São Paulo

São Paulo
Panorama grada
Koordinate: 23°33′S 46°38′W / 23.550°S 46.633°W / -23.550; -46.633
Država	Brazil
Savezna država	São Paulo
Osnovan	1554.[1]
Vlast
- Prefeito	Ricardo Nunes
Površina
- Ukupna	1,523 km²[1]
Visina	760[1]
Stanovništvo (2022.)
- Urbano područje	12,284,940 [2]
- Područje utjecaja	12,396,372[1]
- Gustoća područja utjecaja	8,138 stan/km²[1]
Vremenska zona	VST (UTC-4:30)
Poštanski broj	01000-000
Pozivni broj	11[1]
Karta
São Paulo class=notpageimage| Pozicija grada u Brazilu

São Paulo je grad od 12,284,940 ^[2] i općina od 12,396,372 stanovnika.^[1] na jugu Brazila u Saveznoj državi São Paulo u kojoj je administrativni centar

Metropolitanski São Paulo ima čak 20,673,280 stanovnika^[3], i najveći je grad u Brazilu i jedan od najvećih gradova na svijetu.

Moto grada je „Non Ducor, Duco”, što u slobodnom prijevodu s latinskog znači: „Nisam vođen, nego vodim”, a nadimak - „Sampa”.

Selo Sao Paulo de Piratininga osnovali su jezuitski misionari Manuel da Nobrega i Jose de Anchieta 25.1. 1554. godine, te osnovali jezuitsku misiju Colégio de São Paulo de Piratininga između rijeka Anhangabau i Tamanduateí. Svrha ove ustanove je bila pokrštavanje lokalnog Tupí-Guaraní stanovništva. Selo se nalazilo iza uzvisina Serra do Mar u blizini Santosa i rijeke Tiete, te je time bilo na putu između jugoistočne obale i prostranog i bogatog platoa na zapadu, koji je kasnije postao država São Paulo. Ime sela je dano po Pavlu iz Tarza, jer Katolička Crkva 25. januara slavi njegovo preobraćenje. 1560. godine, glavni guverner Mem de Sa, zahtijevao je od stanovništva sela Santo André da Borda do Campo preseljenje u područje kolegija, čime je Sao Paulo službeno postao villa. Sao Paulo ostao je iduća dva veka izolirano selo u središtu kolonije kojeg je održavala poljoprivreda.

U 17. vijeku javljaju se u ovom području bandeirantesi, tj. istraživači koji su istraživali nova područja, te lovili indijance i tra��ili zlato i dijamante. Oni se smatraju zaslužnim za teritorijalno proširenje Brazila, te za otkrivanje mnogih rudnika plemenitih metala i dragog kamenja. Otkriće zlata u području Minas Geraisa, privuklo je pozornost krune prema Sao Paulu, koji je 1711. godine postao grad. Kad se zlato iscrpilo krajem 18. stoljeća, počinje trgovina šećerom koja se širila iz unutrašnjosti provincije kroz grad prema luci u Santosu.

Nakon proglašenja nezavisnosti - São Paulo je dobio titulu carskog grada (Imperial Cidade), od cara Pedra I, 1823. godine. U franjevačkom samostanu je 1827. pokrenut kolegij za pravo (nukleus današnjeg pravnog fakulteta u São Paulu), kao prva akademska institucija u Brazilu. Kolegij je osnovan zbog sve veće potrebe za pravnicima i političarima koji su dotad išli na školovanje u Europu. Akademska funkcija grada privukla je brojne nove studente i profesore u grad, te je zbog toga i zbog rastuće proizvodnje kave u regijama Campinas, Rio Claro, Sao Carlos i Ribeirao Preto, grad dobio naslov Imperial Cidade e Burgo dos Estudantes de Sao Paulo de Piratininga. Od sredine do kraja tog vijeka traje razdoblje useljavanje velikog broja imigranata, većinom Talijana, koji su većinom radili na plantažama kave. U ovo vrijeme počinje se stvarati i prva industrija.

Sredinom 19. vijeka, grad se počinje brzo razvijati zahvaljujući željeznici koja je povezivala unutrašnjost države São Paulo s lukom u Santosu. Lakoća izvoza kave omogućuje veliki ekonomski rast i grada i države. Najveći ekonomski rast grada događa se padom Drugog kraljevstva, kada se događa i najveći rast stanovništva, čemu je pomogla i politika cafe-com-leite (kava s mlijekom).

