Idi na sadržaj

Antropometrija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Antropometrija u ergonomiji optimizira interakcije čovjeka sa opremom i radnim mjestom.

Antropometrija (grč. ἄνθρωπος - anthropos = čovjek + μέτρον - metron = mjera) je bioantropološki metod proučavanja ljudskih kvantitativnih, tj. mjerljivih i brojljivih osobina.[1]

Kvantitativne osobine (lat. quantitas = kolikoća, količina, veličina; odomaćeno: kvantitet) imaju takav vid promjenjivosti koji se opisuje, mjeri i imenuje jedinicama jednog ili više postojećih sistema mjera (m, m2, m3, itd.) ili se izražava neimenovanim brojevima, na osnovu jednostavnog prebrojavanja osnovnih jedinica posmatranja (broj eritrocita u 1 ml krvi ili dlaka na srednjem članku prstenjaka i sl.). Uobičajeno je da se mjerne osobine označavaju kao metričke, a one koje se registriraju brojanjem – kao merističke; budući da svi njihovi modaliteti uvijek imaju brojni izraz, i jedne i druge se svrstavaju u numeričke.

Kvantitativna svojstva variraju kontinuirano (neprekinuto, postojano) – fluktuirajuće (kolebljivo, talasasto), po čemu su poznata i pod nazivima kontinuirana ili fluktuirajuća. Prema tome, kod njih se, između krajnjih granica promjenljivosti, može izdvojiti neprekinuti niz "prijelaznih" modaliteta. Zavisno od preciznosti mjerenja i širine raspona varijacije, između dva ekstrema ovakvih osobina može se pojaviti praktično neograničen broj modaliteta (varijanti), pri čemu se susjedne varijable u posmatranom nizu mogu međusobno minimalno razlikovati.

Kvantitativnu promjenljivost ispoljava ogroman broj izrazito polimorfnih – mjerljivih i brojljivih morfološkoanatomskih, biohemijskofizioloških, mentalnih i ostalih svojstava ljudskog organizma kao što su: broj papilarnih linija (na prstima šake), tjelesna visina i masa, količina pigmenta u različitim organima, stupanj osjetljivosti (prag nadražaja) čula, krvni pritisak, količina šećera u krvi, brzina fizioloških procesa i tjelesnih pokreta, snaga mišića, koeficijent inteligencije i mnoga druga.

Antropometrija obuhvata niz specijalnih podrućja, kao što su biometrija, kraniometrija, osteometrija itd.

Antropometrijske tačke

[uredi | uredi izvor]
Antropometrijske tačke po Međunarodnom biološkom programu (vidi tabelu: Standardizirane antropometrijske tačke po Internacionalnom biološkom programu (IBP)
Odabrane antropometrijske tačke (vidi tabelu ispod)
Standardizirane antropometrijske tačke po Internacionalnom biološkom program (IBP)
Tačka Oznaka Položaj Posebni uvjeti
Akromion a Najlateralnija i najviša tačka akromijalnog nastavka lopatične kosti
Akropodion ap Najdistalnija tačka stopala (na 1. ili 2. prstu) Stopalo ispruženo na vodoravnoj bazi
Alare al Najlateralnija tačka nosnog krila
Basis B Tačka na horizontalnoj ravni (podloga) na koju se oslanja ispitanik tokom uzimanja vertikalnih mjera
Cervicale c Vrh spinalnog nastavka sedmog vratnog pršljena Medijalna pozicija
Daktylion da Najdistalnija tačka gornjeg ekstremiteta

(na vrhu 3. prsta)

Ruke ispružene uz tijelo
Deltoide d Najlateralnija tačka na kožnom omotaču mišića deltoideusa Nivo najveće širine ramenskog pojasa
Endokanthion en Vrh medijalnog ugla vijeđnog rasporka (spoj gornje i donje vjeđe)
Eurion eu Najlateralnija tačka glave (lobanje) Nivo najveće lobanjske širine
Frontotemporale ft Medijalna tačka grebena čeone kosti (linea temporalis) Najudubljenije mjesto (dio) grebena
Glabella g Sjecište medijalne linije čela i spojnice gornjih rubova orbita
Gnathion gn Tačka medijalne linije na donjem rubu trupa mandibule Najniža tačka glave
Gonion go Najlateralnija tačka vrha ugla mandibule (angulus mandibulae)
Hypochondriacale hy Najniža tačka donjeg ruba (donjeg) rebrenog luka Visina zavisi od položaja grudnog koša
Iliocristale ic Najlateralnija tačka gornjeg ruba grebena zdjelice (crista iliaca) Nivo najlateralnijeg mjesta gornjeg ruba ilijačnog grebena
Iliospinale is Tačka nad šiljatom (prednjom, gornjom) iliačnom izbočinom (spina iliaca anterior superior) Sredina zaobljene izbočine
Incisurale in Najniža tačka ušnog udubljenja (incisura intertragica)
Inion i ljuske zatiljne kosti (protuberantia occipitalis externa) Najizbočenija tačka na medijalnoj liniji izbočenog dijela
Lumbale lu Vrh spinalnog nastavka 5. bočnog pršljena Medijalna linija leđne strane trupa
Malleolare m Donji rub masivnog izdanka (malleolus medialis) goljenične kosti
Mesosternale ms Središnja tačka medijalne linije trupa prsne kosti (corpus sterni)
Metacarpale radiale mr Radijalno od glavice 2. metakarpalne kosti Dlan i prsti ispruženi
Metacarpale ulnare mu Ulnarno od glavice 5. metakarpalne kosti Dlan i prsti ispruženi
Metatarsale fibulare mtf Lateralno od glavice 5. metatarzalne kosti Stopalo ispruženo na vodoravnoj podlozi
Metatarsale tibiale mtt Medijalno od glavice 1. metatarzalne kosti Stopalo ispruženo na vodoravnoj podlozi
Nasion n Medijalna tačka spoja čeone i nosne kosti Sjecište medijalne linije i spojnice gornjih rubova gornjih vijeđa
Opisthocranion op Najizbočenija tačka medijalne ravni stražnjeg dijela glave Najudaljenija tačka glave od glabele
Orbitale or Najniža tačka donjeg ruba orbite
Phalangion ph Vrh glavice distalnog okrajka 3. metakarpalne kosti Dlan i prsti ispruženi
Porion po Najviša tačka vanjskog otvora slušnog kanala (porus acusticus externus)
Postaurale pa Najizbočenija tačka stražnje strane uha
Preaurale pra Tačka na bazi ušne školjke – nasuprot tragusu Na razini tačke postaurale
Pternion pte Najizbočenija tačka stražnje strane stopala Stopalo ispruženo na vodoravnoj podlozi
Radiale r Lateralni rub glave palčane kosti (caput radii)
Stomion sto Tačka na medijalnoj liniji spoja gornje i donje usnice Normalno zatvorena usta
Stylion sty Najdistalnija tačka na vrhu nastavka palčane kosti (processus styloideus)
Subaurale Sba Najniža tačka ušne resice
Subnasale sn Vrh ugla između donjeg ruba nosne pregrade i kože gornje usne
Superaurale sa Najviša tačka ušne školjke
Suprasternale sst Najniža medijalna tačka gornjeg ruba udubine prsne kosti (incisura clavicularis)
Symphysion sy Medijalna tačka gornjeg ruba spoja gornjih grana preponskih kostiju (ramus superior ossis pubis) Gornji rub preponske simfize
Tibiale ty Najizbočenija tačka gornjeg ruba zglobnog čvora goljenične kosti (condylus medialis)
Tragion t Najviša tačka tragusa
Trichion tr Tačka na medijalnoj liniji čela gdje počinje vlasište
Trochanterion Tro Tačka na mjestu projekcije velikog obrtača (trochanter major) bedrene kosti Lateralna strana natkoljenice
Vertex V Najviša tačka glave (izuzimajući kosu) Virtualan (u zavisnosti od položaja tijela)
Zygion Zy Najizbočenija tačka na luku sponaste kosti (arcus zygomaticus)

Standardne tjelesne mjere

[uredi | uredi izvor]
Primjeri uzimanja nekih standardnih tjelesnih mjera
Lijevo:
Visina
Gornja visina
Donja visina
Dužina noge[2]

Standardizirana mjerenja antropometrijskih varijabli se vrši prema Međunarodnim biološke program (IBP), koji obuhvata 39 tjelesnih mjera.

  • Principi ovog programa standardiziraju uvjete za poredljivost sa prethodnim tuđim i sopstvenim mjerenjima. Obuhvataju:

• izbor perametara u planiranim antropometrijskim istraživanjima;
• izbor mjernih instrumenata i
• tehniku antropometrijskih mjerenja. izbor parametara je preduslov za uspješan istraživanje. Broj i vrsta mjerenja ovisi o cilju istraživanja. Uz pažljivo planiran i ostvariv cilj istraživanja, planirano mjerenje može obuhvatiti veliku reprezentativnu grupu ispitanika, pri čemu je potrebno odabrati jedan ili dva parametara koji definiraju četiri antropometrijske dimenzije.

