Prijeđi na sadržaj

Opatijski tramvaj

Izvor: Wikipedija

Tramvajski promet u Opatiji
slika
slika
Opatijski tramvaj
Opće informacije
Država Hrvatska
Grad Opatija
Otvaranje 17. veljače 1908.
Ukidanje 31. ožujka 1933.
Infrastruktura
Duljina trase 12 km
Širina kolosijeka 1000 mm
Opatijski tramvaj
prema Rijeci
OpatijaMatulji
prema Šapjanama
Centar Matulja
Prodavaonica namještaja
Remiza
Črnikovica (Restoran Amfora)
Raskrižje Črnikovica – Štangerova
Crkva sv. Ane
Gradska vijećnica
Lipovica
Hotel Belveder
Raskrižje Titova – Laginjina
Tržnica
Hotel Agava
Hotel Bristol
Hotel Imperijal
Slatina
industrijski kolosijek u ul. V.Jože
Hotel Bellevue
Thalassotherrapia
Hotel Adriatic
Vila Elektra
Punta Kolova
Spoj obalnog puta i gl. ceste
Hotel Ičići
Ulaz u marinu
Ičići
Ika
Lovranska bolnica
Lovran

Opatijska tramvajska linija, koja je putovala na relaciji MatuljiOpatijaLovran, projektirana je krajem 19. stoljeća kao parni tramvaj, ali zbog bojazni hotelijera da će dim i buka parnih lokomotiva ometati goste taj prijedlog nije prihvaćen. Linija u dužini 12 km puštena je u promet 1908. godine, a povezivala je željezničku stanicu Matulji – Opatija preko Voloskog s Opatijom i Lovranom. Tramvaj, odnosno mala električna željeznica kako su je nazivali, uveden je prvenstveno za potrebe prijevoza opatijskih hotelskih gostiju od vlaka do hotela. Uz putnička kola postojala su i teretna kojima se prevozio teret do skladišta u Opatiji.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

U siječanju 1904. inženjer Rzeppa Hugo iz Lobnitza započinje trasirati električnu željeznicu na relaciji Matulji – Volosko – Lovran. Ministarstvo za željeznice je 1907. izdalo građevinsku dozvolu za njenu gradnju te je tramvaj u rekordno kratkom vremenu bio instaliran. Pušten je u promet 17. veljače 1908. godine. Pruga je bila jednokolosječna te su zbog toga svakih nekoliko kilometara izgrađene mimoilaznice na kojima su se nalazile i postaje. Širina kolosjeka je bila 1000 mm, što je i danas standardna širana u većem djelu Europe. Tramvaj je koristio napon od 750 volti istosmjerne struje. Iako je trasa od Matulja do Preluka dosta strma tramvaj nije koristio zupčanike za svladavanje strmine.

Opatijski tramvaj bio je u vlasništvu dioničkog društva Abbazianer Elektrizitäts- und Kleinbahngesellschaft iz Beča. Nakon Prvog svjetskog rata tramvajsko društvo prešlo je pod upravu Società Anonima Ferrovie Elettriche Secondarie Abbazia.

Tramvaj je prometovao do 1933. godine. Točno 1. travnja 1933. godine počelo se s demontažom tračnica, koje su brodom iz opatijske luke odvezene na Siciliju, dok su tramvajska kola prodana Ljubljani gdje su vozila do ukinuća tramvajskog prometa u Ljubljani 1958. godine.

Statistički podaci

[uredi | uredi kôd]
  • Dužina trase: 12 km
  • Širina kolosjeka: 1000 mm
  • Napon: 750 V istosmjerne struje
  • Postaje: 27
  • Najniža točka: 2 m n.v. (Ika, Ičići, Opatija)
  • Najviša točka: 212m n.v.(Matulji)
  • Prosječna brzina: 10 km/h
  • Frekvencija polazaka: Svakim danom od 6 od 22 sata svakih 15 do 20 minuta
  • Prva vožnja: 17. veljače 1908.
  • Posljednja vožnja: 31. ožujka 1933.

Galerija slika

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Opatijski tramvaj