Vrhunac razdoblja dominacije kave predstavlja izgradnja drugog kolodvora Estação da Luz (današnja zgrada) krajem 19. veka. U ovom razdoblju, financijsko središte grada miče se iz povijesnog središta grada (područje znano kao Triângulo Histórico) više ka zapadu. Područje doline rijeke Anhangabaú postaje smatrano novim gradskim središtem. Upravitelji Joao Teodoro i Antonio Prado uvelike su pridonijeli razvoju Sao Paula, te se za njihovog upravljanja događa velika obnova grada. Industrijskim razvojem grada u 20. veku, povećava se gradsko urbanizirano područje, te se na mjestima starih posjeda javljaju stambeni kvart. Zbog situacije u industriji za vrijeme Drugog svjetskog rata, koja je uzrokovana krizom industrije kave i zabranama u međunarodnoj trgovini, događa se veliki rast poreza, koji ostaju visoki i do današnjih dana.

Danas je zbog velikog industrijskog razvoja u ostalim dijelovima Brazila, São Paulo napustio svoju industrijsku ulogu, te se okrenuo prema trgovini, tehnologiji i uslugama, u čemu se smatra najvažnijom metropolom u Latinskoj Americi.

Sao Paulo nalazi se na platou koji je dio Serra do Mar (portugalski za „planinski lanac mora”), koji je opet dio šireg područja Brazilskih Visoravni (Planalto Brasileiro) s prosječnom nadmorskom visinom od 800 m, te s udaljenošću od 70 km do Atlantskog oceana. Grad s oceanom povezuju dvije autoceste koje prevaljuju planinski lanac i vode do lučkog grada Santosa i turističkog mjesta Guaruja.

Urbaniziranom području Sao Paula dominira brežuljkasti teren, a sjeverno na Serra da Cantareira nadmorska se visina povećava, te se ovdje mogu vidjeti ostaci Atlantske prašume. Područje grada je vrlo tektonski stabilno, te ovdje nikad nisu zabilježene znatnije sezmičke aktivnosti.

Rijeka Tiete je nekad bila izvor slatke vode za grad, ali je u drugoj polovici 20. veka znatno zagađena kanalizacijom i industrijskom aktivnosti, kao i njezina pritoka Pinheiros. Trenutno na snazi je program čišćenja rijeka koji je ipak donekle maknuo posljedice zagađenja. Rijeka Tietê kroz grad nije plovna, ali promet njome je važniji nizvodno, jer je rijeka dio estuarija La Plata.

Izvorna flora se sastoji većinom od širokolisnih zimzelenih biljaka. Danas je vrlo uobičajeno razno raslinje, koje vrlo uspješno raste zahvaljujući blagoj klimi i čestim kišama. To omogućuje rast raznim biljkama iz tropskih, podtropskih i umjerenih krajeva, a najprisutniji je eukaliptus.

Istočna visoravan u kojoj se nalazi Sao Paulo proteže se od južne Bahije preko država Minas Gerais, Espírito Santo i Sao Paulo do sjevernog dijela savezne države Parane. Velike visinske razlike i raznolikost reljefa prikazuju se raznolikošću materijala u tlu. Odmah ispod površine starog brazilskog gorja mogu se naći škriljac, intruzivne stijene i kvarc.

Prema Koppenovoj klasifikaciji klime São Paulo ima vlažnu podtropsku klimu. Temperature rijetko kad dosežu 30°C u ljeti, dok je zimi mraz vrlo rijedak. Najviša zabilježena temperatura je 35.3 °C, 15.11. 1985., a najniža -2.1 °C, 2.8. 1995. Obije ove temperature zabilježene su na meteorološkoj stanici Mirante de Santana u sjevernoj zoni. U brdima oko grada (Horto Florestal), 2.8. 1955., neslužbeno je zabilježena temperatura od -3.9 °C. Naleti snijega službeno su zabilježeni samo jednom, i to 25.6. 1918. Kiša je vrlo obilna, pogotovo u toplijim mjesecima, ali rijeđa između lipnja i kolovoza. Ni São Paulo niti obližnju obalu nikad nisu pogodili uragani, a tornadske aktivnosti su vrlo neuobičajene.

