Vezo (narod)
Vezo | |||
---|---|---|---|
Ribar iz plemena Vezo | |||
Ukupna populacija | |||
254.000[1] | |||
Regioni sa značajnim brojem pripadnika | |||
| |||
Jezik/ci | |||
malagaški | |||
Religija | |||
Animizam, Kršćanstvo | |||
Srodne etničke grupe | |||
Malgaški narodi |
Vezo ili Vezu je jedan malgaških naroda od 254.000 pripadnika[1] koji su poznati ribari sa zapadne obale Madagaskara.
Vezo kao i njihovi susjedi, većinski Sakalave, govore malagaški makrojezik, takozvani sakalava malagaški.[2]
Vezo su narod malajsko-indonežanskog porijekla, njih Malgaši zovu nomadima mora, jer znaju ostati po nekoliko dana na moru u potrazi za ribom u svojim malim pirogama. I danas mnogi smatraju da su Vezo, samo dio naroda Sakalave, sa čijom historijom su uvijek bili neposredno povezani.[3]
Vezoi danas žive u svojim malim ribarskim naseljima raštrkani duž zapadne obale Mozambičkog kanala, od mjesta Anakao (50 km južno od grada Toliara) sve do 400 km sjevernijeg grada Morondava.[3]
Muški članovi plemena Vezo i danas se uglavnom bave ribarstvom, u svojim malim pirogama (lakanas) na jedra, dok se njihove žene bave sakupljanjem školjaka i ostalih plodova mora uz obalu. U posljednje vrijeme bave se i turizmom, ugostiteljstvom i trgovinom. I danas održavaju snažne porodične veze, seoske starješne uživaju veliki ugled u zajednici, i njihove odluke se poštuju. Pomažu se međusobno, tako svi članovi zajednice grade brod za novostasalog člana zajednice. Jedan od njihovih specifičnih običaja, je lov na morske Kornjača|kornjače, koji je za njih obredni ritual. Nakon što je ulove, svečano je zakolju na žrtveniku, i njeno meso podijele isključivo muškim članovima zajednice. Čitav ritual smatraju svetom dužnošću prema svojim predcima.[3]
Za razliku od većine Malgašana Vezo ne prakticiraju obrezivanje.[3]
- ↑ 1,0 1,1 „Sakalava, Vezo” (engleski). Joshua project. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ „Languages of Madagascar” (engleski). SIL International. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 „Vezo” (španjolski). Ikuska Libros, S.L.. Pristupljeno 16. 10. 2011.