Prijeđi na sadržaj

Hrvatska Kostajnica

Koordinate: 45°14′N 16°32′E / 45.23°N 16.54°E / 45.23; 16.54
Izvor: Wikipedija
Hrvatska Kostajnica

grb
Država Hrvatska
Županija Sisačko-moslavačka

GradonačelnikDalibor Bišćan (HDZ)
Naselja7 gradskih naselja

Površina52,5 km2[1]
Površina središta10,2 km2
Koordinate45°14′N 16°32′E / 45.23°N 16.54°E / 45.23; 16.54

Stanovništvo (2021.)
Ukupno1879 [2]
– gustoća36 st./km2
Urbano1439
– gustoća141 st./km2

Svetac zaštitnikSveti Antun Padovanski

Odredišna pošta44430 Hrvatska Kostajnica [3]
Pozivni broj+385 (0)44
AutooznakaSK
Stranicahrvatska-kostajnica.hr

Zemljovid

Hrvatska Kostajnica na zemljovidu Hrvatske
Hrvatska Kostajnica
Hrvatska Kostajnica

Hrvatska Kostajnica na zemljovidu Hrvatske

Hrvatska Kostajnica je grad u Hrvatskoj.

Gradska naselja

[uredi | uredi kôd]

Grad se sastoji od 7 naselja, to su: Čukur, Hrvatska Kostajnica, Panjani, Rausovac, Rosulje, Selište Kostajničko i Utolica.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska Kostajnica je grad na Banovini (Sisačko-moslavačka županija). Smješten je u središnjem djelu hrvatskog Pounja, podno Zrinske gore. Grad je nastao na otočiću usred rijeke Une, a glavnina naselja pruža se uz lijevu obalu rijeke. Ime potječe od riječi "kostanj", što je jedna od starijih varijanti hrvatske riječi "kesten".

Kroz Hrvatsku Kostajnicu prolaze važni prometni smjerovi (cestovni i željeznički) prvenstveno dolinom rijeke Une prema jugu.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]
Most preko Une u Hrvatskoj Kostajnici
Una u Hrvatskoj Kostajnici

Popis 2001.

[uredi | uredi kôd]

Kostajnica i okolica

  • broj stanovnika = 2746[4]
    • Hrvati: 77,02%
    • Srbi: 15,77%
    • Bošnjaci: 0,87%
    • Ostali: 4%

Popis 1991. (prijeratna općina Kostajnica)

[uredi | uredi kôd]

ukupno: 14.851[5]

Nacionalni sastav grada Kostajnice (naseljenog mjesta)

[uredi | uredi kôd]

Podaci Državnog zavoda za statistiku[5]

godina popisa ukupno Srbi Hrvati Jugoslaveni ostali
1991. 3480 1889 (54,28%) 1087 (31,23%) 264 (7,58%) 240 (6,89%)
1981. 3159 1374 (43,49%) 1023 (32,38%) 639 (20,22%) 123 (3,89%)
1971. 2,431 1,104 (45,41%) 1,120 (46,07%) 110 (4,52%) 97 (3,99%)

Popis stanovništva 1910. godine

[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovništva iz 1910. godine tada Kostajnica je imala 2.090 stanovnika, od čega 1629 Hrvata, 363 Srbina, 31 Nijemca, 18 Mađara, 5 Slovaka i 34 ostalih. Prema vjeroispovjesti katolika je bilo 1689, a pravoslavaca 364.

Grad Hrvatska Kostajnica: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
3377
3178
3651
3458
3690
4000
3724
4121
3940
4226
4211
4453
4720
4996
2746
2756
1879
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastao iz stare općine Kostajnica koja je 1992. promijenila ime u Hrvatska Kostajnica. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Hrvatska Kostajnica: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
2093
2090
2557
2093
2063
2090
1875
2039
1797
1955
2080
2431
3159
3480
1993
2127
1439
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Do 1991. iskazivano pod imenom Kostajnica. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Uprava

[uredi | uredi kôd]
Vijećnica

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Katolička crkva u Hrvatskoj Kostajnici

Najstariji pisani dokumenti koji govore o Kostajnici i njenoj okolici su isprave koje knezovima Vodičkim (1200.) kasnije knezovi Babonići - Blagajski pišu ugarsko-hrvatski kraljevi. Knezovi Vodički tijekom 13. stoljeća proširuju svoje posjede na područje između Une, Žirovca, Zrinske gore te Hrvatske Kostajnice. Godine 1218. godine Andrija II. potvrđuje knezovima Babonićima prava i posjede u Pounju.

Prvi put u povijesti Kostajnica se spominje 1240. godine, u ispravi meštra templarskog reda u Dubici, a kojom se potvrđuje kupovina neke zemlje u dubičkom kotaru. Opisujući zemlju, isprava govori da njena međa "... dolazi do puta koji iz Kostajnice vodi u Dubicu..."

U ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. od 4. srpnja 1258. godine ponovno se spominje Kostajnica u sporu oko zemlje. Isprava rješava spor koji je nastao zbog zemlje koja se zove Kostajnica, a spor je nastao zato što neki podložnici dubičkog kastruma tvrde, da je kostajnički građanin Hutinka zaposjeo tu zemlju Kostajnicu silom, po smrti kralja Kolomana. Hutinka tvrdi obratno, da je tu zemlju uživao već za kraljeva života i sve do sada u miru. Kralj povjerava rješavanje problema zagrebačkom Kaptolu, a njihov čovjek ispitavši slučaj na licu mjesta, rješava ga tako da je Hutinka vratio sam dio te zemlje Dubičanima. Između njihovih posjeda određene su međe.

