Rusa
| Rusa | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Ranunculales |
| Porodica: | Papaveraceae |
| Rod: | Chelidonium |
| Vrsta: | C. majus |
| Dvojni naziv | |
| Chelidonium majus L. | |
| Sinonimi | |
|
vidi tekst | |
Rusa (rosopas, lastina trava, lišavica, lišajnica, zmijino mlijeko, lastavičina suza) ili lat. Chelidonium majus je biljka iz porodice makova (Papaveraceae).
Sinonimi:
- Chelidonium hematodes
- Chelidonium luteum
- Chelidonium murale
- Chelidonium ruderale
Višegodišnja je zeljasta biljka uspravnog stabla koje se obraslo oštrim strčećim dlakama. Listovi su krupni, neparno perasto dijeljeni, na naličju sivi i dlakavi. Donji listovi su sa drškom, a gornji bez (sjedeći su). Cvjetovi su žuti, sakupljeni na vrhovima stabla u rijetke štitaste cvati. Krunični i čašični listići lako opadaju, a prašnika ima veliki broj. Plod je izdužena čahura. Svi dijelovi biljke sadrže otrovan žutonarančasti sok.
U žutom soku rusa sadrži veliki broj različitih alkaloida, od kojih su neki srodni opijumu maka. Najbogatiji alkaloidima je korijen (do 3%), dok se u stablu nalazi manje - do 1%. Zbog prisustva velike količine alkaloida mnogi fitoterapeuti smatraju ovu biljku otrovnom i pogodnom samo za vanjsku upotrebu. Toksičnost uglavnom potječe od alkaloida heleritrina. Osim alkaloida ona sadrži i saponine, organske kiseline (helidonsku, limunsku, jabučnu idr.), flavonoide, proteolitičke enzime (razlažu bjelančevine) i dr.
Rusa se upotrebljava u liječenju bolova u stomaku, bolesti jetre (hepatitis), usklađivanju rada probavnog sustava, a djeluje i na bakterije. Postoje i podaci o citostatičkom djelovanju ove biljke pa se njen žuti sok (latex) tradicionalno koristi u skidanju bradavica, žuljeva, lišaja, ekcema i drugih promjena na koži. Također se u narodnoj medicini koristi za liječenje tumora i promjena na ženskim spolnim organima (miomi, ranice, upale i dr.) kao čaj i sredstvo za ispiranje.
Pri upotrebi ruse treba biti veoma oprezan. Za unutrašnju upotrebu koristi se samo osušena biljka i to sa pauzama: tri tjedna se koristi, a jedan pauzira. Dnevna doza dobro osušene biljke je 2-4 g i u tim, terapeutskim dozama, ne postoji mogućnost trovanja.