	Sij	Velj	Ožu	Tra	Svi	Lip	Srp	Kol	Ruj	Lis	Stu	Pro	Godišnje
Najviša prosječna temp. °C	27	28	27	25	23	22	21	23	23	25	26	26	23,5
Najniža prosječna temp. °C	19	19	18	17	15	13	12	13	14	16	17	18	15,5
Najviša temp. °C*	35,4 (1999)	34,7 (1995)	34,9 (1995)	33,3 (1996)	30,9 (2001)	29,3 (1972)	30,2 (2002)	33,0 (1963)	35,3 (1988)	35,4 (1994)	35,5 (1958)	35,6 (1940)	33,2 (prosjek)
Najniža temp. °C*	9,6 (1933)	9,9 (1943)	9,6 (1933)	4,0 (1971)	1,4 (1979)	– 0,6 (1942)	– 1,2 (1942)	– 2,1 (1955)	0,4 (1941)	4,7 (1934)	5,3 (1933)	7,7 (1937)	3,1 (prosjek)
Padaline (mm)	241	203	142	58	43	38	28	36	58	150	122	198	1317

Izvori: Weather Channel i World Climate; *Promatrano između 1933. i 2006. – Skupina za klimatske studije na Univerzitetu u São Paulu (mjesečni klimatski izvještaj) Arhivirano 2005-03-13 na Wayback Machine-u – Meteorološka stanica Agua Funda (južna zona).

U brazilskoj politici, mjesto gradonačelnika Sao Paula uvijek je imalo veliku ulogu. Između 1989. i 2004. gradsku politiku određivale su dvije stranke, to su socijalistički PT (Partido dos Trabalhadores) i ekstremno desni PP/PPB (Partido Progressista, prije Partido Popular i Partido Populista Brasileiro).

Nedavniji gradonačelnici grada bili su:

Gradonačelnik	Početak mandata	Završetak mandata	Stranka
Gilberto Kassab	2006.	-	DEM
Jose Serra	2005.	2006.	PSDB
Marta Suplicy	2001.	2004.	PT
Celso Pitta	1997.	2000.	PPB i PTN
Paulo Maluf	1993.	1996.	PDS , PPR i PPB
Luiza Erundina	1989.	1992.	PT
Janio Quadros	1986.	1988.	PTB
Mario Covas	1983.	1985.	PMDB

Grad São Paulo dijeli se na 31 kvartova, tj. podprefekture (subprefeituras). To su:

Aricanduva Butanta Campo Limpo Capela do Socorro Casa Verde Cidade Ademar Cidade Tiradentes Ermelino Matarazzo Freguesia do O Guaianases Ipiranga

Itaim Paulista Itaquera Jabaquara Jaçanã Lapa MBoi Mirim Mooca Parelheiros Penha Perus

Pinheiros Pirituba Santana Santo Amaro Sao Mateus Sao Miguel Se Vila Maria Vila Mariana Vila Prudente

Ove podprefekture dijele se na okruge. Svaka podprefektura ima većinom dva ili tri okruga, dok podprefekture Se, Butanta, Lapa, Penha i Mooca imaju po jedanaest okruga. Podprefekture službeno su grupirane u devet regija (ili zona), uzimajući u obzir njihov zemljopisni položaj i povijest. Ipak, u nekim agencijama i institucijama (telefonske kompanije, izborne zone) koristi se drugačija podjela od službene.

Ove regije su:

• Centar - središnja podprefektura, unutar ove zone nalazi se samo podprefektura Se
• Sjeveroistok - stambena zona za srednju klasu, blizu grada Guarulhosa, s blagom industrijom.
• Sjeverozapad - siromašno područje, ovdje prolazi željeznica i cesta za Campinas i druge gradove u državi.
• Zapad - Univerzitetska i kulturna zona. U ovoj regiji nalazi se Avenija Paulista i druge luksuzni kvartovi.
• Centar-Jug - ovo je zona s najvećim dohodkom po stanovniku u gradu. Ovdje se nalaze mnogi uredi i središta međunarodnih kompanija. Ovdje se nalaze Morumbi, Santo Amaro i Nacoes Unidas.
• Jugoistok - bivša industrijska zona, danas je naseljavaju „novopečeni” bogataši. Ovdje se nalaze neki historijski kvartovi kao Ipiranga i Mooca.
• Istok 1 - ovo je zona u razvoju koju naseljavaju radnici, te ljudi s manjim primanjima.
• Jug i Istok 2 - najsiromašnije područje grada, gdje većina ljudi živi u favelama, te područje s visokom stopom kriminala.

