Ianuarius
Mensis Ianuarius (sh. januar) prvi je mesec u drevnom rimskom kalendaru, od čijeg imena potiče i srpskohrvatski naziv januar. Sledio mu je Februarius ("februar"). U rimskim republikanskim kalendarima januar je imao 29 dana. Kad je Cezar 45. pne. reformisao kalendar, dodata su mu dva dana.
U najstarijem rimskom kalendaru, za koji su Rimljani smatrali da ga je ustanovio Romul, legendarni osnivač Rima, prvi je mesec bio Martius ("Marsov mesec", tj. mart), a cela se godina sastojala od samo deset meseci. Januar i februar navodno je dodao Numa Pompilije, drugi rimski kralj, i stavio ih na kraj godine. Nejasno je kad su Rimljani promenili kalendar tako da su na početak godine stavili januar i februar.[1] Smatra se da je Ianuarius nazvan po Janusu, božanstvu s dva lica i bogu svih početaka, prolaza, kapija i vrata,[1] premda rimski poljoprivredni almanasi navode boginju Junonu kao božanstvo kojem je ovaj mesec bio posvećen.[2]
Mnogi rimski festivali i religijski rituali odslikavaju poljoprivredni karakter najstarije rimske države. Poljoprivredni kalendari (menologia rustica) pokazuju da se za seljake tokom januara nastavljalo zatišje s radovima koje je vladalo i u decembru. Ti su almanasi seljacima govorili da u januaru treba da očekuju 9¾ sati dnevne svetlosti i 14¼ sati mraka, te su im savetovali da se bave oštrenjem kolčeva, sečenjem vrba i trske i da prinose žrtve Penatima (Dei Penates).[3][2] Kolumela u svom delu O zemljoradnji kaže da se farmeri koji su religisiores, tj. posebno pobožni u poštovanju verskih običaja, suzdržavaju od rada na zemlji sve do 13. januara, osim što 1. januara treba radi povoljnih predznaka (auspiciandi causa)[4] treba da započnu neki dobar posao, kako bi im se te godine sve povoljno završilo.[2]
Varon u svom spisu O zemljoradnji deli poljoprivrednu godinu na osam faza.[5] Razdoblje od zimskog solsticija (kratkodnevice) do 7. februara, kad se smatralo da zapadni vetar Favonije počinje povoljno puhati, nije bilo pogodno za teške radove, već samo za sređivanje i usputne domaćinske poslove.[2]
U doba republike konzuli su stupali na dužnost na početku godine; počev od 153. pne. to je bilo na dan 1. januara. Tad su vršene auspicije i, ako su znamenja bila povoljna, dvojica konzula odlazili su svojim kućama i oblačili purpurnu togu (toga praetexta), na kojoj je purpurna označavala njihov visoki položaj. Povorka senatora i vitezova pratila ih je od kuće do hrama Jupitera Najboljeg i Najvećeg na Kaiptolu. Ljudi su oblačili svečanu odeću i posmatrali povorku. U hramu svaki je konzul žrtvovao jednog belog bika Jupiteru ispunjavajući tako zavet koji su konzuli prethodne godine dali u zamenu za Jupiterovu pomoć u osiguranje dobrobiti (salus) rimskoj državi i narodu (vota pro salute rei publicae). Novi su konzuli tom prilikom davali i nove zavete.[6]
Stariji je konzul tad sazivao senat i na sednici, između ostalog, saopštavao je datum Latinskog festivala (Feriae Latinae), pokretne svetkovine koja se održava u aprilu i predstavljala jednu od najstarijih verskih svečanosti.[7] U roku od pet dana konzuli su u Saturnovom hramu, u prisustvu kvestora, polagali zakletvu da će se pridržavati zakona.[8]
U doba carstva zavete za dobrobit rimskog naroda i države davao je car.
Rimljani dane u meseci nisu brojali od prvog do poslednjeg, nego su ih označavali brojeći unatrag od tri stalna datuma, a to su bile: None (Nonae, 5. ili 7. dan, zavisno od meseca), Ide (Idus, 13. ili 15. dan) i Kalende (Kalendae, 1. dan u mesecu). Januarske None bile su 5. dana, a Ide 13. dana meseca. Poslednji dan u januaru nazivao se "dan pre februarskih kalendi" (pridie Kalendas Februarias). Rimljani su prilikom brojanja uključivali i dan od koga su počinjali, pa je, na primer, 9. januar bio "5. dan pre januarskih Ida", tj. pre 13. dana u mesecu, odnosno, na latinskom: ante diem quintam (V) Idūs Ianuarias, što se u pisanju obično beležilo skraćeno kao a.d. V Id. Ian. (ili se a.d. sasvim izostavljalo); 23. januar bio je "10. dan pre februarskih Kalendi" (X Kal. Feb.).
