Idi na sadržaj

Kompost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Kompost, poznat kao „smeđe đubrivo“, predstavlja organsku materiju razgrađenu aerobnim putem. Koristi se u vrtlarstvu, hortikulturi i agrokulturi kao poboljšavač kvalitete zemljišta i kao đubrivo. Također se koristi za kontrolu erozije, poboljšavanje obale potoka, konstrukciju močvara i kao prekrivač deponija. U kompostu proces humifikacije ide do kraja, te se u kompostima organska tvar pretvara u trajni humus [1].

Kompost služi kao sredstvo za rast, ili kao porozni, apsorpcioni materijal, koji zadržava vlagu i rastvorne minerale, pružajući zaštitu nutrijentima neophodnim za napredovanje većine biljaka. Da bi se ubrzao rast biljaka, ponekad je neophodno razblažiti kompost sjedinjujući ga sa zemljom ili tresetnicom, radi redukcije saliniteta, dodaju se neutralizatori radi dostizanja pH = 7, ili suplementi kao đubrivo i gnojivo, vlažni agensi i materijali koji poboljšavaju drenažu i aerizaciju, kao što su pijesak, šljunak, strugotina, vermikulit (hidrozni silikat), granule od gline, itd.

Tipovi i sastav komposta

[uredi | uredi izvor]

Uz dovoljno vremena, sav biorazgradivi materijal će postati kompost. Primarni cilj ovog procesa je da se zadrži što više razgradivog materijala, kako ne bi završio na otpadu. Mali kućni sistemi ne dostižu dovoljno visoku temperaturu za ubijanje patogena i sprječavanje štetočina. Zato je životinjski izmet, otpatke od mesa i mlečnih proizvoda najbolje ostaviti za razgradnju većim sistemima i postrojenjima, termofilnim kompost sistemima. Izmet rekreativnih životinja (koza, konja), otpaci od povrća, i baštenski otpad su odličan materijal za kućni kompost.

Postoji više načina da se kompostira, počevši od braon i zelenog biorazgradivog otpada, pomiješanog sa baštenskom zemljom. Braon otpad se odnosi na materijale bogate ugljenikom, kao što su slama, kartonske kutije od jaja ili isječci žive ograde. Zeleni otpad se odnosi na biorazgradivi otpad bogat nitrogenom, koji se brže raspada, kao što su ljuske od voća i povrća, talog od kafe, posjećeno cvijeće ili otpatci od ošišane trave. Tzv. vermikompost (lat. verm - crv), koristi crve, najčešće crvene vodene larve, kako bi ubrzale proces razgradnje organskog otpada. Kompostni čaj je tekući ekstrakt koji nastaje namakanjem komposta u vodi u periodu od 3-7 dana.

Kompostiranje

[uredi | uredi izvor]

Kompostirati se mogu gotovo svi biljni ostaci (trava, lišće, granje, ostaci povrća i voća, ostaci iz prehrambene industrije i slično. i neki ostaci životinjskog porijekla (gnoj, ostaci mesa, krvi, dlaka, samljevene kosti i sl). Životinjski ostaci, kao i ostaci hrane, mogu se kompostirati i to vrlo selektivno samo u postrojenjima pod stručnim nadzorom u potpuno kontroliranim uvjetima. Kompostiranje životinjskih ostataka u vrtu može prouzročiti vrlo velike probleme kao što su pojava neugodnih mirisa, patogenih mikroorganizama, privlačenje domaćih i divljih životinja. U kompostne hrpe ne smiju ići inertni materijali (kamen, metal, PVC i slično) i opasni otpad (različite hemikalije lijekovi, boje, baterije i sl).

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Priručnik Društva agronoma Osijek". Arhivirano s originala, 3. 10. 2005. Pristupljeno 12. 4. 2012.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Roger Tim Haug, Practical Handbook of Compost Engineering [Hardcover]. Lewis Publishers.
  • Insam, H; Riddech, N; Klammer, S (Eds.): Microbiology of Composting, Springer Verlag, Berlin New York 2002, ISBN 978-3-540-67568-6
  • Hogg, D., J. Barth, E. Favoino, M. Centemero, V. Caimi, F. Amlinger, W. Devliegher, W. Brinton., S. Antler. 2002. Comparison of compost standards within the EU, North America, and Australasia. Waste and Resources Action Programme Committee (UK)

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Kompostiranje