U širem području grada (Grande Sao Paulo) u 39 općina živi 20,673,280 stanovnika.^[3]

Sao Paulo je jedan od najvažnijih financijskih središta u Latinskoj Americi. U gradu se nalaze sjedišta velikog broja njemačkih poduzeća, te je ovo grad s najvećim brojem njemačkih poduzeća izvan Njemačke. Ukupni BDP u Sao Paulu je bio oko 260 milijardi dolara, 2006. godine.

Burza Sao Paula je Bovespa, dok se budućnosnice nude na BM&F-u. Poslovno središte grada je okolica Avenije Paulista u starom središtu grada (Centro Velho). Druga važna poslovna područja su kvartovi Pinheiros i Santo Amaro, te u aveniji Faria Lima.

U gradu se održava veliki broj sajmova i ostalih gospodarskih manifestacija, koji privlače razne posjetitelje iz Brazila i iz inozemstva. Neki od važnijih događanja u gradu su:

• Međunarodni sajam cipela i sportske opreme - COUROMODA
• Međunarodni sajam tekstilne industrije - FENIT
• Međunarodni građevinski sajam
• Međunarodni modni sajam - FRANCAL
• Međunarodni kozmetički sajam - COSMETICA
• Međunarodni stambeni sajam - EQUIPOTEL
• Međunarodni automobilski sajam - Salao do Automóvel
• Međunarodni sajam knjiga - Bienal Internacional do Livro

U zadnjem desetljeću gradsko gospodarstvo se od industrijskog sektora okrenulo uslužnom i IT sektoru. Tako su staru industriju zamjenila uslužna poduzeća, poglavito na području zabave, građevinarstva i turizma, te su se otvorili mnogi trgovački centri.

Po IBGE-u, stanovništvo Sao Paula čine: bijelci (65,7%), mulati ili u brazilskoj verziji pardos (26,2%), crnci (6,0%), azijati ili u brazilskoj verziji amarelos (2,1%), te domoroci, tj. indijanci (0,1%).

Sao Paulo je grad u kojem se mješa najviše kultura u Brazilu, te jedan od kulturalno najraznovrsnijih gradova u svijetu. Od 1870. godine, oko 2,3 milijuna useljenika se doselilo u ovu državu iz svih krajeva svijeta. Danas su mnogi stanovnici grada miješanog podrijetla.

Talijanska zajednica je najveća u gradu, te je prisutna u svim njegovim dijelovima. Oko 10 milijuna stanovnika Sao Paula, 55% (5,5 milijuna) potomci su Talijana. Iz toga proizlazi da je Sao Paula grad u kojem živi najveći broj Talijana na svijetu (u Rimu, najvećem gradu Italije živi 2,5 milijuna stanovnika). Talijani su u početku bili grupirani u etničke kvartove kao Bixiga i Mooca u kojima se i danas vidi talijanski utjecaj. Početkom 20. veka, u gradu se više služilo talijanskim od portugalskog jezika, te su talijanski dijalekti puno pridonijeli oblikovanju današnjeg dijalekta Sao Paula (dialeto paulistano). Zanimljiva je činjenica da je ovo grad s drugom najvećom potrošnjom pizze na svijetu. Osim Talijana, vrlo su prisutni i potomci portugalskih (oko 3,000,000), španjolskih (oko 2,000,000) i njemačkih (oko 1,000,000) useljenika.

U Sao Paulu živi od 60,000 do 130,000 Židova, koji se većinom nalaze u Higienopolisu (veća prisutnost) i u Bom Retiru (trenutno manja prisutnost).

Od drugih naroda sa šireg područja Europe brojniji su Armenci, Litavci, Grci i Poljaci.

