Prvi vatikanski sabor
Prvi vatikanski sabor sazvao je papa Pio IX. 29. lipnja 1868. godine, nakon dugogodišnjeg razdoblja njegovog planiranja i pripremanja koje je započelo 6. prosinca 1864. Ovaj dvadeseti ekumenski sabor Katoličke crkve, održan tri stoljeća nakon Tridentskog sabora, otvoren je 8. prosinca 1869. godine, a prekinut je 20. listopada 1870. Održavao se u Vatikanskoj bazilici, a sveukupno su održane četiri sjednice. Sabor je prekinut zbog predaje Rima, pada Papinske Države i njezinog ujedinjena s Italijom, te nikad nije nastavljen.[1]
Ovaj ekumenski sabor najpoznatiji je po dogmatskoj definiciji papine nezabludivosti (nepogrešivosti) kad govori ex cathedra, odnosno kada u svojoj osobini pastira i voditelja svih kršćana svojom vrhovnom apostolskom vlašću predstavlja neko učenje koje se odnosi na vjeru ili moral koji univerzalna Crkva mora sačuvati.
- Dei Filius - dogmatska konstitucija o katoličkoj vjeri,
- Pastor Aeternus - dogmatska konstitucija kojom se definira papinska nezabludivost.
- ↑ Većinu tema, koje je sabor namjeravao obrađivati, obradio je tek Drugi vatikanski sabor gotovo stoljeće kasnije (1962.-1965.).
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Prvi vatikanski sabor |
- www.katolik.hr – I. vatikanski sabor – Pastor aeternus Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. travnja 2016. (Wayback Machine)
- Srećko Dragošević: »Prvi vatikanski sabor«
| |||||||||||
