Cantorov teorem, jedan od temeljnih teorema naivne teorije skupova. Teorem je 1891. dokazao njemački matematičar
Georg Cantor u svom radu „Über eine elementare Frage der Mannigfaltigkeitslehre” (njem. O elementarnom pitanju teorije različitosti).
Teorem tvrdi da je kardinalni broj svakog skupa strogo manji od kardinalnog broja njegova partitivnog skupa, tj. . Izravna i važna posljedica ovog teorema je ta da ne postoji „najveći kardinalni broj”.[1]
Postoje dva slučaja. Naime, skup može biti prazan ili neprazan.
1. Neka je prazan skup, odnosno neka je . Ovo povlači , čime je teorem u ovom slučaju dokazan.
2. Neka je neprazan skup, tj. neka je . Dokažimo da je tada . Postoji injekcija sa skupa u , tj. . To znači da je zaista .
Pokažimo sada da je . Pretpostavimo suprotno, tj. pretpostavimo da je . Neka je bijekcija. (Ona postoji jer su prema pretpostavci skupovi i iste kardinalnosti.)
Sada slijedi genijalni argument kojega je našao Cantor. Naime, formirajmo skup Skup se očito nalazi u . Budući da je bijekcija, vrijedi da je surjekcija, tj. takav da je
Mogu nastupiti dva slučaja:
1. , što je kontradikcija.
2. , što je također kontradikcija.
Iz ovoga slijedi da nije bijekcija, tj. ne postoji bijekcija sa skupa u skup što povlači , čime je teorem dokazan.