja i Roddyja Flynna, "ono što suštinski fascinira Hustona nisu bili filmovi per se, to jest forma, nego ljudsko stanje, a literatura je ponudila orijentir za istraživanje tog stanja. "Dakle, u mnogim od njegovih filmova on je pokušao da izrazi svoj interes razvijanjem tema koje uključuju neke od "velikih pripovijedanja" dvadesetog vijeka, kao što su "vjera, smisao, istina, sloboda, psihologija, kolonijalizam, rat i kapitalizam".[8]
Za Jamesona, svi Hustonovi filmovi su adaptacije, i smatra da je kroz njegove filmove postojao "kohezivan pogled na svijet, ne samo tematski, već i stilski". To se zove "Hustonov pogled".[5] "Hustonov pogled" je također primijetio scenarist James Agee, koji dodaje da taj "pogled nastaje iz Hustonovog smisla za ono što je prirodno za oko i njegovo osjetljivo, jednostavno osjećanje za prostor." [5] U svakom slučaju, napominje Flint, Huston je posvetio "neuobičajenu pažnju očuvanja stilova i vrijednosti pisca, i tražio je više puta da prenese unutrašnju suštinu literature kako bi snimio dramatičnu i vizualnu napetost", što je učinio u filmovima Crvena medalja za hrabrost, Moby Dick i Ispod vulkana.[3]
Religija je također tema koja se provlači kroz mnoge Hustonove filmove. U filmu Noć iguane, Kaminsky napominje kako Richard Burton, dok drži propovijedi svojoj zajednici, izgleda "izgubljen, zbunjen, a njegov govor je nepovezan", što dovodi do toga da mu njegova zajednica okrene leđa. U drugim filmovima, dodaje Kaminski, vjera se vidi kao "dio svijeta mašte", gdje se akteri moraju savladati kako bi preživjeli fizički ili emocionalno. "Ovi vjerski fanatici zastupaju odstupanje od svijeta zadovoljstva i ljudske ljubavi, svijeta u koji Huston vjeruje", zaključuje Kaminsky.[13] Takve religiozne teme također se mogu vidjeti u filmovima Biblija i Mudra krv.
Za Barsona, međutim, Huston je među "najmanje dosljednim" filmašima, iako zaključuje da je on bio jedan od "najzanimljivijih režisera proteklih šezdeset godina".[11] Tokom svoje duge karijere, mnogi od njegovih filmova prošli su loše i zbog toga su bili kritikovani. Jednom je piscu 1972. izjavio: "Kritika nije novo iskustvo za mene. Filmovi koji se sada smatraju da su, oprostite termin, klasici, nisu bili tako dobro primljeni u vrijeme kada su izašli." [16]
U svom pregledu Grada izobilja Roger Ebert je napisao: "On je fasciniran likovima autsajdera i gubitnika. U njegovim filmovima junaci nikada ne postižu ono šta imaju za cilj. Sam Spade, u Malteškom sokolu, gubi jednog partnera, i jednu ženu za koje je mislio da bi im mogao vjerovati. Svako je gubitnik u filmovima: Blago Sierra Madre, zlato u vidu prašine biva izgubljeno u vjetru, Ahab u Moby Dicku, karijera oficira kojeg igra Marlon Brando u filmu Odsjaji u zlatnom oku, čak i Bogart i Hepburn u filmu Afrička kraljica, niko ne ispunjava svoje planove. Afrička kraljica ima sretan završetak, ali se osjeća izvještačeno i smiješno, a sam brodić strada pri uništavanju njemačkog parobroda." [17]
Tehnika režiranja
[uredi | uredi izvor]George Stevens Jr. napominje da se mnogi režiseri oslanjaju na montažu nakon snimanja kako bi oblikovali konačnu verziju, Huston je umjesto toga kreirao svoje filmove dok su se snimali: "Ja većinom ne poznajem montažere mojih filmova", rekao je Huston. Glumac Michael Caine je primijetio njegovu tehniku: "Većina režisera ne znaju šta žele, tako da snimaju sve što mogu da zamisle; oni koriste kamere kao mitraljeze. John koristi kameru kao snajper." [10]
