Timotije II Carigradski
| Timotije II | |
|---|---|
| vaseljenski patrijarh | |
| Crkva | vaseljenska patrijaršija |
| Postavljen | oktobar/novembar 1612 |
| Stolovanje završilo | 3. septembar 1620 |
| Prethodnik | Neofit II |
| Nasljednik | Kiril Lukaris |
Timothije II Marmarinos (grčki: Τιμόθεος Β´ Μαρμαρηνός) bio je vaseljenski patrijarh od 1612. do 1620.
Rođen je u mjestu Bandırma,[1] na južnoj obali Mramornog mora. 28. februara 1601. je postao mitropolit Patrasa, gdje je služio sve do ustoličenja za partrijaha. Kada je u oktobru 1612. svrgnut njegov prethodnik Neofit II upravu nad Crkvom je privremeno preuzeo tadašnji aleksandrijski patrijarh Kiril Lukaris. Lukaris je trebao postati patrijarhom, ali su se tome usprotivila četvorica episkopa među kojima je bio Timotije; kako bi osigurao vlastiti izbor, osmanskom sultanu je obećao da će mu Crkva plaćati godišnji danak od 8000 kuruşa.[2] Lukaris je pod pritisjkom odustao te je u novembru 1612. Timotije postao novi patrijarh.
Njegovo stolovanje je obilježilo žestoko suparništvo sa Lukarisom, koga je dao izgnati na Svetu goru, a potom protiv njega ishoditi i nalog za hapšenje, koji je Lukaris izbjegao bijegom u Aleksandriju. [3] Timotije je protiv Lukarisa iznosio optužbe da je luteran.
Timotije, za razliku od drugih Lukarisovih suparnika, nije bio motiviran vlastitim simpatijama za katoličanstvo, odnosno odrazom katoličko-protestantskih sukoba na osmanski dvor i vaseljensku patrijaršiju. Timotije se dosljedno protivio katoličkom nauku [2] te je 1615. papi Pavlu V poslao pismo u kome ga formalno odbacuje.[4]
Pod Timotijevim vodstvom je 1614. dotada relativno skromna crkva sv. Đorđa u carigradskoj četvrti, koja je od 1601. bila sjedište Patrijaršije, nadograđensa.[5]
Timotije je prema nekim navodima umro 3. septembra 1620 [6] a prema drugim navodima u martu 1621.[2] Prema glasinama koje su se pojavile u vrijeme, bio je otrovan na večeri koji je priredio nizozemski ambsador [4], Lukarisov simpatizer, ali za to danas nema dokaza.[2]
- ↑ „Τιμόθεος Β´”. Ecumenical Patriarchate. Arhivirano iz originala na datum 2016-10-20. Pristupljeno 7 Sep 2011.Invalid language code.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Moustakas Konstantinos. „Timotheos II of Constantinople”. Encyclopaedia of the Hellenic World, Asia Minor. Pristupljeno 7 Sep 2011.
- ↑ C. Emerau (1926). „Lucar Cyrille”. Dictionnaire de Theologie Catholique. 9. Paris: Letouzey et Ané. 1005.
- ↑ 4,0 4,1 Runciman, Steven (1985). The Great Church in captivity. Cambridge University Press. str. 232, 269. ISBN 978-0-521-31310-0.
- ↑ Varvounis, M. C. (2006). Το Οικουμενικό Πατριαρχείο. Athens: Chelandion. str. 23. ISBN 960-87087-5-3.Invalid language code.
- ↑ Kiminas, Demetrius (2009). The Ecumenical Patriarchate. Wildside Press LLC. str. 38. ISBN 978-1-4344-5876-6.