Dvadeset i četiri kratke lirske priče o Vukovaru, djetinjstvu, prijateljima, životu, ratu i svijetu što nas okružuje jedina su književna ostavština legendarnoga ratnog izvjestitelja iz Vukovara. Priče je Siniša slao faksom iz opkoljenog i razrušenog Vukovara u Zagreb neposredno prije pada grada. U knjizi se nalaze i ratni izvještaji s Radija Vukovar te fotografije iz privatnog albuma obitelji Glavašević i iz ratnog Vukovara. Siniša Glavašević rođen je 1960. godine u Vukovaru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je komparativnu književnost i bibliotekarstvo u Sarajevu. Na Hrvatskom radiju Vukovar radio je najprije kao spiker, a naposljetku kao urednik i ratni izvjestitelj. Početkom 1997. godine njegovo je tijelo pronađeno na Ovčari.
Siniša Glavašević rođen je 4. studenog 1960. u Vukovaru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radio je u školama u Lovasu i Borovu naselju. Na Hrvatskom radiju - Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker, a naposljetku kao urednik i ratni izvjestilac. Početkom godine 1997. njegovo je tijelo pronađeno na Ovčari, a sahranjen je 14. ožujka 1997. u Zagrebu, na Mirogoju.
Priče iz Vukovara su njegovi jedini sačuvani literarni pokušaji.
teško je zvjezdicama ocijeniti ovakav tip knjige.... siniša glavašević nije bio ni pisac ni umjetnik od pera, ali njegovi predsmrtni zapisi imaju svoju vrijednost. ova je knjiga zbir misli o naoko jednostavnim i banalnim temama (ljubav, prijateljstvo, neprijatelji, obitelj, igra, svemir, pjesnici...) koje je pisao paralelno s novinskim ratnim izvješćima iz vukovara, uoči opsade i tik pred njegov pad (XI. 1991.), a uz to su u knjizi priložena i osam ratnih izvješća od kojih je posljednje napisao 18. XI. 1991. i koje je toga dana bilo emitirano u kronici dana.
zapravo mi je cijelo vrijeme glavom prolazila misao kako je taj čovjek, usprkos stanju u kojem se nalazio, usprkos tragediji, strahoti i bolu kojem je izravno svjedočio, uspio zadržati zdrav razum - i ne samo zdrav, nego i lijep, pozitivan, blag i dobrohotan. u ovim zapisima nema ni mržnje ni bacanja krivice ni predbacivanja pa čak ni straha - ničega od onoga što bismo očekivali da će preplaviti čovjeka koji svjedoči ratu, koji je izravno suočen sa zlom. njegov tekst je nježan i na neki način tih... kao da zna kakva budućnost ga čeka (i to sasvim skora budućnost, ubijen je 20. XI. 1991.) i kao da ostavlja svoj nenametljiv trag... nešto kao posljednje ljubavno pismo životu. i time me ugodno iznenadio... bila sam spremna na tragičniji tekst, na plimu svega onoga na što mislimo kad govorimo o ratu.. a ovdje je to izostalo: prenio je samo mir i dobrotu.
Kao da citam Gibranovog proroka, Sinisa je simbol sto znaci biti Heroj- u valu mrznje i smrti ciji dolazak predosjeca , pokazuje nam i opet da je ljubav najjaca sila u svemiru... I danas na 25. godisnjicu pada Vukovara, Sinisa je u nasim srcima i njegove price zivjet ce vjecno.
Stories from Vukovar is a collection of very short essays about basic human emotions and actions that we, human beings that we are, often take for granted, until we find ourselves in life-threatening situations, like war.
Siniša Glavašević was a journalist, war reporter and the main editor of Croatian national radio station in Vukovar. Vukovar was his native town and when it was besieged by the aggressors in 1991., he decided to stay and report to the whole country of what was happening in Vukovar.
While Siniša was reporting and trying to survive her also wrote these essays, and a few days before the fall send them through a fax machine to Mladen Kušec, to be read live on radio every day. Later on, they were compiled into a book, along with his war reports from the last month before the "fall". The stories are really simple, one, one and a half page long and very beautiful. They were also translated to English. The most famous story is the one titled "Priča o Gradu" (A Story of the City). It has been read so many times it became one of THE stories of the Croatian Homeland War and the symbol of Croatian courage and the fight for survival.
Hrvatska mora bolje. Iz poštovanja prema svojoj prošlosti i budućnosti, ali i za nas sada - u ovom trenu. "Nema leđa jačih od mojih i vaših", i zato - moramo bolje. :'(
Nekoliko puta sam već čitala ove priče i opet ću. Priče su kao pjesme koje vas pogode nekad ni sami ne znajući zašto. Meni se najviše usjekla u pamćenje/srce Priča za tebe, pročitala sam ju ne znam ni ja koliko puta već pa bi ju stvarno i mogla nositi kao osobnu kartu.
"Zato možda mnogi usamljenici hodaju svijetom, osvrću se tražeći nekoga, slute radost i ne mogu potisnuti želju. Sreća je dosegnuti, dočekati nekoga koji isto tako traga. Boreći se u vječitom zagrljaju samoće i nevažnih prolaznika neki i ne uspiju. Ali ne treba stati. Tamo negdje, u perspektivi, u osnovi svijeta i vas čeka netko. Nemojte ga zaboraviti."
Kako kaže Pavao Pavličić: "Glavašević je bio alegorija čovjeka koji se nosi s vlastitom sudbinom, i čovjeka koji toj sudbini uzvraća sredstvima koja mu stoje na raspolaganju: običnom, ljudskom ljubavlju za obične, ljudske stvari. (...) Ostala je odanost rodnom gradu, ostalo je jednostavno i samorazumljivo shvaćanje pravde i istine što ga njegove priče sadržavaju, ostala je ljubav prema svijetu i životu koju ni najteže bombe nisu mogle ugasiti. Sačuvavši vrijednosti koje su mu bile važne, Glavašević je sam mogao mirno nestati."
Kratke crtice o životu, o onome za što vrijedi živjeti i vrijednostima koje bi trebali naučiti našu djecu. Jednostavne, a duboke. S druge strane, ratni izvještaji, dijelove kojih smo već čuli i čitali (svake godine na pad Vukovara na Indeksu), ali sada u cjelokupnom izdanju. Užasno potresno i tužno. Baš me zanima jesu li ovu knjigu pročitali oni koji se svake godine prešetavaju i naslikavaju po Vukovaru u studenom...
Ovisi o osobi kakva je knjiga. Priče su zanimljive, jednostavne, ali opet dubokoumne. Imaju konkretne pouke tj. govore o stvarima koje bi mi kao ljudi trebali cijeniti. Inače jako dobra knjiga te mi se sviđa kratkoća zapisa.
I like the book since it's about the history of one of our cities that was destroyed in war. It's really sad to read it but you know that all of those memories have emotion in it.
ovo ne mogu ocijenit, bilo je ok, svakako tuzno ali nije me nesto previse interesiralo, normalno ovo je bila lektira i kao bitno je to procitat i sve ali nije mi se dalo :/
"Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi. "