OPEC

Organizacija zemalja izvoznica nafte (engleski: Organization of the Petroleum Exporting Countries (OPEC) je međunarodna organizacija koju tvore Alžir, Indonezija, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venezuela.

Od godine 1965. sjedište joj se nalazi u Beču.

Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cijena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno opskrbljivanje naftom zemalja potrošača, te pravedni povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju.

Formiran 1960-tih prvobitno da bi proizvođači nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne kompanije, koje su uglavnom bile Američke, Britanske ili Nizozemske. U početku su se članice zalagale za preraspodjelu profita od nafte između naftnih kompanija i zemalja proizvođača, međutim početkom 1970-tih OPEC je pokazao svoju snagu.

Arapsko - Izraelski konflikt je doveo do toga da OPEC preraste iz jednog vida kartela u oblik organizacije sa političkom snagom. Nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, arapske članice OPECa su se izdvojile formirajući Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, s ciljem da izvrše pritisak na zapadne zemlje koje su pružale podršku Izraelu. Egipat i Sirija, koje nisu proizvođači nafte, pridružili su se također organizaciji da bi joj pomogle artikulirati političke ciljeve.

Jom Kippurski rat 1973. godine još je više ujedinio arapske zemlje, i doveo do toga da arapske zemlje proizvođači nafte uvedu embargo Sjedinjenim Državama, zemljama zapadne Europe i Japanu. To je dovelo do velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i čitavog svijeta uopće, pošto je energija odjednom postala skupa, što je poznato i kao naftna kriza 1970-tih

Procjenjuje se da se na području zemalja članica OPEC-a nalazi oko dvije trećine svjetskih zaliha nafte, a one trenutno pokrivaju oko 40% svjetskog tržišta nafte. Zahvaljujući snazi same organizacije zemlje članice dobivaju svake godine sve više novca za naftu koju izvoze. Godine 2004. prihod zemalja OPEC-a od izvoza je iznosio 338 milijardi $, što je veliko povećanje ako se usporedi s 1972. godinom i prihodom od 23 milijarde $, odnosno 140 milijardi $ za godinu 1977.

Organizacija ima 12 članica. Dolje je pobrojana lista sa datumima učlanjenja.

• Afrika
  • Angola (2007.)
  • Alžir (6. 1969.)
  • Libija (12. 1962.)
  • Nigerija (6. 1971.)
• Bliski istok
  • Iran (9. 1960.) ^{[A 1]}
  • Irak (9. 1960.) ^{[A 1]}
  • Kuvajt (9. 1960.) ^{[A 1]}
  • Katar (12. 1961.)
  • Saudijska Arabija (9. 1960.) ^{[A 1]}
  • Ujedinjeni Arapski Emirati (11. 1967.)
• Južna Amerika
  • Venecuela (9. 1960.) ^{[A 1]}
  • Ekvador (9. 2007.) ^{[A 2]}
• Bivše članice
  • Gabon (od 1975. do 1995.)
  • Indonezija (od 1962. do 2008.)

• Europa: Norveška, Rusija i Velika Britanija.
• Sjeverna Amerika: Kanada, Meksiko i Sjedinjene Američke Države.
• Bliski istok: Oman i Jemen.
• Afrika: Ekvatorska Gvineja i Gabon.
• Južna Amerika: Brazil.
• Oceanija: Istočni Timor i Australija.
• Azija: Brunej, Indonezija, Kazahstan, Azerbejdžan.

• Web strana OPEC-a
• Statistički pregled odluka OPEC-a
• Enciklopedija ekonomije o OPEC-u

OPEC na Wikimedijinoj ostavi