Filmski pisac Peter Flint također se slaže i ističe koristi od ovog stila: "On je snimao štedljivo, izbjegavajući mnoge dodatne snimke koje koriste nesigurni režiseri, i bio je mudar montažer, tako da su finansijeri imali problema pokušavajući cenzurisati scene". Huston je snimao većinu svojih filmova na originalnim lokacijama, radeći "intenzivno" šest dana u sedmici, a "nedjeljom bi jednako intenzivno igrao poker sa glumcima i ekipom." [3]
Na pitanje kako on zamišlja svoje filmove dok ih režira i šta su njegovi ciljevi, Huston je odgovorio:
Za mene idealni film, koji ja nikad nisam uspio napraviti, bio bi kao da imate kolut filma iza svojih očiju i da sami projicirate film i vidite ono što želite vidjeti. Tu ima mnogo toga zajedničkog sa misaonim procesima; ... Zato mislim da je kamera ujedno i oko i um. Sve što činimo s kamerom ima fiziološki i mentalni značaj.
Prema Kaminskom, mnoge Hustonove vizije vjerovatno su došle iz njegovih ranih iskustava kao slikar na ulicama Pariza. Dok je boravio tamo, studirao je umjetnost godinu i po dana. Huston je nastavio sa slikarstvom kao hobijem tokom većine svog života. Kaminsky također napominje da se većina Hustonovih filmova "ogleda u ovom primarnom interesu za slike, pokretne portrete i korištenje boja." U većini njegovih režiserskih poduhvata on je istraživao korištenje "stilskih okvira", a posebno dobro planiranih krupnih planova. Za svoj prvi film, Malteški soko, na primjer, Huston je skicirao sve njegove scene unaprijed, poput platna za slike.[13] Njegova kćerka Anjelica Huston dodaje da je čak i za njegove kasnije filmove, "stalno" skicirao kadrove. Ona se slaže da je za njenog oca "to bio način proučavanja, a moj otac je bio vrlo dobar slikar." Ona također napominje da "je imao izuzetno razvijene čulne kvalitete, i da mu ništa nije moglo promaći." [8]
Nagrade
[uredi | uredi izvor]
Huston je imao 15 nominacija za Oskara u toku svoje karijere, te je najstarija osoba ikada nominirana za najboljeg režisera kada je, u dobi od 79 godina, bio nominiran za film Čast Prizzijevih (1985). Osvojio je dva Oscara, za režiju i pisanje scenarija za Blago Sierra Madre. Huston je također osvojio Zlatni globus za isti film i dobio više nagrada za životno djelo, uključujući i jednu od Američkog filmskog instituta 1982.
On je također jedinstven po tome što je režirao uloge svog oca Waltera i njegove kćeri Anjelice u filmovima koji su odnijeli pobjede na dodjelama Oscara: Blago Sierra Madre i Čast Prizzijevih, respektivno. Hustonovi su bili prva porodica sa tri generacije dobitnika Oskara.
Osim toga, on je također režirao uloge 13 glumaca nominiranih za Oskara: Sydney Greenstreet, Claire Trevor, Sam Jaffe , Humphrey Bogart, Katharine Hepburn, José Ferrer, Colette Marchand, Deborah Kerr, Grayson Hall, Susan Tyrrell, Albert Finney, Jack Nicholson i William Hickey.
Huston je 1965. dobio Nagradu Laurel za pisanje scenarija od Udruženja američkih pisaca. Sa filmom Escape to Victory 1981. bio je nominiran za Zlatnu nagradu na 12. Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi.[18] Hustonov kip koji ga prikazuje kako sjedi u svojoj režiserskoj stolici, postavljen je na Trgu Johna Hustona u Puerto Vallarti u Meksiku.
