Parksosaurus ("gušter Williama Parksa") je rod ornitopoda hipsilofodonata iz perioda maastrichtija iz kasnokredske formacije Horseshoe Canyon u Alberti (Kanada). Zasniva se na većini djelomično sklopljenog skeleta i nepotpune lubanje, po kojima se raspoznaje da je bio malen, dvonožan dinosaur-biljožder. Spada u nekolicinu opisanih ornitopoda iz kasnokredske Sjeverne Amerike (prije oko 70 miliona godina), koji ne spadaju u hadrosauride.

Parksosaurus
Restauracija roda Parksosaurus
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Nadred: Dinosauria
Red: Ornithischia
Podred: Ornithopoda
Rod: Parksosaurus
C. M. Sternberg, 1937.
Vrsta: P. warreni
Dvojni naziv
Parksosaurus warreni
Parks, 1926. (prvobitno Thescelosaurus)
 
Usporedba veličine Parksosaurusa i čovjeka
 
Odljev lubanje Parksosaurusa

Detaljne procjene sveukupne dužine Parksosaurusa su rijetke; Gregory S. Paul je 2010. procijenio dužinu na 2,5 metara, a težinu na 45 kg.[1] William Parks je ustanovio da je zadnji ud njegove vrste T. warreni otprilike iste dužine kao i kod vrste Thescelosaurus neglectus (93 cm za T. warreni nasuprot 95,5 cm za T. neglectus), mada je goljenična kost bila kraća od bedrene kod T. neglectus, a obrnuto kod T. warreni.[2] Tako se može zaključiti da se Parksosaurus može usporediti sa bolje poznatim rodom Thescelosaurus po pitanju linearnih dimenzija, unatoč proporcijskim razlikama (visina od 1 metra u kukovlju, dužina od 2 do 2,5 metara).[2] Zbog razlika u proporcijama on bi vjerojatno izgledao lakši, budući da je manje težine bilo koncentrisano oko bedra. Kao i Thescelosaurus, imao je tanke, djelomično okoštale hrskavičaste ploče duž rebara.[3] Rameni pojas bio je snažno građen.[1] Parksosaurus je imao barem 18 zuba u maksilarnoj kosti, a oko 20 u donjoj čeljusti; broj zuba u premaksilarnoj kosti je nepoznat.[4]

Klasifikacija

uredi

Parksosaurus se još od prvog opisa smatra hipsilofodontom.[2] U novijim pregledima se naučnici nisu toliko bavili tom tematikom,[5][6][7] mada su David B. Norman i kolege (2004.) smatrali da je on, u okviru parafiletične porodice Hypsilophodontidae, sestrinski takson roda Thescelosaurus,[6] a Richard Butler i kolege (2008.) su zaključili da bi mogao biti u bliskom srodstvu sa južnoameričkim rodom Gasparinisaura.[7] Međutim, filogenija primitivnih ornitopoda je trenutno slabo istražena, mada se provode neka istraživanja na tom polju. Kao i Thescelosaurus, Parksosaurus je imao relativno snažno građene zadnje udove i izduženu lubanju, koja nije toliko imala oblik luka koliko lubanje drugih hipsilofodonata.[6]

Otkriće i historija

uredi
 
Fosil, Royal Ontario Museum

Paleontolog William Parks je 1926. opisao skelet ROM 804 kao da pripada vrsti Thescelosaurus warreni, koja je otkrivena 1922. godine u formaciji kod rijeke Red Deer, koja se u to vrijeme nazivala formacija Edmonton. Skelet se sastojao od nepotpune lubanje (kojoj je nedostajao kljun), od većine lijevog ramenog pojasa (uključujući i supraskapularnu kost, koja se obično može naći kod guštera, ali se zbog grubih krajeva lopatica može naći kod nekih ornitopoda u vidu hrskavice),[8] lijeve ruke (bez šake), rebara i dijelova prsne kosti, oštećenog lijevog dijela zdjelice, desne Os ischii, lijeve noge bez nekoliko nožnih prstiju, artikulisanih leđnih, kukovnih i repnih kralježaka i velikog broja okoštalih tetiva oko kraja repa. Tijelo te životinje bilo je položeno na lijevu stranu, a većina desne strane je uništena prije nego što je pokrivena sedimentima; uz to, glava je odvojena od tijela, a vrat je izgubljen. Parks je na osnovu proporcija nogu odvojio novu vrstu od T. neglectus; T. warreni je imao dužu goljeničnu od bedrene kosti, kao i duže nožne prste.[2]

Charles M. Sternberg se, nakon otkrića primjerka kojeg je nazvao Thescelosaurus edmontonensis, ponovo vratio na T. warreni i zaključio da se ta vrsta može svrstati u poseban rod (koji je dobio naziv u jednom apstraktu, što nije uobičajeno, ali njegov primjerak je ipak već bio detaljno opisan).[9] On je 1940. predstavio detaljniju usporedbu i našao veliki broj tjelesnih razlika između ta dva roda. Svrstao je rod Parksosaurus u Hypsilophodontinae sa rodovima Hypsilophodon i Dysalotosaurus, a rod Thescelosaurus u Thescelosaurinae.[10] Rod Parksosaurus nije privlačio mnogo pažnje sve dok Peter Galton nije započeo svoju reviziju hipsilofodonata tijekom 1970-ih. Parksosaurus je 1973. dobio ponovni opis, prema kojem se smatralo da je u srodstvu sa linijom Hypsilophodon\Laosaurus\L. minimus.[4] Nakon toga je ponovo zaboravljen.