U gradu živi veći broj stanovnika arapskog podrijetla, većinom libanonskog i sirijskog. Najveći broj njih se doselilo u razdoblju od 1900. do 1930. Posebno je značajna libanonska zajednica (oko 850,000) koja je najveća zajednica Libanonaca izvan Libanona. Diljem grada postoji veliki broj arapskih restorana, te su mnoga arapska jela (quibe, esfiha, itd.) definitivno ušla u brazilsku kuhinju. Ulicu Rua 25 de Marco (ulica 25. marta) osnovali su Arapi koji su većinom tamo poslovali kao trgovci.

Sao Paulo je grad s najvećom azijatskom (amarelos tj. „žuti”) zajednicom u Brazilu. 2,1% stanovništva (oko 200,000 ljudi) istočnjačkog su podrijetla. Japanska zajednica u gradu je najveća izvan Japana. Japanski useljenici su počeli dolaziti 1908. godine, a u velikom broju su dolazili sve to 1950-ih. Najveća koncentracija Azijaca je u kvartu Liberdade. U tom kvartu natpisi su na japanskom, a trgovine su tipičnog japanskog izgleda, te je jezik koji se govori na ulicama također japanski.

Također je dosta brojna i korejska zajednica u gradu. Oko 60 hiljada stanovnika je južnokorejskog podrijetla, a većinom se nalaze u Bom Retiru. Kinezi većinom žive u kvartu Cambuci.

Grad je već u 19. veku imao značajnu crnačku populaciju, ali njihov broj je znatnije počeo rasti u drugoj polovici 20. vekaa doseljavanjem iz drugih brazilskih država, posebno iz priobalnog područja Bahije. Smatra se da u gradu živi oko 1,500,000 ljudi afričkog podrijetla.

„Nordestinos” je naziv za doseljenike iz Sjeveroistočne brazilske regije (Regiao Nordeste do Brasil). Padom doseljavanja Europljana i Azijaca u 1930-im, počelo je doseljavanje iz drugih brazilskih država u São Paulo. Najveći broj ovih doseljenika su iz država: Pernambuco, Paraíba, Alagoas, Bahia i sjevernog dijela Minasa Geraisa. Zbog velikog rasta stanovništva, te smanjenja mogućnosti za sve, danas se bilježi suprotan efekt ovome, tj. stanovništvo se počelo vraćati u mjesta od kud su došli.

Kao i u ostatku Brazila, portugalski je najdominantniji jezik kojim se koristi većina stanovništva. Ipak, koriste se i neki drugi jezici kao njemački, japanski, arapski, španjolski, kineski i korejski kojim se služi još prva ili druga generacija doseljenika. Talijanski, te pogotovo njegovi južni dijalekti su nekad bili vrlo rašireni, dok danas većina Italobrazilaca nisu vrlo tečna u talijanskom. Ipak, talijanski je ostavi snažan trag na gradskom dijalektu.

Ovi podaci predstavljaju broj stanovnika u određenom razdoblju. Do 1929. navedene su procjene, a od 1940. do 2000. okvirni podaci popisa stanovništva. Podaci za 2006. godinu su procjene Brazilskog federalnog ureda za statistiku i zemljopis (IBGE).

Godina         Stanovništvo 1554. 100 1776. 2.026 1790. 8.000 1817. 23.760 1840. 12.000 1856. 15.000 1866. 20.000 1872. 31.385 1884. 40.000 1890. 64.900 1900. 239.800 1911. 346.000

Godina/Datum Stanovništvo 1920. 579.033 1929. 880.000 1934. 1.060.120 1.9. 1940. 1.326.261 5.9. 1950. 2.198.096 1.9. 1960. 3.666.701 1.9. 1970. 5.924.615 1.9. 1980. 8.493.226 1.9. 1991. 9.646.185 1.8. 1996. 9.839.436 1.8. 2000. 10.434.252 1.7. 2006. 11.016.703

Sao Paulo je važno zračno, željezničko i cestovno središte. Grad ima dva veće aerodroma, a to su međunarodni Aeroporto Internacional da Cumbica u Guarulhosu i Aeroporto de Congonhas koja služi za lokalni zračni prijevoz.

Aeroporto Internacional de Guarulhos (Aeroporto da Cumbica) je najveći međunarodni aerodrom u Latinskoj Americi gdje posluju 39 avioprijevoznika koji povezuju 28 zemalja, s oko 500 letova dnevno. Dva terminala imaju kapacitet od 29 milijuna zračnih putnika godišnje. 2002. godine, kroz zračnu luku prošlo je 12 milijuna putnika, te 160.000 aviona. Zračna luka će uskoro biti spojena izravno s metroom.

Zračna luka Congonhas nalazi se južno od središta grada, u blizini parka Ibirapuera. Ovdje se odvija najveći tuzemni promet. U gradu postoji još i zračna luka Campo de Marte koja se nalazi sjeverno od Rio Tiete. Ovaj aerodrom služi većinom za jeftinije i čarter letove, te za privatne korisnike.

Sao Paulo je grad s najvećim brojem helikoptera po stanovniku na svijetu. Po helikopterskom prijevozu je u rangu New Yorka i Tokija. Korisnici su većinom gradska elita koja ovim načinom izbjegava kriminal i gužve na cestama grada. U gradu se nalazi oko 200 sletišta za helikoptere i helidroma.

Grad je dobio željeznicu 1.1. 1867. Pruga Santos–Jundiaí i danas postoji, te premošćuje tada teško prolazne rijeke i brda, te spaja grad s obalom.

U cestovnom prometu, vrlo su važne dvije brze ceste (vias expressas) koje sijeku grad i povezuju ga s drugim brazilskim državama i autocestama, to su Marginal Tietê i Marginal Pinheiros. Ulazak u grad je moguć mnogim cestama, od kojih su najvažnije:

• Rodovia Presidente Dutra
• Rodovia Fernao Dias
• Rodovia Ayrton Senna
• Rodovia dos Imigrantes
• Rodovia Anchieta
• Rodovia Anhangüera
• Rodovia dos Bandeirantes
• Rodovia Castelo Branco
• Rodovia Raposo Tavares
• Rodovia Regis Bittencourt
• Rodoanel Mario Covas

Glavninu javnog prijevoza u São Paulu čine autobusi i podzemna željeznica. Metro sustavom grada upravlja država São Paulo, dok autobusnim prijevozom, kojeg obavljaju brojni prijevoznici, upravlja općinsko društvo SPTrans.

Metropolitano de Sao Paulo ili samo Metro je sustav javnog prijevoza željeznicom u gradu, te je prvi takav sustav u Brazilu. Relativno je mali u usporedbi sa sličnim takvim sustavima u većim gradovima diljem svijeta. Čini ga 61.3 km željeznica, od kojih su 34.6 km u potpunosti ispod zemlje. Sastoji se od četiri linije, te 57 stanica (33 ispod zemlje). Sustav se spaja na 261,7 km CPTM-a (Companhia Paulista de Trens Metropolitanos) kojim se odvija promet u širem području São Paula. CPTM-om i metroom tjedno prođe oko 3.5 milijuna putnika. Trenutno je u izgradnji proširenje metro sustava.

Linija	Smjer	Otvoreno	Dužina	Stanice
Linija 1	Jabaquara ↔ Tucuruvi	1968.	20,2 km	23
Linija 2	Alto do Ipiranga ↔ Vila Madalena	1991.	10,7 km	11
Linija 3	Corinthians-Itaquera ↔ Barra Funda	1979.	22 km	18
Linija 4	Luz ↔ Vila Sonia	oko 2010.	12,8 km	11
Linija 5	Capao Redondo ↔ Largo Treze	2002.	8,4 km	6

Gradom dominira autobusni prijevoz s oko 17,000 autobusa koji nose boje područja u kojem prometuju (npr. svjetlozelena za autobuse u području centar-jugozapad, tamnoplava za sjeverno područje itd.). Do nedavno vladala je jaka prisutnost neslužbenog prijevoza, koji je sad legaliziran i funkcionira isto kao i glavni prometni sustav.

Zbog brzog rasta grada, većina prometnica nije planski napravljena što danas rezultira velikim zastojima na cestama. Kako bi se riješio ovaj problem u fazi izgradnje je kružni sustav cesta oko grada, tj. zaobilaznica nazvana Rodoanel Mario Covas kojom bi većinom trebali prometovati autobusi i kamioni koji samo prolaze kroz grad.