Privatni život
[uredi | uredi izvor]
Za producenta Georga Stevensa, Huston je simbolizirao "intelekt, šarm i fizičku snagu" u filmskoj industriji. Zatim dodaje: "On je bio jedan od najharizmatičnijih režisera koje sam znao; govorio je umirujućim, melodičnim glasom koji je često bio oponašan, ali je bio jedinstven za njega".[10]
Huston je volio biti u prirodi, a pogotovo je volio sportove poput lova dok je živio u Irskoj. Tvrdio je da nije bio posvećen nijednoj od religija.[7] Među njegovim životnim pustolovinama, prije nego što je postao holivudski režiser, ubrajaju se: amaterski boks, novinarstvo, pisanje kratkih priča, umjetnost portretiranja u Parizu, konjički jahač u Meksiku, te snimanje dokumentarnih filmova za vrijeme Drugog svjetskog rata. Osim sporta i avantura, uživao je žestoka pića i mnogobrojne veze sa ženama - jedan od razloga što je bio oženjen pet puta. Stevens ga opisuje kao nekog ko je "živio život punim plućima".[10] Barson čak sugerira da bi se Hustonov "blistavi život" buntovnika eventualno mogao pretočiti u "priču koja je još zanimljivija od većine njegovih filmova".[11]
Njegova kćer, Anjelica Huston primjećuje da mu se nije sviđao Hollywood, a "posebno je prezirao Beverly Hills; ... smatrao je da su sve to samo laž i to iz temelja. Ništa od toga mu se nije sviđalo, niti ga je ikad zaintrigiralo niti privlačilo. Ona napominje da je "za razliku od toga, volio da bude u divljini; volio je životinje onoliko koliko je volio i ljude." [8]
Bio je oženjen pet puta:
- Dorothy Harvey (1906-1982) - Ovaj brak je završio nakon godinu dana 1926. godine.
- Lesley Black - za vrijeme braka sa Black započela je afera sa udatom njujorčankom Mariettom Fitzgerald.[19]
- Evelyn Keyes (1916-2008) - Hustonovi su usvojili sina Pabla, porijeklom iz Meksika.
- Enrica Soma (1929-1969) - Imali su dvoje djece: kćer, Anjelicu Huston, i sina Walter Anthony "Tony" Huston, sada advokat i otac glumca Jacka Hustona. Soma je imala i kćer, Allegru Huston, kao rezultat vanbračne afere sa Johnom Juliusom Norwichem; Huston je tretirao djevojčicu kao svoje sopstveno dijete nakon Somine smrti četiri godine kasnije.
- Celeste Shane - u svojoj autobiografiji Otvorena knjiga, Huston je se prisjeća kao "krokodila", te navodi da je imao imao priliku da svoj život ponovi, ne bi se ženio peti put.
Četiri njegova braka završili su razvodom. Njegova četvrta supruga, Enrica Soma, poginula je u saobraćajnoj nesreći 1969. godine, dok su bili u braku. Osim što je imao djecu sa Somom, imao je i sina, glumca Dannyja Hustona, sa književnicom Zoe Sallis.
Među njegove prijatelje ubrajaju se Orson Welles i Ernest Hemingway. Humphrey Bogart je bio jedan od njegovih najboljih prijatelja i Huston je održao oproštajni govor na njegovoj sahrani.
Huston je posjetio Irsku 1951. godine i boravio je u Luggali, okrug Wicklow, u kući Garecha Brownea, člana porodice Guinness. Nakon toga još je nekoliko puta posjetio Irsku i tokom jedne od tih posjeta kupio je i obnovio kuću u džordžijanskoj arhitekturi, St Clerans, od Craughwella, okrug Galway. Od 1960. do 1971. godine služio je kao Master of Fox Hounds (MFH) lovačkog društva okruga Galway - čuveni "Galway Blazers" - čije se uzgajivačnice nalaze na Craughwellu. Huston se 1964. godine odrekao svog američkog državljanstva i postao je irski državljanin.[20][21] Njegova kćer Anjelica pohađala je školu Kylemore Abbey u Irskoj dugi niz godina. Filmska škola pri Irskom nacionalnom univerzitetu Galway sada nosi njegovo ime.
