Bruno Martini (rukometaš)

Za ostale osobe s istim imenom, v. Bruno Martini.

Bruno Martini

Država	Francuska
Osobni podatci
Puno ime	Bruno Martini
Datum rođenja	3. srpnja 1970.
Mjesto rođenja	Salon-de-Provence, Francuska
Visina	1.97m
Pozicija	vratar
Podaci o klubu
Klub	u mirovini
Profesionalni klubovi
Godina	Klub	Uta. (gol.)
1991 – 1994	OM Vitrolles
1994 – 1995	Istres OPH
1995 – 1996	OM Vitrolles
1996 – 1997	SD Teucro
1997 – 1998	Sporting Toulouse 31
1998 – 1999	BM Cangas
1999 – 2000	HC Wuppertal
2000 – 2003	Montpellier HB
2003 – 2005	Paris HB
2005 – 2007	USAM Nîmes
2009	THW Kiel
Reprezentacija
Debi	srpanj 1990.
protiv	Sovjetskog Saveza
Godina		Uta. (gol.)
1990 – 2007	Francuska	202 (0)

Bruno Martini (Salon-de-Provence, 3. srpnja 1970.), umirovljeni francuski rukometni vratar i reprezentativac te bivši rukometni dužnostnik. Godine 2023. osuđen je za kazneno djelo iskorištavanja maloljetnika u seksualne svrhe (čl. 227-22 francuskog Kaznenog zakona) na godinu dana uvjetno.

Rođen je u mjestu Salon-de-Provence 3. srpnja 1970., a profesionalnim se rukometom počeo baviti 1991. godine, branivši za OM Vitrolles, s kojim je 1993. osvojio francuski i europski kup. Nakon što je 1994. osvojio i prvenstvo, prešao je u Istres Ouest Provence Handball, no tu se zadržao samo jednu sezonu, što je tradicija koju će držati do 2000. godine (kada je za Montpellier HB odigrao 3 sezone). Godine 1996. ponovo se vraća u Vitrolles s kojim ponovo osvaja prvenstvo, ali nakon jedne sezone odlazi u Španjolsku. Nakon sezone u SD Teucrou, vraća se u Francusku gdje igra za Sporting Toulouse 31. Nakon što osvaja još jedan francuski kup, ponovo se vraća u Španjolsku, ovaj put u BM Cangas.

Prvu sezonu u njemačkoj Bundesligi provodi u HC Wuppertalu tijekom sezone 1999./2000. Nakon jedne sezone, vraća se u Francusku, gdje tri godine brani u Montpellieru. Tijekom posljednje sezone u klubu, postiže i svoj najveći klupski uspjeh, a to je bilo osvajanje EHF-ove Lige prvaka 2003. godine. Godine 2007. proglasio je kraj karijere, a prije toga je odigrao po sezonu u klubovima Paris HB i USAM Nîmes.

Iako je objavio umirovljenje, 2009. odigrao je još jednu polusezonu u Njemačkoj. Kada se Kielov Andreas Palicka ozlijedio, njemački prvaci pozvali su, u ožujku 2009., Martinija kao zamjenu. Martini je prihvatio i odigrao u Kielu do ostatka sezone, osvojivši prvenstvo Njemačke i DHB-Pokal. Tada se i službeno povlači iz aktivnog rukometa.

Za reprezentaciju Francuske debitirao je u srpnju 1990. protiv Sovjetskog Saveza i u 17 godina igranja sakupio je 202 nastupa i bio prvi vratar sve do pojave Thierryja Omeyera. Sa reprezentacijom je sudjelovao na OI 1996. u Atlanti i OI 2000. u Sydneyju, a na svjetskim prvenstvima je dobio dvije bronce (Japan 1997. i Portugal 2003.) i dva zlata (Island 1995. i Francuska 2001.). Iz reprezentacije se povukao 2007. godine.

Danas sa suprugom Soniom vodi marketinšku firmu MP Sport, koja je službeni sponzor francuske lige i nekih klubova, a dio je uprave kluba Paris HB. U siječnju 2023. godine, Martini je postao dijelom istrage vezane uz seksualno iskorištavanje maloljetnog dječaka od 13 godina, od kojega je tražio fotografije seksualno eksplicitnog sadržaja i susret, koji se nikada nije dogodio. Martini je uhapšen 23. siječnja te je pušten na slobodu nakon dva dana, uz nastavak istrage.^[1] Službeno je osuđen 25. siječnja 2023. godine za kazneno djelo iskorištavanja maloljetnika u seksualne svrhe (čl. 227-22 CP-a) i to na godinu dana uvjetno, novčanu kaznu od €2,500 i petogodišnju zabranju obavljanja djelatnosti u kojima bi došao u kontakt s maloljetnicima te je smijenjen sa svih funkcija koje je obnašao pri Francuskom rukometnom savezu.^[2] U siječnju 2024. godine oduzet mu je i Orden Legije časti.^[3]