  1. Uzdužna ("longitudinalna") dimenzija skeleta: visina tijela, sjedeća visina, raspon ruku, dužina ruku, dužina nogu.
  2. Poprečna ("transverzalna") dimenzija skeleta: širina ramena, širina zdjelice, širina kukova, promjer lakta, promjer zgloba, promjer koljena.
  3. Tjelesna masa i volumen: tjelesna težina, usred obim grudnog koša, obim trbuha, obim nadlaktice, opseg podlaktice, obim natkoljenice, opsega potkoljenice.
  4. Potkožno masno tkivo: kožni nabor nadlaktice, kožni nabor podlaktice, kožni nabor na leđima, kožni nabor trbuha, kožni nabor natkoljenice, kožni nabor potkoljenice.

• U skladu sa IBP, sva mjerenja, na svakom tjelesnom segmenatu (ruke, noge) treba izvršiti na lijevoj strani.
• Pisani ili snimani zapisi moraju biti jasni i nedvosmisleni i uneseni u pripremljene standardne formulare.

  • Vjerodostojnost rezultata mjerenja omogućuju samo konvencijska mjerila koja odgovaraju standardima u metričkom sistemu: mjerna traka, medicinska decimalna vaga, anthropometer, klizna šestar, pelvimeter i kefalometar. Pored toga, potrebni su i dermografska olovka, mjerne liste, olovke (obične), kombinirani barometar, higrometar, termometar, ravna stolica za ispitanika.
Standardizirane tjelesne mjere po Internacionalnom biološkom programu (IBP)
Mjera Raspon – Obim Mjerni instrument Posebni uvjeti mjerenja
Masa Ukupna Antropometrijska vaga Ispitanik nag ili u donjem rublju (masa odjeće se oduzme od ukupne mjere)
Visina (dužina) Basis – Vertex Antropometar Podloga ravna, tijelo ispitanika opruženo, pete spojene, glava u frankfurtskoj horizontali
Sjedeća visina Basis – Vertex Antropometar Ispitanik sjedi na ravnom stolu, ispruženog trupa i opruženih nogu (koje ne dodiruju pod), glava u frankfurtskoj horizontali, instrument dodiruje leđa u sakralnoj i interskapularnoj regiji
Bikondilarna širina bedrene kosti Medijalni – lateralni kondil Klizni šestar ili antropometar Ispitanik sjedi na ravnom stolu, koljena savijena pod pravim uglom, mjeri se na najizbočenijem dijelu distalnog kraja bedrene kosti, mehko tkivo se komprimira
Širina skočnog zgloba Lijevi – desni maleolarni nastavak Klizni šestar Ispitanik sjedi na ravnom stolu, meko tkivo se komprimira
Visina tibiale BasisTibiale Antropometar Ispitanik stoji na ravnoj podlozi
Dužina potkoljenice MalleolareTibiale Antropometar Ispitanik stoji na ravnoj podlozi
Dužina stopala PternionAkropodion Antropometar Ispitanik sjedi, lijevo stopalo na vodoravnom, a peta uz poprečni krak antropometra, drugi poprečni krak (bez pritiska) dotiče akropodion
Obim natkoljenice Neposredno ispod glutealne brazde Mjerna vrpca Ispitanik stoji blago raskoračen, tjelesna težina ravnomjerno raspoređena na obje noge, mjerna vrpca vodoravna
Obim potkoljenice Maksimalni Mjerna vrpca Ispitanik sjedi na stolu, noge slobodno vise, mjerna vrpca vodoravna
Dužina ruke AkromionDaktylion Antropometar Ruka (i šaka) maksimalno opružena
Dužina nadlaktice AkromionRadiale Antropometar Ruka (i šaka) maksimalno opružena
Dužina podlaktice RadialeStylion Antropometar Ruka savijena u laktu pod pravim uglom
Bikondilarna širina nadlaktične kosti Medijalni – lateralni stiloidni koštani nastavak Klizni šestar ili antropometar Ruka flektirana u laktu pod pravim kutom, mehko tkivo se komprimira, instrument blago ukošen (jer je medijalni kondil malo niže od lateralnog)
Širina ručnog zgloba Medijalni – lateralni kondil Klizni šestar

