Wikipedia:Pravila o imenovanju članaka (titule)

Ovo je jako korisna stranica Wikipedije na bosanskom jeziku. Preporučujemo da je i sami bolje proučite.

Ovaj članak sadrži pravila korištenja titula (prefiksa) u naslovima članaka.

Prvo i najvažnije pravilo je koristiti najčešće korišteno ime.

Pošto vladari jedne zemlje često nose isto ime (naprimjer, osam engleskih kraljeva se zvalo Henrik), za razlikovanje se tradicionalno koriste rimski brojevi. Međutim, pošto se više osoba zvalo Henrik II, potrebno je naznačiti kojim područjem (carstvom, kraljevinom, kneževinom, vojvodstvom, itd) su vladali kako bi ih razlikovali.

• Ako osoba ima supstantivnu titulu, naslov članka treba biti formatiran po principu {Ime}, {Titula} od {Mjesta}. Naprimjer: Charles, princ od Velsa; Victoria, krunska princeza od Švedske; Henrik VIII, kralj Engleske; itd.

• Ako je osoba najpoznatija po nadimku, i ako se taj nadimak koristi u literaturi na bosanskom jeziku, onda se taj nadimak treba koristiti i u naslovu članka. Najočigledniji primjer je Karlo Veliki.

• Rimski brojevi se koriste za razlikovanje dviju osoba istoga imena koje su nosile istu titulu. Ako je samo jedna osoba nosila određenu titulu, rimski broj I se ne koristi: Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva, a ne Viktorija I, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva. Rimski brojevi se ne upotrebljavaju za britanske i španske plemiće čija titula nije vezana uz određeno područje, a koji se razlikuju po broju koji se stavlja ispred titule: npr. Arthur Wellesley, 1. vojvoda od Wellingtona, Arthur Wellesley, 2. vojvoda od Wellingtona, itd. Rimski brojevi se također ne upotrebljavaju za pretendente, odnosno osobe koje su polagale pravo na tron, ali nikada nisu naslijedile titulu; ne koristi se Aleksandar II Karađorđević, već Aleksandar, princ prijestolonasljednik od Jugoslavije.

• Uvijek treba voditi računa o ispravnoj tituli. Neispravno je Elizabeta II, kraljica Engleske, jer je kraljevina Engleska prestala postojati 1707. godine, dok je osoba u pitanju rođena u 20. vijeku. Također je neispravno Albert II, kralj Belgije, pošto je titula belgijskog vladara "kralj Belgijanaca" - te je stoga ispravno Albert II, kralj Belgijanaca.

• Ako je osoba nosila više titula, koristiti onu po kojoj je ta osoba poznata. Naprimjer, Felipe, princ od Asturije, umjesto Felipe, princ od Girone; Vilim III, kralj Engleske, umjesto Vilim II, kralj Škota ili Vilim III, knez Oranje.

Naslovi članaka o suprugama kraljeva i careva koje same nisu imale nikakvu nasljednu titulu trebaju biti u formatu {Ime} od {Mjesto}.

Naslovi članaka o suprugama vladara ispod ranga kralja i o suprugama svih plemića, kao i naslovi članaka o muževima svih vladarica i plemkinja, trebaju biti u formatu {Titula} {Ime} od {Mjesta}.

• Titule dobivene brakom se ne uključuju u naslov članka osim ako je osoba u pitanju živa. Naprimjer, koriste se Katarina Aragonska umjesto Katarina, kraljica Engleske, jer je Engleska imala pet kraljica po imenu Katarina, a supruge vladara se ne razlikuju rimskim brojevima. Međutim, pošto je živa i trenutno koristi tu titulu, naslov članka o supruzi španskog kralja je Sofía, kraljica Španije, ali će se nakon njene smrti vratiti na djevojačko ime - Sofía od Grčke i Danske.

• Ako je žena bila supruga kralja ili cara, a istovremeno imala vlastitu titulu, onda se u naslovu članka koristi ta njena vlastita titula: Eleonora, vojvotkinja Akvitanije, umjesto Eleonora Akvitanska; Marija I, kraljica Škota, umjesto Marija Škotska; i slično.

• Muževi vladarica koji brakom nisu dobili nikakvu titulu ne podliježu pravilima u ovoj sekciji.

• Naslovi članaka o mlađim članovima vladarskih i plemićkih porodica trebaju biti u formatu {Titula} {Ime} od {Mjesta}; npr. Margareta od Austro-Štajerske, Grof Claus von Stauffenberg; Henry, princ Velsa; Marija Ivana Gabrijela Austrijska; itd. U nekim slučajevima postoji samo jedan mlađi član vladarske porodice, koji istodobno jedini ima pravo na počasnu prijestolonasljedničku titulu, primjer princ od Velsa.

• Papa

Imena papa se pišu u formatu {Papa} {Izabrano ime} {Redni broj u rimskim ciframa}, njihova svjetska imena se navode u tekstu. Imena protupapa se pišu u formi {Protupapa} {Ime} {Redni broj u rimskim ciframa}. Primjeri su Papa Klement III ili Protupapa Klement III.

• Kardinal

Imena kardinala se pišu u formi {Kardinal} {Ime} {Prezime}. Nezavisno o vrsti kardinalske časti (Kardinal-đakon, Kardinal-biskup...), navodi se samo Kardinal.

Od biskupa prema dole koristi se samo ime u naslovu članka, dok se u tekstu navodi funkcija.

• Patrijarh

Imena patrijarha pišu se u formi {Patrijarh} {Ime} {Redni broj u rimskim ciframa} nezavisno o vrsti pravoslavne crkve.

• Episkop

Imena episkopa se pišu u formi {Episkop} {Ime}.

Za niže redove se navodi samo ime, a funkcija tek u tekstu članka.

U naslovu se navode samo imena, dok se u tekstu navode funkcije (generalintedant, biskup itd.)

Zbog kompleksnosti islamskih titula, ovdje možemo navesti samo primjere pisanja u formi {Ime} {Titula} {Prezime}, kao npr. Sabahudin ef. Rizvić. Ovdje se ne smiju umiješati turske plemićke titule kao što su beg ili aga.

• Rabin

Imena rabina pišu se u fromi {Rabin} {Ime} {Prezime} npr. Rabin Avraham Shapira.

Od kantora ili kasana prema dole pišu se samo imena dok se funkcija navodi u tekstu.

Imena svetaca pišu se uvijek u formi {Sv.} {Ime} bez razlike na vrstu i pravac crkve. Međutim, ako je neka osoba bila monarh i kasnije kanonizirana, te ako je ta osoba ostala poznata kao monarh, a ne kao svetac, pomenuti format se ne koristi. Naprimjer, poljska kraljica Jadviga je kanonizirana 1997. godine - skoro šest vijekova nakon njene smrti. Ona je stoga ostala poznata kao Jadviga, kraljica Poljske, a ne kao Sveta Jadviga.

Ako se radi o osobama koje su poznatije po nadimcima ili zbog bolje prepoznaje po područijma, piše se dodatak poslije imena kao npr. Sv. Franjo Asiški ili kao Franjo Asiški.