Caltagirone

Caltagirone Comune di Caltagirone
Regija:	Sicilija
Pokrajina:	Catania (CT)
Koordinate:	37°14′N 14°31′E / 37.233°N 14.517°E / 37.233; 14.517
Visina:	608 m
Površina:	382 km2
Stanovništvo:	39,590 (31. ožujka 2012.)
Gustoća stanovništva:	103,64 stan./km2
Poštanski broj:	95041
Pozivni broj:	0933
ISTAT-broj:	B428
Svetac zaštitnik:	Sveti Jakov
Caltagirone Caltagirone na zemljovidu Italije
Službena stranica:	caltagirone.ct.it

Caltagirone (sicilijanski: Caltaggiruni; arapski: Qal'at-al-ghiran) je grad u Italiji, na otoku i administrativnoj regiji Sicilija, središte istoimene općine u pokrajini Catania. Caltagirone se nalazi 70 km jugozapadno od grada Catania.

Grad je dugo bio slavan po svojoj keramici, osobito po majolici i terakotnim vrčevima. Danas se sve više proizvodi umjetnička keramika i terakotne skulpture, a ostatak stanovništva se uglavnom bavi poljoprivredom (uzgoj grožđa, maslina i bresaka).

Barokno središte Caltagironea je, zajedno sa sedam drugih baroknih gradova u dolini Val di Noto koji su obnovljeni nakon potresa 1693. godine, 2002. godine upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer "vrhunca i završnog procvata baroka u Europi".

Naselje na ovom mjestu su osnovali Sikuli (skupina Italika), od kojih je sačuvana nekropola iz oko 2000. pr. Kr. prepuna arheoloških ostataka. Arapi su ga pretvorili u grad koji su nazvali Qal'at-al-ghiran ("Brdo vaza") i u njemu su izgradili dvorac koji su osvojili Liguri 1030. godine i ostavili mnogo ligurijskih riječi u lokalnom dijalektu. Grad je procvao za vrijeme Normana i vladavine dinastije Hohenstaufen i postao je poznatim mjestom proizvodnje keramike.

God. 1693. potres je gotovo uništio cijeli grad, a poslije ove katastrofe grad je obnovljen u baroknom planu.

Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto
Svjetska baština – UNESCO
Država
Godina uvrštenja	2002. (26. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iv, v
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:1024

U lokalnom Muzeju lončarstva nalazi se vrijedna kolekcija drevne keramike iz vremena Magne Graecie, ali i moderne keramike.

Glavna atrakcija grada je monumenatalno stubište Crkve Gospe od brda (Santa Maria del Monte) iz 1608. godine koje se uzdiže iznad grada sa svojih 142 stube. Svaka stuba je ukrašena rukom oslikanim keramičkim pločicama s drugačijim motivom, iz tisućljetne tradicije. Na dan Sv. Jakova (25. srpnja), zaštitnika grada, stubište se osvijetli svijećama u boji tako da oblikuju umjentičku sliku veličine nekoliko desetaka metara.

Od ostalih građevina najznamenitije su:

• Katedrala sv. Julijana potječe još iz Normanskih vremena, a u 20. stoljeću je dobila secesijsko pročelje (Saverio Gulli).
• Crkva Gospe od brda (Santa Maria del Monte) iz 12. stoljeća je obnovljena u baroknom stilu.
• Barokna crkva San Francesco di Paola ima staru gotičku sakristiju.
• Crkva sv. Franje Asiškog (San Francesco d'Assisi) iz 1236. godine je obnovljena u baroknom stilu poslije 1693. godine i ima nedovršenu kupolu.
• Ostale znalajne crkve su: Isusovačka crkva Il Gesù iz 1570. godine, Crkva sv. Jakova (San Giacomo), i dr.
• Bivša gradska vijećnica ili Senatska palača (Palazzo Senatorio) potječe iz 15. stoljeća.

• 
  Krajolik Caltagironea
• 
  Gospino stubište
• 
  Villa Patti
• 
  Galerija Luigi Sturzo u Muzeju keramike
• 
  Moderna kermička vaza iz Caltagironea

Caltagirone ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:

• Rijeka, Hrvatska
• San Francisco, SAD

• Fotografije i informacije (tal.)
• Galerija fotografija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. srpnja 2011. (Wayback Machine) (tal.)
• Frazione Granieri (tal.)

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Caltagirone

v • u Svjetska baština u Italiji Kulturna dobra (53) Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.) Prirodna dobra (5) Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.) Nematerijalna svjetska baština (9) Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.) 1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja