Bonifacije III
| Bonifacije III. Bonifacius Tertius | |
|---|---|
 | |
| Papinstvo počelo | 19. veljače 607. |
| Papinstvo završilo | 12. studenog 607. |
| Prethodnik | Sabinijan |
| Nasljednik | Bonifacije IV. |
| Rođen | Rim, Italija |
| Ostali pape imena Bonifacije | |
Bonifacije III. (? - 12. studeni 607.) je bio papa od 19. veljače 607. do 12. studenog 607. godine. Bio je sin Ivana Katadioka, Rimljanina grčkog porijekla. Kao đakon je impresionirao papu Grgura Velikog, koji ga je 603. imenovao za apocrisiariusa (preteču papskog legata), odnosno vlastitog izaslanika na bizantskom dvoru u Konstantinopolu. Tamo se Bonifacije istakao diplomatskim vještinama, stekavši duboko povjerenje cara Foke; uspješno je, po papinom nalogu, riješio spor oko crkvene nadležnosti između episkopa Alkisona od Kasiope (na otoku Korkira) i episkopa Jovana od Aurije, koji je na taj otok sa vjernicima pobjegao pred najezdom Slavena. Kao izaslanika ga je vjerojatno koristio i Grgurov nasljednik Sabinijan. Nakon Sabinijanove smrti u februaru 606. je Bonifacije izabran za njegovog nasljednika, ali je dužnost preuzeo tek za godinu dana; postoje razna tumačenja za tako dugu pauzu, a tradicionalno se objašnjava da Bonifacije nastojao biti potpuno siguran da je njegov izbor načinjen na valjan način. Kada se vratio u Rim, donio je važne reforme vezane uz izbor papi; pod prijetnjom ekskomunikacije je svima zabranio da raspravljaju o imenovanju papskog nasljednika, te odredio da proces izbora novog pape ne smije početi dok ne prođu tri dana od smrti prethodnog pape.