U kalendaru u razdoblju republike i ranog principata svaki je dan bio obeležen slovom koje je označavalo religijski status tog dana. U januaru te su oznake bile:
- F za dies fasti, tj. za dane kad se na sudu mogla zakonito pokrenuti parnica;
- C, za dies comitalis, tj. za dan kad su se mogle održavati skupštine (comitia), izbori i neki sudski postupci;
- N za dies nefasti, tj. za dane kad su političke i sudske aktivnosti bile zabranjene;
- NP, čije značenje ostaje nejasno, a koristilo se kao oznaka onih dana kad su održavane javne svetkovine (feriae);
- EN za endotercissus, arhajski termin za reč intercissus (= "podeljen napola"), tj. za dane koji su bili nefasti ujutro, kad su se pripremale žrtve, i uveče, kad su se žrtve prinosile, a bili su fasti u ostatku dana.[9]
Dani su u rimskom kalendaru bili označeni i nundinalnim slovima, kao A B C D E F G H, čime su dani bili predstavljeni kao činioci "tržne nedelje".[10] (Ove su oznake izostavljene u donjoj tabeli.)
Tokom januara održavane su dve pokretne svetkovine (feriae conceptivae), tj. svetkovine čiji se datum održanja menjao iz godine u godinu, a sopštavali su ga pontifici. To su bile Kompitalije (Compitalia) (= Festival raskršćâ) i Sementive (Sementivae) (= Festival setve), a u donjoj su tabeli prikazani u onim danima u kojima su, kako se čini, ove svetkovine najčešće održavane.[11]
Dies natalis označavao je godišnjicu utemeljenja ili obnove nekog hrama, koja se ponekada držala "rođendanom" božanstva. U doba carstva neki tradicionalni festivali u gradu Rimu izgubili su na značaju, a kao javni praznici na važnosti su dobili rođendani i druge godišnjice cara i njegove porodice. U vojnom kalendaru s religijskim praznicima, poznatom kao Feriale Duranum, žrtve u vezi s carskim kultom brojem su nadmašivale starije festivale. Od polovine 1. veka nove ere dodati su novi dani za održavanje raznih igara (cirkurskih) koje su priređivane u cirku u čast različitih božanstava. Krajem 2. veka nove ere na sačuvanim kalendarima više nema oznaka religijskog statusa dana (F, N, C itd.), što je verovatno delimično bio i rezultat reforme kalendara koje je sproveo Marko Aurelije.[12] Festivali koji su na sačuvanim fastima označeni velikim slovom ― a čiji su nazivi u donjoj tabeli u celini predstavljeni velikim slovima ― smatraju se najstarijim praznicima koji su u kalendar ušli pre 509. pne.[13]
Ianuarius je u julijanskom kalendaru produžen za dva dana, pa je onda brojao ukupno 31 dan. U donjoj tabeli datumi nakon Ida pripadaju julijanskom kalendaru, pri čemu su u zagradi dati datumi festivala po kalendaru pre Cezarove reforme. Osim ako nije drukčije navedeno, informacije su preuzete iz Scullard 1981, str. 51–68.
Moderni datum |
Rimski datum | status | Rituali |
---|---|---|---|
1. jan. | Kalendae Ianuariae | F | • Konzuli stupaju na dužnost (od 153. pne.). • Žrtvovanje Esculapu i Vejovisu u njihovim svetilištima na Tiberini. |
2 | ante diem IV Nonas Ianuarias | F | |
3 | a.d. III Non. Ian.[14] | C | • Na ovaj je dan najčešće počinjao trodnevni festival Kompitalija. |
4 | pridie Nonas Ianuarias (skr. prid. Non. Ian.) |
C | • Ovog dana se najčešće nastavljao praznik Kompitalija. |
5 | Nonae Ianuariae | F | • Dies natalis svetilišta Vioke Pote na Velijskom brežuljku. • Na ovaj su se dan najčešće završavale Kompitalije. |
6 | ante diem VIII Idūs Ianuarias | F | |
7 | a.d. VII Id. Ian.[15] | C | • Molitva (supplicatio) Jupiteru Sempiternu, u znak spomena na dan kad je Avgust stekao fasce (na Kumanskom kalendaru, 4–14. g. n. e.).[16] • Cirkuske igre for za Oca Janusa (od kraja 1. veka n. e.).[17] |
8 | VI Id. Ian.[18] | C | |
9 | V Id. Ian. | NP | • AGONALIA za Janusa u Regiji. |
10 | IV Id. Ian. | EN | |
