Grupa za filogeniju angiospermi

U prošlosti, sisteme klasifikacije su obično sastavljali pojedi botaničari ili male grupe. Rezultat je bio veliki broj sistema (vidi Spisak sistema taksonomije biljaka). U različitim zemljama, favorizirani sz različiti sistemi i njihova ažuriranja. Primjeri su Engler sistem u kontinentalnoj Evropi, Bentham i Hooker sistem u Britaniji (posebno uticajan jer je koristio Kew) i Takhtajanov sistem u bivšem Sovjetskom Savezu i zemljama u okviru njegove sfere uticaja i Cronquist sistem u Sjedinjenim Državama.

Prije dostupnostI genetičkih dokaza, klasifikacija cvjetnica (Angiospermae, Anthophyta ili Magnoliophyta) bila je na osnovu njihove morfologije (posebno cvijeta) i biohemije (vrsta hemijskih spojeva u biljci).^[4][5][6]

Nakon 1980-ih, detaljni genetički dokazi analizirani su putem filogenetičkih metoda i uz potvrdu ili razjašnjavanje nekih odnosa u postojećem sistemu klasifikacije, dolazilo se i do radikalnih izmjena. Genetički dokazi omogućili su brzi priliv znanja koja su dovela do mnogih prijedloga izmjena i dopuna; dotadašnja stabilnost se "grubo razbila". Ovo je postavilo probleme za sve korisnike sistema klasifikacije (uključujući i enciklopediste). Podsticaj je došao iz širokih molekulskogenetičkih studija objavljenih tokom 1993. godine. Zasnivale su se na proučavanju 5000 cvjetnica i fotosintetskih gena (rbcL). Ovo proizveo niz iznenađujuće rezultate u smislu odnosa između grupa biljaka; naprimjer, dikodiledone nisu podržane kao posebna grupa. U početku je postojala nespremnost da se razvije novi sistem koji je u potpunosti zasnovan na jednom genu. Međutim, kasniji rad i dalje je podržavao ove nalaze. Istraživanja uključivala su suradnjom bez presedana između vrlo velikog broja znanstvenika. Stoga, umjesto da se imenuju svi pojedinačni doprinosi, donesena je odluka da sew usvoji ime Grupa za filogeniju angiospermi (Angiosperm Phylogeny Group) ili skraćeno APG. Prva publikacija pod ovim imenom izašla je 1998. godine i privukla veliku medijsku pažnju, a namjera je bila da se pruži široko prihvaćena i stabilnija referentna tačka za klasifikaciju angiospermi.

Sistem se temelji na dva gena za hloroplaste i jedan gen koji kodira ribosome. Ovaj izbor gena iz ćelijskih organela je značajan; zoološka taksonomija slično koristi gene za mitohondrije. Genom ćelijskih organela je odvojen od jedarnog genoma, tako da hloroplasti i mitohondrije imaju svoju DNK– zapravo prokariotsku DNK. Stopa promjena nukleotida DNK organela je drugačija od one u jedarno DNK.^{[7][8][9][10][11][12][13]}

Klasifikacija predstavlja pogled u određenom trenutku, na osnovu određenih američkih istraživanja. Nezavisni istraživači, ukljucujuci članove APG, i dalje objavljuju svoje stavove iz oblasti taksonomije angiospermi. Klasifikacije se mijenjaju,što može biti delikatno za korisnike. Međutim, publikacije APG se sve više smatraju autoritativnom referentnom tačkom, a primjeri uticaja APG sistema su slijedeći:

• Značajan broj velikih herbarija mijenjaju redoslijed svojih kolekcija u skladu sa APG;
• Uticajni Svjetska kontrolna lista odabranih biljnih porodica (World Checklist of Selected Plant Families), također se ažurira u skladu sa sistemom APG III.
• U Sjedinjenim Državama u 2006. godini, fotografski pregled biljaka iz SAD-a i Kanade je organizovan u skladu sa sistemom APG II;
• U Velikoj Britaniji, izdanje standarda flore britanskih otoka 2010. godine zasniva se na sistemu APG III.^{[14][15][16][17][18]}

Pristupni principi APG klasifikacije su navedeni u prvom radu iz 1998. godine, a ostali su nepromijenjene u narednim revizijama. Ukratko, to su:

• Lineovski sistem redova i porodica treba zadržati. "Porodica je centralna sistematici u cvjetnica". Postojeća klasifikacija porodica predložena je kao "referentni alat široke upotrebljivosti". Redovi se smatraju posebno vrijednim u proučavanju odnosa među porodicama.
• Grupe bi trebale biti monofiletske (tj. od svih potomaka zajedničkog pretka). Glavni razlog zašto su odbijeni postojeći sistemi je zato što nemaju to obilježje, oni nisu filogenetički.
• Uzima se širok pristup u definiranju granica grupe, kao što su redovi i porodice. Tako se za redove navodi se da je ograničen broj većih redova korsniji. Porodice koje sadrže samo jedan rod i redove koji sadrže samo jednu porodicu treba izbjegavati, gdje je to moguće bez kršenja preporuke za monofiliju.

Iznad ili paralelno sa rangom reda i porodice, slobodnije koristi se termin kladus. (Neki kladusi kasnije su dobili formalna imena u vezi sa revizijom APG sistema 2009. Autori kažu da je to "nije moguće, a nije ni poželjno" nabrojati sve grane na filogenetskom stablu. Međutim, sistematičari treba da se dogovore o imenima za neke kladuse posebno redova i porodica, kako bi se olakšala komunikacija i diskusija.^{[19][20][21][22][23]}

Peter Stevens, jedan od autora sva četiri APG rada, održava web stranicu, Angiosperm Phylogeny Web (APWeb), čiji je domaćin bila Botanička bašta u Missuriju (Missouri Botanical Garden), koja se redovno ažurira od 2001. godine, te je koristan izvor za najnovije istraživanje u filogeniji angiospermi koja prate APG pristup.

a = Autor; c = Suradnik

c = Suradnik