The Animals

Grupa je osnovana u radničkom gradu na sjeveru Engleske Newcastlu između 1962 i 1963 kad se pjevač Eric Burdon pridružio već postojećem sastavu Alan Price Rhythm and Blues Combo. Prva orginalna i najbolja postava sastava bila je; Eric Burdon (pjevač), Alan Price (orgulje), Bryan "Chas" Chandler (bas gitara), Hilton Valentine - (gitara) i John Steel (bubnjevi) Ime životinje (animals) dali su im obožavatelji zbog divljih nastupa.^[1] Uspješni nastupi na plesnjacima (Club-A-Gogo) u rodnom gradu na kojima su svirali vlastite obrade starijih američkih blues standarda, došli su do ušiju tada uticajnog rock manadžera Giorgia Gomelskog koji ih je nagovorio da se presele u London 1964, i potpišu ugovor sa njegovom izdavačkom kućom Columbia Records. Iste godine u martu snimili su svoj prvi singl Baby Let Me Take You Home (orginalna pjesma američkih autora Bert Russella & Wes Farrella zvala se "Baby Let Me Follow You Down")

Već u lipnju 1964 Animalsi su snimili svoj treći singl koji im je donio svjetsku slavu - obradu narodne balade House of the Rising Sun. U studenom 1964, sastav je imao američki debut nastupivši u tv emisiji The Ed Sullivan Show i nakon toga kraću turneju po Americi. U prosincu iste godine Animalsi su nastupili zajedno s tada popularnim britanskim sastavom The Dave Clark Five u američkom filmu za tinejdžere Metro-Goldwyn-Mayera Get Yourself a College Girl u kojem su otpjevali pjesmu Chuck Berrya, Around and Around.^[1]

Od svibnja 1965 počinju problemi u grupi, prvi je sastav napustio Alan Price, jer mu se nije sviđao glazbeni pravac koji je grupa odabrala, a nije volio ni letjeti avionom na brojne turneje^[1] On je u početku uspješno nastavio svoju karijeru u vlastitom triju - Alan Price Set. Umjesto njega na orguljama prvo je zasvirao Mick Gallagher, ali je ubrzo zamijenjen sa Dave Rowberryem koji je svirao na njihovom hitu "We Gotta Get out of This Place" i "It's My Life". Dobar dio tadašnjih hitova Animalsa bio je odabir američkih blues standarda koje im je nabavljao njihov tadašnji producent Mickie Most koje su u njihovoj novoj obradi postale hitovi; Bring It On Home To Me (autor: Sam Cooke), Don't Let Me Be Missunderstood (autor: Nina Simone), Boom Boom (autor: John Lee Hooker), I Believe to My Soul (autor: Ray Charles).

Više od bilo kojeg popularnog britanskog sastava iz šezdesetih, Animalsi su bili pod utjecajem američkoga rhythm and bluesa kojeg su uspješnom obradom ponovno plasirali kao novu robu u Ameriku. No Animalsi nisu bili zadovoljni prihodom (varao ih je tadašnji menedžer Michael Jeffery), a niti sa krutim stavom producenta Mickie Mosta, tako da je pri kraju 1965 grupa promijenila izdavača i otišla u Decca Records novom producentu Tomu Wilsonu, koji im je dao puno više kreativne slobode. Početkom 1966 izdali su kompilacijski album The Best of The Animals za američku kuću MGM Records, to je bio i ostao njihov najbolje prodavani album, istina tih godina albumi su se tek pojavili i nisu bili niti dobro prodavana roba a niti baš cijenjena - to je bilo razdoblje singl ploča.

Orginalna postava Animalsa još se više osipala 1966. kad ih je napustio bubnjar John Steel, kojeg je zamjenio Barry Jenkins. S njim su snimili obradu američkog standarda Don't Bring Me Down (autori: Gerry Goffin & Carole King) to je bio posljednji hit sastava The Animals. Nakon tog snimili su singl See See Rider ali pod imenom Eric Burdon & the Animals. U rujnu te iste godine sastav The Animals se i službeno raspao, a pjevač Eric Burdon izdao je vlastiti solo album, pod imenom Eric Is Here.

Eric Burdon & the Animals su 1966. objavili albume Animalization i Animalism, okrenute više rocku nešto na tragu tada novih Rolling Stonesa. Od 1967. Eric Burdon se sa svojim novim sastavom preselio u Kaliforniju u San Francisco i nastupao pod imenom Eric Burdon & The Animals. S njima je te iste godine snimio album Winds of Change, na kojem dominira psihodelični rock. Promjena je došla kao logična posljedica Burdonova preseljenja, jer je San Francisco tih godina bio centar Hippie pokreta psihodeličnog rocka i nove droge LSD-ija, koju je i Burton tih godina uzimao. Na albumu se našlo i nekoliko pjesama koje su postale hitovi poput; Paint It Black, San Franciscans Nights (koja je bila himna hipye pokreta) i Yes I Am Experienced. Novim "Animalsima" je u početku išlo dobro i to na obje strane Atlantika, no prelazak na prodaju albumu koji se tih godina zbivao, njima nije išao dobro jer su njihovi slijedeći albumi; The Twain Shall Meet (1968) i Every One Of Us (1968), bili jako loše prodavani. Od 1970 Eric Burdon počinje suradnju sa funk sastavom War iz San Francisca sa njima izdaje album Eric Burdon Declares War. Njihov singl Spill The Wine uspio se popeti na # 5 američke rang liste. Burdon je nakon 1974 nastavio svoju solo karijeru nizom projekata, ili pod vlastitim imenom ili pod imenom "Eric Burdon Band", no ništa od toga nije uspjelo vratiti pozornost publike i podršku glazbene kritike.

Originalna postava sastava; Burdon, Price, Valentine, Chandler i Steel prvi put se okupila i zasvirala na dobrotvornom koncertu u Newcastlu 1968, zatim su se ponovno okupili 1975, i otišli na mini turneju 1976 i snimili album metaforičkog naslova Before We Were So Rudely Interrupted 1977 u kojem su se vratili svojim blues korijenima. Sastav se ubrzo nakon objavljivanja albuma opet razišao, nakon čega slijedi još jedno okupljanje 1983. iza kojeg nastao ne baš jako zapaženi studijski album Ark, te reizdanje stare kompilacije koncertnih snimaka Rip It To Shreds: Greatest Hits Live^[2].

• Burdon, Eric (1986). I Used to Be an Animal, but I'm All Right Now. Faber and Faber. ISBN 0-571-13492-0.

• Službene stranice The Animalsa
• Diskografija Erica Burdona i Animalsa