Huston je bio vrstan slikar koji je napisao u svojoj autobiografiji: "Ništa nije igralo važniju ulogu u mom životu". Kao mladić studirao je umjetnost na Smith School of Art u Los Angelesu, ali je napustio školu nakon nekoliko mjeseci. Kasnije je studirao na Art Students League of New York. Slikao je tokom cijelog svog života i imao je atelje u svakoj od njegovih kuća. Posjedovao je raznoliku zbirku umjetnina, uključujući i značajnu kolekciju predkolumbovske umjetnosti.[22]
Bio je strastven pušač, a 1978. dobio je dijagnozu emfizeme. Tokom zadnje godine svog života nije mogao disati više od dvadeset minuta bez upotrebe boce s kisikom.[23] Umro je u svom iznajmljenom domu 28. augusta 1987. godine u Middletownu, Rhode Island od upale pluća kao posljedica bolesti pluća.[24] Huston je ukopan na groblju Hollywood Forever Cemetery u Hollywoodu u blizini svoje majke.
Filmografija
[uredi | uredi izvor]Režiser
[uredi | uredi izvor]Scenarist
[uredi | uredi izvor]Glumac
[uredi | uredi izvor]| Godina | Naslov | Uloga | Zabilješke |
|---|---|---|---|
| 1963 | Kardinal | Glennon | (režija Otto Preminger) Zlatni globus za najbolju sporednu ulogu Nominiran—Oscar za najboljeg sporednog glumca Nominiran— Nagrada Laurel za vrhunsku sporednu mušku ulogu |
| 1966 | Biblija: Knjiga postanka | Noa | Hustonova režija |
| 1968 | Candy | Dr. Arnold Dunlap | (režija Christian Marquand) |
| 1969 | De Sade | The Abbe | (režija Cy Endfield) |
| A Walk with Love and Death | Robert the Elder | ||
| 1970 | Myra Breckinridge | Buck Loner | (režija Michael Sarne) |
| Kremaljsko pismo | Admiral | (Hustonova režija) | |
| 1971 | Dezerter | General Miles | (režija Burt Kennedy) |
| Čovjek u divljini | kapetan Henry | (režija Richard C. Sarafian) | |
| Most u džungli | Sleigh | ||
| 1972 | Život i vrijeme suca Roya Beana | Grizzly Adams | |
| Druga strana vjetra | J.J. Jake Hannaford | ||
| 1973 | Bitka za planetu majmuna | Zakonodavac | (režija J. Lee Thompson) |
| 1974. | Kineska četvrt | Noah Cross | (režija Roman Polanski) Nagrada Kruga filmskih kritičara Kansas Cityja za najboljeg sporednog glumca Nominiran—BAFTA za najboljeg sporednog glumca Nominiran—Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca |
| 1975 | Bijeg | Harris Wagner | |
| Vjetar i lav | John Hay | (režija John Milius) | |
| 1976 | Sherlock Holmes u New Yorku | profesor Moriarty | |
| 1977 | Pipci | Ned Turner | (režija Ovidio G. Assonitis) |
| The Hobbit | Gandalf | (režija Arthur Rankin, Jr., Jules Bass) | |
| The Rhinemann Exchange | ambasador Henderson Granville | ||
| 1978 | The Greatest Battle | Sean O'Hara | (režija Umberto Lenzi) |
| Bermudski trougao | Edward | (režija René Cardona, Jr.) | |
| Angela | Hogan | (režija Boris Sagal) | |
| Riječ (TV mini serije) | Nathan Randall | ||
| 1979 | Posjetilac | Jerzy Colsowicz | (režija Giulio Paradisi) |
| Zima ubija | Pa Kegan | (režija William Richert) | |
| Jaguar Lives! | Ralph Richards | ||
| Mudra krv | djed | ||
