Dino Merlin
| Dino Merlin | |
|---|---|
.jpg) | |
| Osnovne informacije | |
| Ime po rođenju | Edin Dervišhalidović |
| Rođenje | 12. septembar 1962 Sarajevo, FNRJ |
| Porijeklo | Sarajevo |
| Žanrovi | etno-pop, pop, pop-rock, disco, world |
| Instrumenti | Vokal, gitara, bas-gitara, klavir |
| Karijera | 1983–danas |
| Izdavači | Magaza, Croatia Records |
| Povezani umjetnici | Merlin, Cat Stevens, Yoad Nevo, Richard Niles, Mustafa Sandal, Goran Bregović, Željko Joksimović, Zdravko Čolić, Vesna Zmijanac, Ivana Banfić, Nina Badrić, Emina Jahovic, Hari Mata Hari |
| Veb-sajt | dinomerlin |
Edin Dervišhalidović (Sarajevo,12. septembra 1962), poznatiji kao Dino Merlin, jest bosanskohercegovački kantautor, tekstopisac i producent, te jedan od uspješnijih muzičkih stvaralaca na prostoru bivše Jugoslavije.[1][2]
Poznat kao osnivač i idejni vođa grupe Merlin, Dino je autor 11 albuma, od kojih su neki završili na američkim ljestvicama Billboard.[3] Po prodaji nosača zvuka i posjećenosti koncertnih turneja jedan je od značajnijih izvođača u historiji muzičke industrije na prostorima bivše Jugoslavije. Tako je uspio da četiri puta zaredom napuni stadion "Asim Ferhatović Hase" u Sarajevu svojim solističkim koncertima, a 2011. koncertom u Beogradu uspio je tri noći zaredom svirati u punoj koncertnoj dvorani Arena.[4][5] Neke od njegovih pjesama se danas smatraju evergreenom.[6]
Prije početka rata u Bosni i Hercegovini bio je politički aktivan, a prema izjavi jednog od veterana SDA Osmana Brke ime Edina Dervišhalidovića bilo je na spisku osnivača stranke Alije Izetbegovića, pod brojem 42.[7] Iz tog perioda političkog aktivizma potječe i njegovo pisanje teksta "Jedna si jedina" zasnovane na narodnoj pjesmi "S one strane Plive", koja je bila prva i zvanična himna Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do 1998.[8][9] Tri puta je predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu i to jednom kao autor, a dva puta kao autor i izvođač. Sarađivao je s Goranom Bregovićem, Zdravkom Čolićem, Željkom Joksimovićem te je dijelio binu s Rayem Charlesom, Catom Stevensom i Khaledom.[10]
Dobitnik je umjetničkih nagrada Indexi (nekadašnje nagrade Davorin), Porina,[11] te zlatnih, dijamantnih i platinum tiraža u svim zemljama bivše Jugoslavije.[12] Album Hotel Nacional jedini je album iz jugoistočnog Balkana koji je dospio na američku ljestvicu Billboard World Albums.[2] Dobitnik je Šestoparilske nagrade grada Sarajeva – najvećeg sarajevskog priznanja.[13] Osim navedenog, vršio je i funkciju prvog predsjednika skupštine Udruženja AMUS (Asocijacija kompozitora-muzičkih stvaralaca) iz Sarajeva.[14][15]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 12. septembra 1962. u Sarajevu u naselju Alifakovac, kraj Bistrika. Dinin otac Abid, po zanimanju stolar, jedini je iz porodice doselio u Sarajevo te su prilikom prijave u opštini greškom upisali pogrešno prezime. Majka, Fatima Činjarević, bila je rođena Sarajka i bila je po zanimanju bula.[16] Razveli su se kad je Dini bilo sedam godina. Kao dijete razvedenih roditelja Dino odrasta sa majkom u Sarajevu. Otac ih je napustio kad je njemu bilo sedam, a sestri Amini pet godina.
Pohađao je Osnovnu školu "Moris Moco Salom“ (danas "Edhem Mulabdić“), koja se nalazi između Careve džamije, Konaka na Bistriku i Hotela "Nacional"- tri zgrade koje su odredile njegov život. U Carevoj džamiji je u najranijoj mladosti mujezinio, u Konaku je organizovao promociju albuma Burek, a po Hotelu "Nacional“ je nazvao album iz 2014. godine. Dino je u djetinjstvu trenirao u FK Sarajevo na mjestu lijevog krila i do danas je poznat kao navijač FK Sarajevo.
Nakon osnovne škole, na majčin nagovor, a suprotno vlastitoj želji da upiše muzičku školu upisao je i završio Srednju mašinsku tehničku školu.[17] U Srednjoj školi je sa prijateljem iz djetinjstva, Mirsadom Lutvicom, kasnijim klavijaturistom grupe Merlin, osnovao prvu muzičku grupu. Međutim, rad ove grupe prekida njegov odlazak na odsluženje vojnog roka u JNA. Po povratku iz vojske upisao je Saobraćajni fakultet, ali ga je napustio još u toku prve godine kako bi se posvetio muzici.
Da dobije prvu gitaru Dino je morao skupljati novac radeći sitne poslove (noseći ugalj, radeći kao tašnar, u građevini i kao dostavljač), sve dok za jedan Bajram majka nije dodala potrebnu sumu novca. Iako je tako (bar posredno) podržala njegovu muzičku karijeru, nikada se nije pomirila s tim da to bude njegovo životno opredjeljenje. U želji da je odobrovolji, Dino je pokušao da nađe neki stalni posao. Početkom 1980-ih radio je u fabrici u Vogošći skupljajući novac kako bi finansirao snimanje muzičkog albuma. Nešto kasnije odlučio se da napusti posao i počne graditi muzičku karijeru.
Muzička karijera
[uredi | uredi izvor]S grupom Merlin
[uredi | uredi izvor]Godine 1983. Dino osniva muzičku grupu "Merlin" za koju piše tekstove i muziku, i gdje pjeva. Sa grupom Merlin snima 5 studijskih albuma: Kokuzna vremena (1985), Teško meni sa tobom a još teže bez tebe (1986), Merlin (1987), Nešto lijepo treba da se desi (1989) i Peta strana svijeta (1990).
Solo karijera
[uredi | uredi izvor]
Svoju solo karijeru Dervišhalidović započinje 1991. godine pod scenskim imenom "Dino Merlin". Tekstovi za masovnu publiku, proizašli iz ličnog iskustva, jedan su od glavnih razloga njegovog uspjeha na bosanskohercegovačkoj i regionalnoj muzičkoj sceni. U pjesmama sve češće upotrebljava instrumente orijentalne, etnomuzike, usklađene s novim zvucima elektronske muzike. Primjer za to je pjesma "Sam" s albuma Sredinom.
Od 1991. snimio je nekoliko albuma, od kojih je nekoliko kompilacija i jedan koncertni. Pritom je Sredinom (2000) bio jedan od najprodavanijih albuma u jugoistočnoj Evropi početkom 2000-ih.
Po izlasku tog albuma organizirao je koncert u Sarajevu, na koji je došlo više od 80.000 ljubitelja njegove muzike, a ostvaruje i dva učešća za nacionalnim izborima za Pjesmu Evrovizije. Godine 1999. odnosi i pobjedu, te predstavlja Bosnu i Hercegovinu na eurovizijskom finalu u Jerusalemu, osvojivši sedmo mjesto. Dino Merlin je na 56. takmičenju za pjesmu Evrovizije održanom u Njemačkoj Bosnu i Hercegovinu predstavljao sa pjesmom pod nazivom "Love in Rewind".[18][19] Pjesma je premijerno izvedena na BH Eurosong showu koji je emitiran uživo na BHRT-u. Prvi put Dino je jednu pjesmu otpjevao na engleskom jeziku. Osvojio je šesto mjesto te nadmašio svoj plasman iz 1999. u Jerusalemu, te postigao drugi najbolji plasman Bosne i Hercegovine na ovom takmičenju. S uspjehom učestvuje i na nekoliko međunarodnih festivala (Danska, Turska itd.).
Dana 30. maja 2014. godine je objavljena pjesma "Ruža (svako ima nekoga da mu ruke pruža)" koja je ujedno i prva pjesma sa njegovog 11. albuma.
Druga pjesma sa albuma Hotel Nacional, "Školjka", izdata je 15. juna 2014. godine na službenom YouTube kanalu Dine Merlina. Svoju premijeru je doživjela i na državnoj televiziji Bosne i Hercegovine BHT u 23:30, tačno pred utakmicu reprezentacije Bosne i Hercegovine sa Argentinom na Svjetskom prvenstvu u nogometu u Brazilu.
Album "Hotel Nacional" se u junu 2014. našao na Billboard-ovoj svjetskoj top-listi na 8. mjestu.[20]
Dana 25. jula 2015. godine, Dino Merlin je nastupao na stadionu Asim Ferhatović Hase na Koševu gdje ga je gledalo 70.000 ljudi u okviru turneje "Hotel Nacional". Drugog aprila (2. 4.) 2016. godine u zeničkoj "Areni" priredio je koncert ispred 12.000 ljudi, prvi koncert u Zenici nakon 7 godina.[21]
Novogodišnjem koncertu održanom u Sarajevu 31. 12. 2016. održanom na Trgu Bosne i Hercegovine je prisustvovalo 100.000 posjetilaca.[22]
Festivali
[uredi | uredi izvor]- "Eurosong 1993." (Irska, autor muzike i koautor teksta pjesme Sva bol svijeta[14][15])
- "Kopenhagen 1996."
- "Turkovision 1997."
