Gana

Reljef Gane uglavnom je ravan ili brežuljkast. Uzvisine se nalaze samo na zapadu i krajnjem istoku zemlje, uz togoansku granicu, najviši vrh na Planini Adjafato ima svega 880 m. Središnja Gana pokrivena je gustom šumom čija se površina posljednih desetljeća smanjuje zbog sječe, a sjeverne dvije trećine zemlje i uski obalni pojas pokriva savana. Najveća rijeka u zemlji je Volta na kojoj je 1965. podignuto veliko akumulaciono jezero - Volta ^[1]površine od 8 500 km², koje je danas značajno je za privredu zemlje.

Iako je moderna Gana preuzela ime srednjovjekovnog trgovačkog carstva u zapadnoj Africi, nema historijskih dokaza o povezanosti dviju država. Stara je Gana obuhvaćala područje današnje Mauritanije i Malija. Prije dolaska prvih evropskih moreplovaca (Portugalci) teritorij današnje Gane bio je periferija velikih carstava koja su imala središta na južnom rubu Sahare. Evropski trgovci su se od prvih kontakata krajem 15. vijeka do sredine 19. vijeka ograničili na osnivanje obalnih trgovačkih utvrda u kojima se trgovalo uglavnom robovima i zlatom (otuda potječe i kolonijalni naziv Gane, Zlatna obala).

Britanci su u drugoj polovici 19. vijeka istisnuli ostale kolonijalne sile i zauzeli unutrašnjost zemlje. Oni su i izmjenili dotadašnju privredu zemlje, koja se svodila na trgovanje robovima i zlatom, plantažnim uzgoj kakaovca, koji je postao najveći prihod te kolonije. Pokret za autonomiju i nezavisnost, naglo je ojačao nakon Drugog svjetskog rata - pa je to rezultiralo osamostaljenjem - 1957. Tako je Gana postala prva nezavisna država Crne Afrike, pod vodstvom karizmatičnog Kwame Nkrumaha.

Vladavina Nkrumaha trajala je do 1966. kada je svrgnut u vojnom udaru. Njegova politika pan-afričkog socijalizma imala je i svoje negativne strane, koje su se naročito odrazile na ekonomiju, jer je zemlja nagomilala veliki vanjski dug, a nestašice hrane postale su redovita pojava. Potkraj 1971. u Gani se uvidjelo kako vlada ne može poboljšati težak gospodarski položaj zemlje. Vrhunac je dosegnut 40-postotnom devalvacijom ganske valute, za što je uglavnom bilo krivo mahnito kratkoročno zaduživanje koje je negativnim posljedicama uvelike premašilo dugoročna zaduživanja u doba Nkrumaha.^[2] Od 1966. do 1981. trajalo je razdoblje političke nestabilnosti s čestim vojnim udarima i smjenama vlada. Tada se na vlast popeo poručnik ratne avijacije Jerry Rawlings koji je uspio poboljšati stanje u zemlji i dva puta, 1992. i 1996. pobijediti na relativno slobodnim predsjedničkim izborima. Rawlingsa je nakon izbora 2000. zamijenio opozicioni lider John Kufuor. Nemiri u Obali Slonovače na početku 2000-ih, dobro su došli Gani, jer su porasle cijene kakaoa, najvažnijeg ganskog izvoznog proizvoda, iako ni Gana nije bila pošteđena plemenskih sukoba na sjeveru zemlje.

Kao i mnogim drugim afričkim državama gansko je stanovništvo jezično heterogeno, tako da je engleski, jezik bivših kolonizatora, zadržan kao službeni i jezik međusobne komunikacije. Najbrojnije jezično-etničke skupine su Akan (44%), Moshi-Dagomba (16%), Ewe (13%) i Ga (8%). Među religijama najviše vjernika ima Kršćanstvo, nešto manje od dvije trećine stanovništva. Slijedi Islam s oko 16%, a ostatak čine uglavnom tradicionalne plemenske religije čiji elementi prožimaju i mnoge kršćanske i islamske obrede.

Najpoznatiji Ganac današnjice je Kofi Annan, glavni tajnik Ujedinjenih naroda u dva mandata 1997-2006.

Veći gradovi: Popis gradova u Gani

Privreda Gane temelji se na poljoprivredi i rudarstvu. Glavni izvozni proizvodi su zlato, kakao i drvo. Izvozi se i električna energija proizvedena u hidroelektrani Akosombo na rijeci Volti. BDP je u 2004. bio oko 2 300 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.