Arnold von Harff
Arnold von Harff (Castell Harff, 1471 – januar 1505) je bio njemački putnik iz 15. vijeka, iz okolice Kölna. Krenuo je na hodočašće u mnoge zemlje, prikupljajući brojne informacije o jezicima i kulturama. Tokom svojih putovanja (1496–1499) opisao je nekoliko jezika: bretonski, hrvatski, turski, baskijski, hebrejski, arapski, albanski, mađarski, sirijski, amharski jezik i jermenski jezik.
Arnold von Harff je bio sin viteza Adama von Harffa i njegove supruge Rikarde von Hoemen. 1504. godine oženio je Margarethu von dem Bongart.
7. novembra 1496. je započeo hodočašće na Orijent iz Kölna, putovao je kroz Njemačku, sišao u Italiju do Rima i u februaru 1497. krenuo u Veneciju za Aleksandriju.
Posjetio je Kairo i samostan svete Katarine na Sinajskom poluotoku. Odatle je nastavio putovanje u Obećanu zemlju i u crkvu Svetog groba u Jeruzalemu, gdje je proglašen Vitezom Svetoga groba. Odatle je krenuo preko Damaska i Alepa do Antiohije, zatim čitavom dužinom Male Azije do Bruse preko Balkana, Italije, Francuske do groba sv. Jakova u španjolskom Santiagu de Composteli. Ovdje je se vratio kući preko Pariza i Bruxellesa. 10. oktobra 1499. je stigao u Heinsberg kod Vojvode (Herzoga) von Jülich.
1499. dobio je dvorac u Erkelenzu od svog ujaka Godarta von Harffa. Dvorac više ne postoji. Kažu da je tu svoja putnička izvješća zabilježio u jednom Pilgerbuchu (knjiga hodočasnika). Izvještaji su ilustrirani u benediktinskoj opatiji Marije Laach. Kasnije je postao blagajnik u vojvodstvu (herzogtum) Geldern, ali je umro u januaru 1505. godine, vjerojatno u svom dvorcu u Lövenichu.