Jedno od najpoznatijih kazališta u Sao Paulu je „Theatro Municipal“. Ovo kazalište u blizini Anhangabaua izgrađeno je početkom 20. veka te je jedno od rijetkih ostataka iz tog vremena. Gradnja u neobaroknom stilu je započela 1903. godine, te je inspirirana izgledom Pariške Opere. Otvorena je 12.9. 1911. godine, operom „Hamlet“ Ambroisea Thomasa.

U 20. veku ovdje su nastupili mnogi svjetski umjetnici kao Maria Callas, Enrico Caruso, Isadora Duncan, Benjamino Gigli, Vaslav Nijinski, Anna Pawlowa, Arthur Rubinstein, Magdalena Tagliaferro, Arturo Toscanini i mnogi drugi.

Ovo kazalište ukrašeno je brojnim umjetničkim radovima, od kojih su istaknu stakleni prozori. U središnjem lusteru nalazi se 260 svjetiljki, a sastoji se od 6000 kristalnih dijelova. U nastavku zgrade nalazi se i muzej kazališta.

Od drugih kazališta poznati su: Kazalište katoličkog univerziteta, Kazalište Sao Pedro, Brazilsko kazalište komedije itd.

U Muzeju umjetnosti u Sao Paulu (Museu de Arte de São Paulo) nalazi se najvažnija zbirka umjetnina u Južnoj Americi, a u muzeju Ipiranga izložba o povijesti Brazila.

U „Museu de Arte Sacra“ nalazi se najbogatija zbirka sakralnih umjetnina u Brazilu, sa više od 4000 izložbenih primjeraka od kojih su oko tisuću oltari, slike, križevi, skulpture i druge umjetnine napravljene u razdoblju od 16. do 20. veka. Ova građevina je izgrađena u kolonijalnom stilu, a datira iz 1774. godine.

U Parque do Ibirapuera nalazi se „Museu de Arte Contemporânea“ (Muzej suvremene umjetnosti), u kojem se nalazi bogata zbirka od oko 3000 dijela zapadne i južnoameričke umjetnosti, među kojima i djela Pabla Picassa i Amedea Modiglianija. Tu je i zgrada Biennalea, u kojoj se svake dvije godine odvija najveća svjetska izložba moderne umjetnosti, „Museu de Arte Moderna“ (Muzej moderne umjetnosti), „Museu da Aeronáutica“ (Aeronautički muzej) i „Museu do Folclore“ (Muzej folklora).

U gradu se nalazi Univerzitet u Sao Paulu (Universidade de São Paulo ili USP), koje je jedno od najpoznatijih akademskih institucija u Brazilu. To je javni univerzitet Države Sao Paulo, i besplatan je za svakog upisanog studenta. Univerzitet ima brojne istraživačke programe, te je jedan od najprestižnijih obrazovnih ustanova u zemlji. U gradu se nalazi glavni kampus, kao i medicinska i pravna škola. Diljem države nalazi se nekoliko manjih kampusa.

U gradu se nalazi i Nacionalni institut za nukulearna istraživanja IPEN (Instituto Nacional de Pesquisas Nucleares), te najveća javna bolnica u zemlji (Hospital das Clínicas da Faculdade de Medicina da USP).

Kao i u ostatku Brazila, i u Sao Paulu nogomet je najvažniji i najpopularniji sport. Najveći klubovi u Sao Paulu su Sao Paulo, Palmeiras i Corinthians. Sva tri igraju u brazilskoj Serie A. Četvrti važan klub je Portuguesa, koji trenutno igra u brazilskoj Serie B. Još jedan važan klub u Sao Paulu je Santos FC iz obližnjeg istoimenog obalnog grada Santosa. U gradu postoje i dva manja kluba, to su Juventus i Nacional.

Nogometni klubovi

Klub	Liga	Stadion	Nastanak
Corinthians	Serie A	Parque Sao Jorge Stadium	1910.
Palmeiras	Serie A	Parque Antartica Stadium	1914
Sao Paulo FC	Serie A	Morumbi Stadium	1930.
Portuguesa	Serie B	Caninde Stadium	1920.
Juventus	Serie C	Rua Javari Stadium	1924.
Nacional	Serie C	Nicolau Alayon Stadium	1919.

