Prijeđi na sadržaj

Jacksonville Jaguars

Izvor: Wikipedija
Jacksonville Jaguars
Država Florida
Grad Jacksonville
Stadion EverBank Field (67.246 mjesta)
Službena stranica http://www.jaguars.com/
Uprava
Vlasnik Shahid Khan
Predsjednik Mark Lamping
Generalni menadžer David Caldwell
Treneri
Glavni trener Gus Bradley
Koordinator napada Jedd Fisch
Koordinator obrane Bob Babich
Koordinator specijalnih timova Mike Mallory
Uspjesi
Osvojenih prvenstava -
Konferencijski naslovi -
Divizijski naslovi AFC Central: 2
Sezona u doigravanju NFL: 6

Jacksonville Jaguars su momčad američkog nogometa iz Jacksonvillea u Floridi. Natječu se u južnoj diviziji AFC konferencije u NFL ligi. Klub se počeo natjecati 1995. godine kao član sada bivše centralne divizije AFC-a, a najveći uspjesi dosad su dva konferencijska finala. Jaguarsi svoje domaće utakmice igraju na stadionu EverBank Field.

Povijest kluba

[uredi | uredi kod]

Počeci kluba pod Tomom Coughlinom

[uredi | uredi kod]

Povijest Jaguarsa počinje 1993. godine kada grad Jacksonville dobiva (uz Charlotte u Sj. Carolini) NFL momčad nakon odluke lige o proširenju.[1] [2] Do 1993. postojale su razne mogućnosti preseljenja neke druge momčadi u Jacksonville (npr. Baltimore Coltsi, New Orleans Saintsi, Houston Oilersi), ali ni jedna se nije ostvarila. Jacksonville je 1993. čak i smatran kao najmanje izgledan kandidat o dobivanju momčadi, ali ipak u izboru pobjeđuje gradove Baltimore, St. Louis i Memphis (sva ta tri grada danas imaju ili su imali svoju momčad u NFL ligi). Za prvog glavnog trenera bio je izabran Tom Coughin, dotadašnji trener u ekipi sveučilišta Boston College.

Coughlin dotad u NFL ligi nije radio ni kao glavni trener ni kao koordinator obrane ili napada pa je taj potez uprave smatran riskantnim. Prvu sezonu Jaguarsi, predvođeni quarterbackom Markom Brunellom i offensive tackleom Tonyem Bosellijem, završavaju sa 4 pobjede (u ukupno 16 utakmica). Prvi veliki uspjeh slijedi već iduće godine. Jaguarsi 1996. tek u posljednjoj utakmici regularnog dijela sezone protiv Atlanta Falconsa osiguravaju nastup u doigravanju. Prva utakmica im donosi susret protiv favorita Buffalo Billsa koje pobjeđuju 30:27. Istim rezultatom Jaguarsi u divizijskoj rundi pobjeđuju još veće favorite (po mnogima najjaču momčad te sezone) Denver Broncose i tako dolaze do konferencijskog finala protiv New England Patriotsa predvođenih quarterbackom Drewom Bledsoeom. Tu priča za njih zavšava porazom od Patriotsa 20:6.

Novi uspjesi

[uredi | uredi kod]

Iduće tri sezone momčad dokazuje da uspjeh iz prethodne sezone nije bio slučajan te se svaki put plasiraju u doigravanje. Nakon 11 pobjeda 1997. dolaze do wild-card runde gdje gube od Broncosa Johna Elwaya i Terrella Davisa, a 1998. po prvi put u povijesti osvajaju diviziju i dolaze do divizijske runde doigravanja gdje ih izbacuju New York Jetsi pobjedom 34:24. Sa čak 14 pobjeda 1999. postaju najbolja ekipa lige u regularnom dijelu sezone te ponovno osvajaju diviziju. Status favorita potvrđuju pobjedom od čak 62:7 nad Miami Dolphinsima (čijem je quarterbacku Danu Marinu to bila posljednja utakmica u karijeri)[3] . U konferencijskom finalu ih čekaju Tennessee Titansi koji su im nanijeli jedina dva poraza ranije te sezone. Titansi pobjeđuju i ovaj put, i to rezultatom 33:14. Za Jaguarse je to bila četvrta sezona zaredom da su se plasirali u playoff (i četvrta ukupno u njihovih prvih pet sezona igranja u NFL-u). Nakon četiri sezone u doigravanju, Jaguarsi iduće četiri bilježe gubitničke omjere pobjeda i poraza. Za upravu je to izgleda bilo previše te trener Coughlin dobiva otkaz nakon sezone 2002.[4] To je također bila i posljednja sezona u Jaguarsima za Marka Brunella.