ili antropometar

Mehko tkivo se komprimira, mjerni instrument nešto ukoso prema uzdužnoj osi ruke
Širina šake Metacarpale radialeMetacarpale ulnare Klizni šestar Prsti sastavljeni i ispruženi u smjeru uzdužne ose podlaktice
Obim nadlaktice u relaksiranom položaju 1 cm iznad središta dužine Mjerna vrpca Ruka opružena uz tijelo i relaksirana, mjerna vrpca u vodoravnom položaju
Obim nadlaktice pri maksimalnoj kontrakciji Maksimalni Mjerna vrpca Ruka flektirana u laktu, dvoglavi mišić (m. biceps brachii) kontrahiran
Raspon u području ramena (biakromijalni aspon) Lijevi – desni akromion Antropometar ili pelvimetar Ramena relaksirana, sa blagim uklonom naprijed (kao pri posrnuću)
Širina prsnog koša Lijevi – desni rub ravnine između 3. i 4. rebra Antropometar

ili pelvimetar

Tijelo uspravno, mjeri se nakon normalne ekspiracije, uz blago komprimiranje
Dubina prsnog koša Razina ravnine između 3. i 4. rebra Antropometar

ili pelvimetar

Ispitanik stoji uspravno, mjerna ravnina okomita na osovinu tijela, dorzalna tačka: vrh spinalnog nastavka kičmenog pršljena
Obim prsnog koša Razina ravnine između 3. i 4. rebra Mjerna vrpca Registrira se na kraju normalne ekspiracije, mjerna vrpca vodoravna
Dužina donjeg ekstremiteta BasisIliospinale Antropometar Ispitanik u istom položaju kao pri mjerenju ukupne visine
Širina zdjelice (karlice) Lijevi – desni iliocristale (maksimalni raspon) Antropometar Ispitanik u istom položaju kao pri mjerenju ukupne visine
Dužina glave GlabellaOpisthocranion Antropometar Mehko tkivo se komprimira
Visina glave Lijevi vanjski slušni kanal – Vertex Antropometar ili paralelometar Glava u položaju frankfurtske horizontale
Širina glave Lijevi – desni eurion Kefalometar ili antropometar Mehko tkivo se komprimira
Širina donje vilice Lijevi – desni gonion Antropometar Mehko tkivo se komprimira
Širina lica Lijevi – desni zygion Kefalometar Mehko tkivo se komprimira
Morfološka visina lica Nasion Gnathion Klizni šestar Zubi ispitanika potpuno stisnuti
Širina usta Lijevi – desni kraj usta Klizni šestar Usnice zatvorene (ali ne stisnute!), usta u normalnom položaju
Debljina usana Središnja tačka tangente dviju najviših tačaka gornje usne – medijalna tačka tangente najnižih tačaka donje usne Klizni šestar Usnice zatvorene (ali ne stisnute!), usta u normalnom položaju
Visina nosa NasionSubnasale Klizni šestar Mjeri se bez pritiska na rubno tkivo
Širina nosa Lijevi – desni alare Klizni šestar Mjeri se bez pritiska na rubno tkivo
Kožni nabor nadlaktice Sredina, na dorzalnoj strani Kaliper Kožni nabor se formira 1 cm iznad mjesta mjerenja, u kranio-kaudalnom smjeru, očitavanje mjere: 2 sekunde nakon zahvata instrumentom
Kožni nabor na leđima Ispod donjeg ruba lopatice Kaliper Nabor vertikalan ili pod blagim uglom prema osi lopatice, mjera se uzima na isti način kao i prethodna
Kožni nabor na trbuhu 1 cm iznad i 2 cm medijalno od iliospinale Kaliper Mjera se uzima kao i dvije prethodne
Suprasternalna visina BasisSuprasternale Antropometar Položaj ispitanika kao pri mjerenju ukupne visine
Obim glave Maksimalni Mjerna vrpca Ispitanik u sjedećem, a mjerna vrpca u vodoravnom položaju

Antropometrijski instrumentarij

[uredi | uredi izvor]

Da bi rezultati istovremenih bioantropoloških istraživanja u različitim populacijama (i u istim populacijama u različitim periodima) bili međusobno poredivi, internacionalno su dogovoreni opći principi konstrukcije i metodi upotrebe specijalnih instrumenata od istovjetnog materijala. Standardizirane su i prihvatljive jedinice i kategorije kojima se izražavaju rezultati mjerenja i odgovarajućih zapažanja.