- "Eurosong 1999." (kao izvođač)
- "Eurosong 2011." (kao izvođač)
Nagrade
[uredi | uredi izvor]- "Davorin 2005"
- Najbolja muzička produkcija albuma ("Burek")
- Najuspješnija internacionalna muzička saradnja (Dino Merlin i Nina Badrić, pjesma "Ti si mene")
- Pop pjesma godine (Dino Merlin i Željko Joksimović, pjesma "Supermen")
- Pop izvođač godine
- Pop album godine ("Burek")
- Album godine ("Burek")
- Nagrada za "Koncertni projekt godine" za Koševski koncert održan 31. jula 2004. u Sarajevu
Diskografija
[uredi | uredi izvor]S grupom "Merlin"
[uredi | uredi izvor]- Kokuzna vremena (1985)
- Teško meni sa tobom (a još teže bez tebe) (1986)
- Merlin (1987)
- Nešto lijepo treba da se desi (1989)
- Peta strana svijeta (1990)
Solo albumi
[uredi | uredi izvor]- Moja bogda sna (1993)
- Svjedok (1993)
- Fotografija (1995)
- Sredinom (2000)
- Burek (2004)
- Ispočetka (2008)
- Hotel Nacional (2014)
- Mir svim dobrim ljudima Show MMXX/MMXXI (2021)
Koncertni albumi
[uredi | uredi izvor]- Live Vječna vatra (1999)
- Live Koševo 2004 (2005)
- Live Koševo 2008 (2009)
- Beograd 2011 (2016)
- Koševo 2015 (2016)
- Arena Zagreb (2018)
Kompilacije
[uredi | uredi izvor]- Balade (1995)
- Najljepše pjesme (1995)
- The Rest of the Best (1998)
- The Best of Dino Merlin (2001)
- Platinum collection (2006)
Box-setovi
[uredi | uredi izvor]- "Merlin 5 CD Box" (2003)
Singlovi
[uredi | uredi izvor]- "Jednom kad sve ovo bude jučer" (1995)
- "Putnici" (s Béatrice Poulot) (nastup na Eurosongu 1999) (1999)
- "Tako prazan" (duet s Adijem Lukovcem) (2001)
- "Pustite me" (duet s Osmanom Hadžićem) (2002)
- "Otkrit ću ti tajnu (2007)
- "Med" (duet s Eminom Jahović) (2009)
- "Love in Rewind" (nastup na Eurosongu 2011) (2011)
- "Ruža (Svako ima nekoga da mu ruke pruža)" (2014)
- "Mi" (2020)
- "Dođi" (duet sa Senidah) (2020)
- "Jedan dan, jedna noć" (2021)
- "Kako da ti kažem" (2022)
- "Krive karte" (2022)
- "Ne radujemo se" (duet s Markom Louisom) (2023)
- "Skoro će zima" (2023)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Sredinom, ekranizirana životna priča Dine Merlina". balkans.aljazeera.net.
- ^ a b "Dino Merlin enters top world albums chart". Daily Sabah. 9. 7. 2014.
- ^ "Dino Merlin". Billboard.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 31. 12. 2011. Pristupljeno 11. 2. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 14. 7. 2018. Pristupljeno 11. 2. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arena Zagreb, Zagreb Arena - Dino Merlin". www.zagrebarena.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 6. 5. 2024.
- ^ "Kako je Dino Merlin napravio veći biznis od Gorana Bregovića". ravnododna.com. Pristupljeno 5. 4. 2024.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 17. 9. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 3. 2. 2014. Pristupljeno 17. 9. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Biografija - Dino Merlin Official Website". dinomerlin.com.
- ^ "Porin • 2001 - O Porinu". arhiva.porin.info.
- ^ "Dino Merlin osvojio tri diskografska priznanja!". 8. 11. 2016.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 14. 7. 2018. Pristupljeno 11. 2. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ a b Nirha Efendić, Ibrahim Krzović, Merima Čaušević, Almedina Čengić, Lejla Kodrić Zaimović (2018). Kratka historija kulture Bošnjaka. Sarajevo. ISBN 9791234567896. OCLC 1110676343.
- ^ a b "BIOGRAFIJA Dino Merlin".
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 10. 1. 2020. Pristupljeno 11. 2. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Milojković, Simonida. "Ispovest Dina Merlina: "Rastao sam bez oca kao ptica bez jednog krila"". Blic.rs.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 4. 12. 2010. Pristupljeno 17. 9. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Dino Merlin for Bosnia-Herzegovina". The Eurovision Times. Pristupljeno 3. 4. 2016.
- ^ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 6. 7. 2014. Pristupljeno 3. 9. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "PRED VIŠE OD 12.000 POSJETILACA Dino Merlin u zeničkoj "Areni" priredio spektakl za pamćenje". www.avaz.ba. Arhivirano s originala, 5. 4. 2016. Pristupljeno 3. 4. 2016.
- ^ "Na sibirskoj hladnoći razglas otkazao, ali Dino Merlin i publika nastavili dalje". radiosarajevo.ba. 2. 1. 2017. Pristupljeno 6. 5. 2024.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Zvanični sajt Dine Merlina
- Sredinom, biografski dokumentarni film o Dini Merlinu, Al Jazeera Balkans, 19. 3. 2017. (YouTube)