George Olshevsky je 1992. izmijenio naziv vrste Arhivirano 2016-03-03 na Wayback Machine-u u P. warrenae,[11] budući da se drugi dio naziva odnosi na ženu (gđu. H. D. Warren, koja je finansijski podržavala istraživanje), ali se, osim na Internet stranicama, radije koristi izvorni oblik naziva.[6]

Paleoekologija i paleobiologija

uredi

Parksosaurus je dijelio stanište formacije Horseshoe Canyon sa hadrosauridom Edmontosaurusom, Saurolophusom i Hypacrosaurusom, ankilosauridom Euoplocephalusom, nodosauridom Edmontoniom, rogatim dinosaurima Montanoceratopsom, Anchiceratopsom, Arrhinoceratopsom i Pachyrhinosaurusom, pahicefalosauridom Stegocerasom, ornitomimosaurima Ornithomimusom i Struthiomimusom, velikim brojem slabo poznatih malenih teropoda, u koje spadaju trudontidi i dromeosauridi, te sa tiranosauridima Albertosaurusom i Daspletosaurusom.[12] Smatra se da je formacija Horseshoe Canyon bila pod znatnim djelovanjem mora, zbog prodiranja Zapadnog unutrašnjeg morskog prolaza, plitkog mora koje je pokrivalo središnji dio Sjeverne Amerike tijekom većeg dijela perioda krede.[13]

Za života je Parksosaurus, kao hipsilofodont, bio malen i brz dvonožni biljožder. Imao je umjereno dug vrat i malenu glavu sa keratinskim kljunom, kratke ali snažne prednje udove i duge zadnje udove.[6] Paul je 2010. predložio mogućnost da su dugi nožni prsti bili prilagodba hodanju po blatu ili glini blizu rijeka, a da je ruke koristio za kopanje jazbina.[1]

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 Paul, G.S., 2010, The Princeton Field Guide to Dinosaurs, Princeton University Press p. 277
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Parks, William A (1926). „Thescelosaurus warreni, a new species of orthopodous dinosaur from the Edmonton Formation of Alberta”. University of Toronto Studies (Geological Series) 21: 1–42. 
  3. Butler, Richard J.; and Galton, Peter M. (2008). „The 'dermal armour' of the ornithopod dinosaur Hypsilophodon from the Wealden (Early Cretaceous: Barremian) of the Isle of Wight: a reappraisal”. Cretaceous Research 29 (4): 636–642. DOI:10.1016/j.cretres.2008.02.002. 
  4. 4,0 4,1 Galton, Peter M. (1973). „Redescription of the skull and mandible of Parksosaurus from the Late Cretaceous with comments on the family Hypsilophodontidae (Ornithischia)”. Life Sciences Contribution, Royal Ontario Museum 89: 1–21. 
  5. Sues, Hans-Dieter; and Norman, David B. (1990). „Hypsilophodontidae, Tenontosaurus, Dryosauridae”. u: Weishampel, David B.; Dodson, Peter; and Osmólska, Halszka (eds.). The Dinosauria (1st izd.). Berkeley: University of California Press. str. 498–509. ISBN 0-520-06727-4. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Norman, David B.; Sues, Hans-Dieter; Witmer, Larry M.; and Coria, Rodolfo A. (2004). „Basal Ornithopoda”. u: Weishampel, David B.; Dodson, Peter; and Osmólska, Halszka (eds.). The Dinosauria (2nd izd.). Berkeley: University of California Press. str. 393–412. ISBN 0-520-24209-2. 
  7. 7,0 7,1 Butler, Richard J.; Upchurch, Paul; and Norman, David B. (2008). „The phylogeny of the ornithischian dinosaurs”. Journal of Systematic Palaeontology 6 (1): 1–40. DOI:10.1017/S1477201907002271. 
  8. Gilmore, Charles W. (1915). „Osteology of Thescelosaurus, an orthopodus dinosaur from the Lance Formation of Wyoming”. Proceedings of the U.S. National Museum 49 (2127): 591–616. 
  9. Sternberg, Charles M. (1937). „Classification of Thescelosaurus, with a description of a new species”. Geological Society of America Proceedings for 1936: 365. 
  10. Sternberg, Charles M. (1940). Thescelosaurus edmontonensis, n. sp., and classification of the Hypsilophodontidae”. Journal of Paleontology 14 (5): 481–494. 
  11. Olshevsky, G. (1991). A Revision of the Parainfraclass Archosauria Cope, 1869, Excluding the Advanced Crocodylia. Mesozoic Meanderings No. 2. San Diego: Publications Requiring Research. str. 268. 
  12. Weishampel, David B.; Barrett, Paul M.; Coria, Rodolfo A.; Le Loueff, Jean; Xu Xing; Zhao Xijin; Sahni, Ashok; Gomani, Elizabeth M.P.; and Noto, Christopher N. (2004). „Dinosaur distribution”. u: Weishampel, David B.; Dodson, Peter; and Osmólska, Halszka (eds.). The Dinosauria (2nd izd.). Berkeley: University of California Press. str. 517–606. ISBN 0-520-24209-2. 
  13. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu PD96

Vanjske poveznice

uredi