Isprava hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana iz 1272. godine potvrđuje ispravu kralja Bele IV. iz 1258. godine što su tražili Hutinkini sinovi, plemići Marin, Petar i Ivan.

Ban Ivan, 11. travnja 1324. godine Dioniziju Kostajničkom daje neki posjed Grdjen, a isprava Dionizija naziva magistrom (visoki kraljevski službenik). On je "sin Petra kostajničkog" ili od Kostajnice, očito sin Petra, kojeg spominje isprava iz 1272. godine, sina Hutinkova.

Ponovni spor oko zemlje događa se 1351. kojeg rješavaju svjetovna i duhovna vlast u Dubici. Spor je nastao zato što su Benko i Matija sa svojim ljudima i rođacima magistra Ivana, sina Dionizija Kostajničkog, nanijeli nekim dubičkim građanima dosta veliku šetu na posjedu Gorica. Spor rješava Zagrebački kaptol 1352. tako da su Petar i Nikola knezovi Kostajnički zamijenili neke svoje zemlje za zemlje nekih dubičkih građana.

Borbe s Turcima 1556. – 1562.

[uredi | uredi kôd]
Kostajnica 1617.

Bosanske su se paše više puta trudili da osvoje koji hrvatski grad na rijeci Uni. Odande bi mogli lakše provaljivati u područje rijeke Kupe i njenih pritoka. Na proljeće 1556. posjedao je bosanski paša gradove Kostajnicu i Krupu na Uni. Ovi gradovi pripadali su banu Nikoli Zrinskom koji je njihovu obranu prije nekoliko godina povjerio kralju Ferdinandu. U te je gradove kralj postavio svoje posade koje su bile nedostatne za obranu od Turaka.

Ali Zrinski je po svojim uhodama na vrijeme doznao namjere turske te je u Kostajnicu i Krupu na Unu postavio i svoju vojsku. Samo tako spasiše se ovaj put spomenuti gradovi od pada pod sultanovu vlast.

U ljeto 1556. Nikola Zrinski spema se na polazak u južnu Ugarsku, gdje ga je bio pozvao kralj da pomogne obraniti Siget od turske opsade.

Uhode o ovome javiše bosanskom paši i stade se Ulama-paša iza toga dogovarati s Malkoč-begom hercegovačkim i s kliškim zapovjednikom. Stvoriše odluka da će na Kostajnicu navaliti, čim Zrinski otiđe u južnu Ugarsku. S velikom vojskom bosanski paša 16. srpnja 1556. stiže pred Kostajnicu. U gradu se doduše nalazila posada, ali bez zapovjednika. Kapetan Pankracije Lusthaller, komu bijaše povjerena obrana Kostajnice, dogodio se upravo onda s nekim časnicima u Steničnjaku na gozbi. Posada kostajnička pokuša se braniti, no Turci bijahu nerazmjerno mnogobrojniji.

Jedni se dokopaše gradskih vrata i počnu ih rušiti, dočim se drugi po ljestvama uspeše na zidine gradske. Za čas bijaše Kostajnica puna Turaka, koji su branitelje sasjekli bez velike borbe. Tako dođoše Turci uz male žrtve do najtvrđeg bedema hrvatskog na rijeci Uni.

Narod stade proklinjati kapetana Lusthallera, koji da izmakne kazni pobježe iz Hrvatske k paši bosanskomu, koji ga je lijepo primio. A kod nas se stalo pripovijedati, da je Lusthaller za 2000 dukata izdao Turcima grad Kostajnicu, otišavši iz njega namjerice u Steničnjak. Prodao ga je 23. srpnja 1556. godine.[6]

Domovinski rat

[uredi | uredi kôd]

Hrvatska je Kostajnica došla na udar velikosrpskih snaga u ranoj fazi Domovinskog rata. S obzirom na ishod obrane i brzinu pada, general Janko Bobetko zaključio je u svojoj knjizi Sve moje bitke da je "izdana i nikakve objektivne mogućnosti ne opravdavaju one koji su izjavljivali ili izjavljuju da se Kostajnica nije mogla braniti".[7]

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Pounje d.d. Hrvatska Kostajnica

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Spomenici i znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
  • Stari grad (UTVRDA) grofova Zrinskih na otočiću.[ime otoka]

Obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Kultura

[uredi | uredi kôd]

Šport

[uredi | uredi kôd]

Od 1905. do 1995. godine u naselju je djelovao nogometni klub NK Mladost Kostajnica. Nakon Oluje, odnosno 1998. godine na temeljima NK Mladosti i NK Una Dubica u Hrvatskoj Dubici osniva se NK Una-Mladost Hrvatska Dubica.[9]

2007. godine stanovnici naselja osnivaju NK Zrinski Hrvatska Kostajnica,[10] ali se klub gasi početkom 2010. godine.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. Državni zavod za statistiku
  5. a b Izdanje Državnog zavoda za statistiku RH: Narodnosni sastav stanovništva RH od 1880-1991. godine.
  6. Povijest Hrvatske Kostajnice. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. veljače 2018. Pristupljeno 26. rujna 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. (): Pad Hrvatske Kostajnice u rujnu 1991. godine, Alfa007, tekst nedatiran
  8. „Ogranak Matice hrvatske u Hrvatskoj Kostajnici” matica.hr. Matica hrvatska. Pristupljeno 2. kolovoza 2022.
  9. Poslovna.hr: NK Una-Mladost Hrvatska Dubica, pristupljeno 23. prosinca 2015. godine
  10. Poslovna.hr: NK Zrinski Hrvatska Kostajnica, pristupljeno 23. prosinca 2015. godine

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hrvatska Kostajnica