Divan (književnost)
- Za ostale upotrebe, v. Divan (razvrstavanje).
Divan je zbirka pjesama u književnoj tradiciji islamskih zemalja, napose u perzijskoj, arapskoj i turskoj književnoj baštini, gdje je zapravo jedan od vladajućih žanrova. Divan bi lako mogao biti istovrijednica za kanconijer (vidi Petrarcu) ili pjesmaricu.
Riječ divan razvila je se već u III. stoljeću eg. (odnosno u 9. stoljeću), ako ne i ranije, iz smisla registra – na arapskom jeziku ديوان, dīwān – prema značenju zbirke, pisane zbirke, a posebno zbirke pjesama određenog pjesnika, dakle pjesmarice.
Potom se za vrijeme Zlatnog doba islama to značenje proširilo na sve književnosti muslimanskih naroda.
Izvorna riječ je bila perzijska imenica دیوان, divân, preko riječi dywʾn' i dibir, i označavala je posao pisara i administrativnih organa, to jeste obrada popisa i arhiva.
U 12. stoljecu u arapskoj Španiji i u sjevernoj Africi riječ je dobila zasebno značenje za carinu, tako da je oblik ad-dīwān prešao na staro-španjolskom kao aduana da bi u 14. stoljeću postao na talijanskom dogana i nakon toga na francuskom douane.
U Osmanskom carstvu, divan je označavao skupinu sultanovih savjetnika a potom, u razvoju upravnog sustava u carstvu, sve više i više riječ divan je išla u smislu skupćine, sabora, dakle visokog upravnog aparata u državi.
Na turskom suvremenom jeziku se piše divan.
Neki tvrde da prva uporaba divana u književnom smislu se nalazi u perzijanskom autoru Rudakiju (9. stoljeće), mada među prvim pjesničkim zbirkama u islamskom prostoru imamo preislamskog pjesnika Zuhayra (6. stoljeće), iračko-arapskog Al-Mutanabija i drugih.
Među najznačajnijim primjerima u razvoju žanra imamo:
Također bitni su azer Nesîmî i turkijski autor Ališir Navoj (15. stoljeće).
Pojam divana je bio poznat na Zapadu u Srednjem vijeku zahvalivši svjedočanstvima putopisaca, ali ulazi u europske književnost 1827. godine kada Goethe objavljuje svoju zbirku West–östlicher Divan (Zapadno-istočni divan), napisanu između 1814. i 1819. Ta knjiga je bitna toliko za istočne književnost, koliko za razumijevanje cijelokupnog Goetheovog stvaralaštva. Zatim književnost romantizma će razviti vrlo živu radoznalost prema azijskom lijeposlovlju, u egzotičnom zamahu koji je već bio prisutan u prosvjetiteljstvu a putem kojeg će za vrijeme Beat generacije će se Zapad pozanimati za autore kao Omar Hajjam.
Kroz stoljeća divan je postao strogo standardizirani žanr. U turskom književnom prostoru stvorio se pojam pjesništva po uzorku divana, standardizirana i vezana za dvorac : divanska književnost.