Prijeđi na sadržaj

FM radiodifuzija

Izvor: Wikipedija
FM Radio difuzija: Velika slika u punom elektromagnetskom spektru
Komercijalni odašiljač od 35 kW za FM radio sagrađen krajem 1980-ih. Pripada FM radio-stanici KWNR u Las Vegasu i emitira na frekvenciji 95,5 MHz.

FM radiodifuzija je tehnologija za radiodifuziju koju je osmislio Edwin Howard Armstrong, a koja koristi frekvencijsku modulaciju (FM) kako bi stvorila high-fidelity zvuk koji se emitira premo radija. Izraz "FM pojas" se koristi kako bi opisao frekvencijski pojas koji je u određenoj zemlji predviđen za FM radiodifuziju.

Pojasi radiodifuzije

[uredi | uredi kod]

U svijetu se pojas za FM radiodifuziju obično nalazi u VHF dijelu radio spektra. Obično se koriste frekvencije između 87,5 i 108,0 MHz,[1] ili njeni dijelovi, uz određene iznimke:

  • U bivšim sovjetskim republikama i pojedinim bivšim zemljama Istočnog bloka se koristi stariji pojas 65–74 MHz. Dodiijeljene frekvencije su u intervalima od 30 kHz. Ovaj pojas, koji se ponekad naziva i pojas OIRT, se postepeno ukida u mnogim zemljama. U njima je pojas 87,5–108,0 MHz poznat pod nazivom pojas CCIR.
  • U Japanu se koristi pojas 76–90 MHz.

Frekvencije FM radio stanica (odnosno nominalna centralna frekvencija) je obično razlomak od 100 kHz. U Južnoj Koreji, Amerikamna i Karibima se koriste samo neparni razlomci. U nekim dijelovima Evrope, Grenlanda i Afrike se koriste samo parni razlomci. U Italiji se koriste razlomci frekvencija od 50 kHz. U mnogim zemljama postoje neobične i zastarjele frekvencije koje završavaju na 0,001, 0,01, 0,03, 0,074, 0,5 ili 0,3 MHz. Kako bi se spriječilo miješanje signala, stanice se trude održati međusobnu razdaljinu od 0,5 MHz.


Izvori

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]