The Poseidon Adventure

Ovo je članak o filmu iz 1972. godine. Za ostala značenja, vidi The Poseidon Adventure (razvrstavanje).

The Poseidon Adventure (sh. Posejdonova avantura) je američki igrani film snimljen 1972. godine u režiji Ronalda Neamea, poznat kao jedan od komercijalno najuspješnijih ostvarenja svog vremena, kao i po tome što je potakao trend spektakularnih filmova katastrofe karakterističnih za Hollywood početkom 1970-ih.

The Poseidon Adventure
Režija	Ronald Neame
Producent	Irwin Allen
Scenario	Stirling Silliphant Wendell Mayes
Predložak	The Poseidon Adventure; autor: Paul Gallico
Uloge	Gene Hackman Ernest Borgnine Red Buttons Carol Lynley Shelley Winters Roddy McDowall Stella Stevens Jack Albertson Pamela Sue Martin Arthur O'Connell Eric Shea Leslie Nielsen
Muzika	John Williams The Song from The Poseidon Adventure: Joel Hirschhorn Al Kasha
Fotografija	Harold E. Stine
Montaža	Harold F. Kress
Studio	Kent Productions, Ltd.
Distribucija	20th Century Fox
Datum(i) premijere	12. 12. 1972 (1972-12-12)
Trajanje	117 min.
Zemlja	Sjedinjene Države
Jezik	engleski
Budžet	4,7 mil. $[1]
Bruto prihod	127,3 mil. $[2]
Kronologija
Prethodi: Sl(ij)edi:
Beyond the Poseidon Adventure (1978)

Temelji se na istoimenom romanu Paula Gallicoa. Radnja je smještena na luksuzni prekooceanski putnički brod S.S. Poseidon koji tokom božićnog krstarenja Mediteranom bude pogođen iznenadnim orijaškim valom koji će ga prevrnuti. Protagonisti su grupa preživjelih ne čelu sa nonkonformističkim svećenikom (čiji lik tumači Gene Hackman) koja kreće prema dnu prevrnutog broda u nastojanju da pronađe prolaz prema površini prije nego što se on u potpunosti napuni vodom i potone.

Originalni roman nije imao nekog naročitog uspjeha, ali je privukao pažnju Irwina Allena, producenta poznatog po nizu televizijskih hitova 1960-ih. On je u projekt uključio 20th Century Fox, ali su šefovi tog studija, "opečeni" nizom spektakularnih komercijalnih promašaja prethodnih godina, koji su umalo bili doveli do bankrota, bili nevoljni pružiti traženi budžet. Allen je stoga film uspio dovršiti tako što ga je financirao iz vlastitog džepa, kao i uz pomoć nekoliko bogatih prijatelja. Za dio scena je korišteni interijeri putničkog broda RMS Queen Mary (koji je bio djelomično inspirirao radnju Gallicovog romana), a za dio su sagrađeni orijaški setovi u Foxovim studijima, u nastojanju da se dočara unutrašnjost prevrnutog broda. Scenario Stirlinga Silliphanta i Wendella Mayesa je donio određene značajne izmjene u odnosu na predložak, izbacivši scene silovanja i nastojeći likove koji su u romanu uglavnom bili antipatični, učini pristupačnim publici. Sam Neame je, prema vlastitom svjedočenju, Hackmana i Ernesta Borgninea, na setu često puštao da improviziraju dijaloge i često "preglumljuju". Shelley Winters, koja je usprkos poodmakle dobi na setu nastupala u fizički zahtjevnim scenama, uključujući podvodne, je, pak, kasnije dobila brojne pohvale za svoju ulogu te joj se nastup u Posejdonovoj avanturi, za koji je dobila Zlatni globus za najbolju sporednu glumicu smatra jednom od najboljih u karijeri.

The Poseidon Adventure je nedugo nakon premijere postigao izuzetan uspjeh, te je 1973. godine uživao status najgledanijeg filma u Sjevernoj Americi, a krajem 1974. postao šesti film po dotadašnjoj zaradi u historiji Hollywooda. Allen je odmah počeo razmišljati o nastavku, koji je prema njegovoj zamisli, trebao prikazivati odlazak preživjelih na svjedočenje o katastrofi, a prilikom koga ostanu zarobljeni u zatrpanom alpskom tunelu; Fox tu ideju nije usvojio (iako će ona 1996. godine poslužiti kao zaplet filma Daylight sa Sylvesterom Stalloneom). Allen je umjesto toga dvije godine kasnije producirao Pakleni toranj, koji će mu donijeti nadimak "Gospodar katastrofa" (engl. Master of disaster). Sam Gallico je, pak, angažiran da napiše novi roman, odnosno nastavak, koji se oslanjao na sam film umjesto svog originalnog romana. Roman Beyond the Poseidon Adventure, posvećen lovcima na blago u plutajućoj olupini broda, je objavljen posthumno a godine 1979. ekraniziran kao istoimeni film, koji je doživio potpuni komercijalni neuspjeh.

Godine 2005. je Gallicov roman adaptiran kao istoimeni televizijski film, a 2006. kao kino-film pod naslovom Poseidon, a koji je također doživio komercijalni fijasko.