Silvestarski maraton se odvija svake godine na Silvestrovo (31.12.). Prvi put je održan 1925. godine, kada su sudionici trčali oko 8 km ulicama. Od tada se mijenjala dužina utrke, a danas je određena na 15 km. Registracije za utrku počinju 1.10., a broj sudionika je ograničen na 15 000.

Velika nagrada Brazila je utrka Formule 1 koja se odvija na pisti Autodromo Jose Carlos Pace u Interlagosu. Staza je dugačka 4.31 km, a dužina utrke je 305.91 km. Dosad najuspješniji vozač bio je Alain Prost.

Odbojka, košarka i tenis su također popularni sportovi. U gradu postoji nekoliko klubova čije su momčadi osvojile mnoštvo nagrada. Najvažniji su Pinheiros (odbojka, košarka i rukomet), Paulistano (košarka), Banespa (odbojka), Hebraica (košarka) i Sao Paulo Athletic Club (rugby).

• Bob Burnquist
• Alex Atala
• Ayrton Senna
• Rubens Barrichello
• Leandro Barbosa
• Luciano Burti
• Cafu
• Helio Castroneves
• Plinio Corrêa de Oliveira
• Mario de Andrade
• Oswald de Andrade
• Emerson Fittipaldi
• Fabio Scarela
• Eder Jofre
• Amyr Klink
• Oscar Lin
• Anita Malfatti
• Felipe Massa
• Fernando Meirelles
• Jair Oliveira
• Jose Carlos Pace
• Roberto Rivelino
• Robert Scheidt
• Ricardo Semler
• Miguel Kohlmann
• Alex Barros
• Julio de Mesquita Filho

Abidjan, Bjelokosna Obala (1981.) Alta Floresta, Brazil (1995.) Aman, Jordan (1997.) Asunción, Paragvaj (1998.) Bamako, Mali (2000.) Barcelona, Španjolska (1985.) Budimpešta, Mađarska (2000.) Buenos Aires, Argentina (1999.) Cluj-Napoca, Rumunjska (2000.) Coimbra, Portugal (1996.) Córdoba, Španjolska (2001.) Damask, Sirija (1999.) Erevan, Armenija (1999.)

Havana, Kuba (1997.) La Paz, Bolivija (1999.) La Plata, Argentina (1988.) Lima, Peru (2002.) Leiria, Portugal (1996.) Lisabon, Portugal (1995.) Toronto, Kanada (1999.) Makao, Kina (1999.) Milano, Italija (1962.) Mendoza, Argentina (1998.) Funchal, Portugal (1998.) Miami, SAD (1988.) Góis, Portugal (2000.)

Montevideo, Urugvaj (2001.) Luanda, Angola (1993.) Naha, Japan (1998.) Osaka, Japan (1985.) Peking, Kina (1999.) Ciudad del Este, Paragvaj (1994.) San Cristóbal de La Laguna, Španjolska (1990.) Santiago, Čile (1998.) Santiago de Compostela, Španjolska (2000.) San José, Kostarika Seul, Južna Koreja (1997.) Šangaj, Kina (1988.) Tel Aviv, Izrael (2004.)

• BONDUKI, Nabil; Habitar São Paulo: Reflexões sobre a gestão urbana; São Paulo: Editora Liberdade, 2000; ISBN 85-7448-032-0
• PORTA, Paula (org); História da cidade de São Paulo - 3 volumes; São Paulo: Editora Paz e Terra, 2004
• TOLEDO, Benedito Lima de; São Paulo: três cidades em um século; São Paulo: Editora Cosac e Naify, 2004; ISBN 85-7503-356-5
• Elisabeth Blum, Peter Neitzke: FavelaMetropolis. Berichte und Projekte aus Rio de Janeiro und Sao Paulo. Birkhäuser Basel, Boston, Berlin 2004 ISBN 3-7643-7063-7
• Paula dos Santos: Stadtplanung von unten: Die Landbesetzung Filhos da Terra in São Paulo. Technische Universität Berlin 1999, ISBN 3-7983-1799-2

• Prefeitura São Paulo (službene stranice) (pt)
• (pt)(en)(es) Službena turistička stranica São Paula