U antropološkom istraživačkom i rutinskom radu, i u laboratoriju i na terenu, upotrebljavaju se različita tehnička pomagala. Mjeriti znači odrediti broj koji pokazuje koliko puta neka fizička veličina sadrži u sebi odgovarajuću dogovorenu veličinu, odnosno jedinicu koja je dogovorno utvrđena (npr. 1 cm je jedinica dužine). Pri tom se primjenjuje metrički sistem, tj. njegove mjerne jedinice, i to uglavnom osnovne, rjeđe izvedene. Moguće greške u mjerenju i posmatranju neophodno je pravovremeno registritati (i kvantificirati), bilo da su nastale kao subjektivne (osobne) ili zbog nesavršenosti mjernog instrumenta.

Izbor antropometrijskih pomagala uveliko ovisi o nekoliko činilaca, a najznačajniji od njih su savršenost njihove izrade i sklonost ispitivača. Prije početka samog mjerenja, nužno je obezbijediti slijedeće uvjete:

  • svi instrumenti moraju biti kalibrirani u metričkom sustavu;
  • tačnost instrumenata mora odgovarati standardnoj pomičnoj mjerki ("šubleru");
  • mjerenja vrši isti ispitivač;
  • u jednoj istraživačkoj seriji potrebno je uvijek upotrebljavati iste instrumente;
  • uređaji za mjerenje treba da se nalaze na onoj strani gdje se nalazi i ispitivač (npr. vaga).

Umjesto "klasičnih" (masivnih) antropometrijskih vaga, u novije vrijeme upotrebljavaju se male portabilne vage. Njihova tačnost mjerenja je obično oko 0,5 kg, s rasponom do 130 kg. Loša strana im je u tome što su među dobijenim višekratnim mjerama razlike prilično velike. Stoga se preporučuje mjerenje uvijek na istoj vagi. Nakon nekoliko izvršenih mjerenja vagu treba kalibrirati, tako da indikator uvijek bude na nuli. Preporučljivo je i testiranje preciznosti pomoću utega poznate težine. Isto je tako vrlo značajno (što vrijedi za svaki tip vage) da ona bude položena na čvrstu vodoravnu podlogu.

Antropometar

[uredi | uredi izvor]

Antropometar je mjerni instrument koji ima mnogostruku primjenu. To je dva metra dugi metalni štap kružnog ili ugaonog profila, koji na sebi ima pomični dio, sa mogućnošću pomjeranja duž glavne šipke. Taj pokretni dio, na jednom kraju ima prečku koja se položi upravo na onu antropometrijsku tačku čija se udaljenost od tla (basis) želi izmjeriti. Čitav se antropometar može rastaviti na četiri jednaka dijela, a njegov vršni dio se upotrebljava kao klizni šestar, kojim se mogu izmjeriti i neke druge dimenzije tijela. To su najčešće sve dužinske mjere i rasponi.Može se upotrijebiti i umjesto pelvimetra. Osim njegove osnovne namjene, tj. mjerenja ukupne visine tijela, antropometrom se vrlo lahko mjeri i sjedeća visina, ako ga fiksiramo za običnu ravnu podlogu. Preciznost skale ovog instrumenta (200 cm) je 0,1 cm, a tačnost mjerenja svedena je na 0,5 cm. Izmjerena veličina se očitava prema liniji koja se poklapa s gornjim rubom četverokutnog otvora (okna). Ako se antropometar upotrebljava u skraćenom obliku, (samo njegov gornji dio), očitavati se može na liniji koja se poklapa s vodoravnom unutarnjom oznakom donjeg otvora. Na novijim tipovima antropometra očitava se u četverokutnom otvoru, i to na njegovoj središnjoj liniji koja poklapa dobivenu mjernu jedinicu.

Pelvimetar I

[uredi | uredi izvor]

Konstrukcija savremenih pelvimetara nešto je izmijenjena u odnosu na klasični tip ovog instrumenta. Skala mu se nalazi na vodoravnoj prečki koja spaja dva kraka, a ima raspon do 60 cm i podijeljena je na mm. Upotrebljava se za uzimanje nekih transverzalnih mjera, kao što su, npr., širina ramena i karlice.

Pelvimetar I obično na krakovima ima nešto oštrije završetke koji moraju pokrivati prethodno označene antropometrijske tačke. Mjerena dužina se očitava na liniji unutarnjeg ruba klizne prečkice.