| 1980 | Head On | Clarke Hill | |
| Povratak kralja | Gandalf | (režija Jules Bass, Arthur Rankin, Jr.) | |
| 1982 | Cannery Row | pripovjedač | |
| 1983 | A Minor Miracle | Father Cardenas | (režija Raoul Lomas) |
| Lovesick | Larry Geller, M.D. | (režija Marshall Brickman) | |
| 1984 | Epic | pripovjedač | (režija Yoram Gross) |
| 1985 | Crni kazan | pripovjedač | |
| Alfred Hitchcock predstavlja | Carlos pripovjedač |
epizode: Pilot segment: Čovjek s juga | |
| 1986 | Momo | Meister Hora | (režija Johannes Schaaf) |
| 1987 | Duh gospodina Corbetta | skupljač duša | (režija Danny Huston) |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Freer, Ian. Moviemakers Quercus (2009) str. 70–71
- ^ Rhea Gore Huston; findagrave.com
- ^ a b c d e f g h i j k Flint, Peter. "John Huston, Film Director, Writer and Actor, Dies at 81" New York Times, August 29, 1987
- ^ a b Grobel, Lawrence. The Art of the Interview: Lessons from a Master of the Craft, Random House (2004)
- ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q Wakeman, John. (Ed.) World Film Directors, Vol. I, 1890–1945, New York, The H. W. Wilson Co. (1987) str. 485–493
- ^ a b c d e f g h i j Goodwin, James; Morsberger, Robert E. (editor) American Screenwriters, Gale Research Co. (1984) str. 164–171
- ^ a b c d Huston, John. An Open Book, New York. Alfred A. Knopf (1980)
- ^ a b c d Tracy, Tony; Flynn, Roddy. John Huston: Essays on a Restless Director, McFarland (2010)
- ^ Sarris, Andrew. The American Cinema: Directors and Directions, 1929–1968 Dutton (1968) str. 156–158
- ^ a b c d e f Stevens, George Jr. Conversations with the Great Moviemakers of Hollywood's Golden Age, New York. Alfred A. Knopf (2006) str. 335=355
- ^ a b c d e Barson, Michael. The Illustrated Who's Who of Hollywood Directors, Vol 1: The Sound Era Noonday Press (1995) str. 208–215
- ^ Ray Bradbury: An American Icon
- ^ a b c d e Kaminsky, Stuart M. International Dictionary of Films and Filmmakers: Directors 3rd ed., St. James Press (1997) str. 459–463
- ^ Fat City :: rogerebert.com :: Reviews Arhivirano 23. 7. 2012. na Wayback Machine pristupljeno 1. januara 1972
- ^ Long, Robert Emmet John Huston: Interviews (Conversations with Filmmakers) (2001) str. 178
- ^ Life magazine, August 4, 1972, p. 69
- ^ Ebert, Roger Arhivirano 23. 7. 2012. na Wayback Machine. Chicago Sun-Times, film review, January 1, 1972.
- ^ "12th Moscow International Film Festival (1981)". Arhivirano s originala, 21. 4. 2013. Pristupljeno 26. 10. 2014.
- ^ Running Around in High Circles
- ^ Veteran Film Producer Becomes Irish Citizen
- ^ It's Sean Huston Now
- ^ Art by Directors, Karl French, Granta 86, 2004, ISBN 0-903141-69-8
- ^ "John Huston Is Not Well But He's Very Much Alive – Chicago Tribune". Arhivirano s originala, 6. 5. 2013. Pristupljeno 14. 11. 2014.
- ^ Actor John Huston Warns Others About Emphysema With PM-Obit-Huston Bjt
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- John Huston na IMDb-ju