11 | III Id. Ian. | NP | • CARMENTALIA • Dies natalis kulta Juturne na Marsovom polju. |
12 | pridie Idūs (skr. prid. Id.) |
C | |
13 | Idūs Ianuariae | NP | Cirkuske igre za Jupitera Statora (od kraja 1. veka n. e.). |
14 | ante diem XIX Kalendas Februarias | EN | • Neki fasti iz razdoblja ranog principata označavaju 14. januar dies vitiosus, tj. religijski nepovoljan dan, jer je na taj dan rođen Marko Antonije.[19] |
15 | a.d. XVIII Kal. Feb.[20] | NP | • CARMENTALIA (XVI Kal. Feb. u prejulijanskom kalendaru). |
16 | XVII Kal. Feb.[21] | C | • Molitva (supplicatio) za Avgusta na dan kad je dobio titulu Avgusta (Kumanski kalendar).[22] |
17 | XVI Kal. Feb. | C | |
18 | XV Kal. Feb. | C | |
19 | XIV Kal. Feb. | C | |
20 | XIII Kal. Feb. | C | |
21 | XII Kal. Feb. | C | |
22 | XI Kal. Feb. | C | |
23 | X Kal. Feb. | C | |
24 | IX Kal. Feb. | C | • Na ovaj je dan najčešće počinjao trodnevni festival Sementiva. • Žrtvovanje povodom rođendana (dies natalis) cara Hadrijana (vladao 117–138).[23] |
25 | VIII Kal. Feb. | C | • Ovog dana se najčešće nastavljao praznik Sementiva. |
26 | VII Kal. Feb. | C | • Na ovaj su se dan najčešće završavale Sementive. |
27 | VI Kal. Feb. | C | • Godišnjiva (dies natalis) hrama Kastoras i Poluksa (IV Kal. Feb. u prejulijanskom kalendaru). |
28 | V Kal. Feb. | C | |
29 | IV Kal. Feb. | C | |
30 | III Kal. Feb. | (Dan dodat u okviru Cezarovog julijanskog kalendara). | |
31 | prid. Kal. Feb. | (Dan dodat u okviru Cezarovog julijanskog kalendara). |
- ↑ 1,0 1,1 Forsythe 2012, str. 14
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Scullard 1981, str. 51
- ↑ CIL I2.280.
- ↑ Kolumela, O zemljoradnji, XI, 98.
- ↑ Varon, O zemljoradnji, I, 36.
- ↑ Scullard 1981, str. 52–53
- ↑ Scullard 1981, str.53
- ↑ Scullard 1981, str. 54
- ↑ Scullard 1981, str. 44–45
- ↑ Rüpke 2011, str. 6
- ↑ Scullard 1981, str. 267
- ↑ Salzman 1990, str. 17, 122
- ↑ Scullard 1981, str. 41
- ↑ Skraćeno od ante diem III Nonas Ianuarias (= "treći dan pre januarskih Nona").
- ↑ Skraćeno od ante diem VII Idūs Ianuarias (= "sedmi dan pre januarskih Ida").
- ↑ Herbert-Brown 1994, str. 216
- ↑ Salzman 1990, str. 122
- ↑ Skraćeno od ante diem VI Idūs Ianuarias (= "šesti dan pre januarskih Ida"), pri čemu je u daljem teksti ante diem izostavljeno.
- ↑ Klaudije, unuk Antonijev, ponovo je "normalizovao" ovaj dan; v. Linderski 1986, str. 2187–2188 i Radke 1978, str. 211–213.
- ↑ Skraćeno od ante diem XVIII Kalendas Februarias (= "18. dan pre februarskih kalenda").
- ↑ Skraćeno od ante diem XVII Kalendas Februarias (= "17. dan pre februarskih kalenda"), pri čemu je ante diem izostavljeno, kao i u nastavku teksta.
- ↑ Severy 2003, str. 129
- ↑ Na Feriale Duranum, religijskom kalendaru rimskog vojnog garnizona stacioniranog u Dura-Europosu.
- Forsythe, Gary (2012). Time in Roman Religion: One Thousand Years of Religious History. Routledge.
- Herbert-Brown, Geraldine (1994). Ovid and the Fasti: An Historical Study. Oxford University Press.
- Linderski, Jerzy (1986). "The Augural Law", Aufstieg und Niedergang der römischen Welt II.16.
- Radke, G. (1978). "Der Geburtstag des älteren Drusus," Wurzburger Jahrbucher fur die Altertumswissenschaft 4. University of California Press.
- Rüpke, Jörg (2011). The Roman Calendar from Numa to Constantine: Time, History, and the Fasti. Blackwell.
- Salzman, Michele Renee (1990). On Roman Time: The Codex Calendar of 354 and the Rhythms of Urban Life in Late Antiquity. University of California Press.
- Scullard, Howard Hayes (1981). Festivals and Ceremonies of the Roman Republic. Cornell University Press.
- Severy, Beth (2003). Augustus and the Family at the Birth of the Roman Empire. Routledge.