Jack Del Rio kao trener

[uredi | uredi kod]

Jack Del Rio, dotadašnji koordinator obrane Carolina Panthersa, postaje novi glavni trener Jaguarsa 2003. godine.[5] Prvu sezonu pod Del Riom momčad završava sa samo 5 pobjeda, ali već su iduću, predvođeni quarterbackom Byronom Leftwichem, na pragu doigravanja sa 9 pobjeda. Jaguarsi su 2005. konačno u formi i ulaze u doigravanje po prvi put od 1999., ali tu gube od kasnijih prvaka New England Patriotsa quarterbacka Toma Bradya u wild-card rundi sa 28:3.

Maurice Jones-Drew

Sljedeće, i do danas posljednje pojavljivanje Jaguarsa u doigravanju, bilo je 2007. Tada momčad (u kojoj glavna zvijezda pomalo postaje running back Maurice Jones-Drew) pobjeđuje Pittsburgh Steelerse u wild-card rundi, da bi u idućoj ponovno izgubila od Patriotsa (ovaj put 31:20).

2007. do danas

[uredi | uredi kod]

Nakon sezone 2007., za Jaguarse dolazi doba loših rezultata momčadi i pada posjećenosti njihovih domaćih utakmica. Pojavljuju se čak i glasine o preseljenju momčadi, i to u Los Angeles,[6] koji je bez NFL momčadi od 1995. kada Raidersi odlaze u Oakland. Mada je došlo do porasta broja gledatelja u sezoni 2010. godine, rezultati postaju sve gori. Jaguarsi 2012. bilježe samo dvije pobjede te su najslabija momčad lige uz Kansas City Chiefse. Nakon te sezone, trener Mike Mularkey dobiva otkaz, a momčad preuzima dotadašnji koordinator obrane Seattle Seahawksa Gus Bradley.[7] Bradley u sezoni 2013 vodi momčad do 4 pobjede čime osvajaju treće mjesto u svojoj diviziji.

Učinak po sezonama od 2002.

[uredi | uredi kod]
Sezona Divizija Regularni dio sezone Uspjeh u playoffu
Pobjede Porazi Neriješeno Plasman
2002. AFC Jug 6 10 0 3. nisu se plasirali
2003. AFC Jug 5 11 0 3. nisu se plasirali
2004. AFC Jug 9 7 0 2. nisu se plasirali
2005. AFC Jug 12 4 0 2. došli do wild-card runde (poraženi od New England Patriotsa 28:3)
2006. AFC Jug 8 8 0 3. nisu se plasirali
2007. AFC Jug 11 5 0 2. došli do divizijske runde (poraženi od New England Patriotsa 31:20)
2008. AFC Jug 5 11 0 4. nisu se plasirali
2009. AFC Jug 7 9 0 4. nisu se plasirali
2010. AFC Jug 8 8 0 2. nisu se plasirali
2011. AFC Jug 5 11 0 3. nisu se plasirali
2012. AFC Jug 2 14 0 4. nisu se plasirali
2013. AFC Jug 4 12 0 3. nisu se plasirali

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. „PRO FOOTBALL; N.F.L. Expansion Surprise: Jacksonville Jaguars”. nytimes.com. 1. prosinca 1993.. Pristupljeno 17. siječnja 2014. 
  2. „Surprise! It's Jacksonville In Nfl Landslide”. chicagotribune.com. 1. prosinca 1993.. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-19. Pristupljeno 17. siječnja 2014. 
  3. „Marino's forgettable finale”. jacksonville.com. 11. ožujka 2000.. Pristupljeno 17. siječnja 2014. 
  4. „Jaguars fire Coughlin after eight years”. sportsillustrated.cnn.com. 30. prosinca 2002.. Arhivirano iz originala na datum 2003-02-10. Pristupljeno 17. siječnja 2014. 
  5. „Jaguars OK with new assistant's past”. jacksonville.com. 29. siječnja 2003.. Pristupljeno 17. siječnja 2014. 
  6. „NFL to Los Angeles: Eventually, the Jacksonville Jaguars Will Move”. bleacherreport.com. 15. lipnja 2011.. Pristupljeno 17. siječnja 2014. 
  7. „Jaguars hire Gus Bradley as head coach”. usatoday.com. 17. siječnja 2013.. Pristupljeno 17. siječnja 2014.