Pelvimetar II

[uredi | uredi izvor]

Ako (iz tehničkih razloga) ne možemo upotrijebiti pelvimetar I, služimo se pelvimetrom II. On ima oblije završetke krakova i nešto veću obuhvatnu mogućnost, a najčešće se upotrebljava za mjerenja sagitalnog promjera grudnog koša. Skala mu je duga 60 cm, a baždarena je na 0,25 cm. Očitava se na liniji unutarnjeg ruba klizne prečkice.

Kefalometar

[uredi | uredi izvor]

Konstruiran je po istom principu kao i pelvimetar, osim što je manji, pa prema tome ima i manju mjernu skalu. Njen raspon je do 30 cm, a baždarena je također na 0,1 cm. Upotrebljava se za mjerenje manjih dužina i širina, kao što su (najčešće) mjere glave. Očitava se na liniji što se poklapa s unutarnjim rubom prečkice.

Klizni šestar

[uredi | uredi izvor]

Ovaj mjerni instrument se javlja u nekoliko različitih konstrukcija. Na primjer, klizni šestar po Martinu ima raspon do 20 cm, a varijanta s noniusom do 15 cm. U oba slučaja je skala baždarena na 0,1 cm. Upotrebljava se za mjerenje manjih raspona. Završeci njegovih krakova nešto su oštriji. Stoga odgovarajuće antropometrijske tačke, pri mjerenju kliznim šestarom prethodno treba markirati. Očitava se na liniji koja se poklapa s unutarnjim rubom kraka šestara.

Kaliper

[uredi | uredi izvor]

Kaliper je naprava za mjerenje debljine kožnih nabora. Do sada je bilo mnogo pokušaja da se za ova mjerenja konstruira dobro, praktično i precizno pomagalo. Vrlo dobri kaliper marke "John Bull" je instrument s pravokutnim držačima na krajevima krakova; dimenzije dodirnih površina su 15 x 5 mm. Služi za što bolje hvatanje i mjerenje debljine duplikatura (dvostrukih nabora) kože. Njegova konstrukcija omogućava mjerenje pod konstantnim pritiskom (10 g/mm). Skala je načinjena u rasponu od 0 – 40 mm (u dva kruga od po 20 mm); baždarena je u rasponu od 0,2 do 0,5 mm. Skala se podešava otpuštanjem vijka na jednom kraju instrumenta, pri čemu se, njenim okretanjem (lijevo i desno), indikator dovede u nulti položaj.

Mjerna vrpca

[uredi | uredi izvor]

Najpreporučljivija je metalna (čelična) vrpca, sa centimetarskom podjelom, dužine od 150 ili 200 cm i tačnošću mjerenja do 0,5 cm. Obično je smještena u bakelitnom ili metalnom spremniku. Osim čelične može se upotrijebiti i (neelastična) plastična vrpca, ali nikako platnena (zbog njene rastezljivosti).[3]

Identifikacijska biometrija

[uredi | uredi izvor]
Sistem prepoznavanja po šarenici (dužici) počiva na poklapanju njenih jedinstvenih svojstava

Specijalno područje antropometrije je već standardizirana i zakonima propisana "biometrija". Biometrijski identifikatori su prepoznatljive i mjerljive oznake za karakteriziranje i opisivanje osoba. Uobičajeno je da se biometrija odnosi na identifikaciju ljudi prema njihovim mjerljivim osobinama.

Biometrija se koristi u računarstvu kao oblik identifikacije u različitim prilikama i za kontrolu pristupa.[4] Također se primjenjuje za identificiranje osoba pod u grupama koje su pod prismotrom. Biometrijski identifikatori su često u kategoriji fizioloških, nasuprot karakteristikama u ponašanju.[5]

Primjeri primjene biometrije uključuju i analizu dermatoglifa (otiska prsta) i "meku biometriju".

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  2. ^ AMRL-TR-74-102 Churchill E. Sampling and Data Gathering Strategies for Future USAF Anthropometry Webb Associates, Inc. A/F Aerospace Medical Res 2-76
  3. ^ Hadžiselimović R., Ivanović B., Kušec V., Miličić J., Rudan P., Smolej-Rudančić N., Šimić D., Tomazo-Ravnik T., Vlahović P. (1989): Antropološki praktikum. Antropološko društvo Jugoslavije, Beograd – Zagreb – Titograd.
  4. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 7. 1. 2012. Pristupljeno 30. 12. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. ^ Jain A. K., Ross A. (2008): Handbook of Biometrics. Springer, Berlin, ISBN 978-0-387-71040-2.