Nigerijska nogometna reprezentacija

Nigerija
Nadimak	Super Eagles Green Eagles
Nogometni savez	Nigerijski nogometni savez
Izbornik	Gernot Rohr
Kapetan	John Obi Mikel
Najviše nastupa	Vincent Enyeama (101)[1] Joseph Yobo (101)
Najbolji strijelac	Rashidi Yekini (37)
FIFA-ina ljestvica	41. (stanje 30. ožujka 2017.)
Domaći dres Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup Sijera Leone 0:2 Nigerija (Freetown, Sijera Leone, 8. listopada 1949.)[2]
Najveća pobjeda Nigerija 10:1 Dahomej (Lagos, Nigerija, 28. studenog 1959.)
Najveći poraz Zlatna Obala i Britanski Togoland 7:0 Nigerija (Accra, Zlatna Obala, 1. lipnja 1955.)
Nogometno SP
Nastupi	5 (1994., 1998., Svjetsko prvenstvo u nogometu – Južna Koreja i Japan 2002., 2010.) (prvi put 1994.)
Najbolji rezultat	osmina završnica (1994., 1998. i 2014.)
Afrički Kup nacija
Nastupi	17 (prvi put 1963.)
Najbolji rezultat	prvaci (1980., 1994. i 2013.)

Osvojene medalje
Olimpijske igre
zlato	Atlanta 1996.
srebro	Peking 2008.
bronca	Rio de Janeiro 2016.

Nigerijska nogometna reprezentacija je nacionalni nogometni sastav Nigerije, pod vodstvom Nigeria Football Federation (hrv. Nigerijska nogometna federacija).

Nogometna reprezentacija ima nadimak "Super Eagles" (hrv. Super orlovi). Kao službeni stadion nigerijske reprezentacije za odigravanje domaćih utakmica koristi se Stadion Abuja koji je službeno otvoren 2003., a nazvan je po glavnom gradu Nigerije.

Najveći uspjesi nigerijske nogometne reprezentacije su osvojeno zlato na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. te naslovi prvaka na Afričkom kupu nacija 1980. i 1994.

Nigerija je članica AFC-a i FIFA-e. FIFA-in kod Nigerije je - NGA.

Najniži plasman na FIFA-inoj ljestvici Nigerija je imala u studenom 1999. (82. mjesto), dok je najviši plasman postignut u travnju 1994. (5.). Najniži plasman prema Elo ljestvici, Nigerija je imala 27. prosinca 1964. – 87. mjesto, dok je najviši plasman - 14. mjesto, ostvaren u 31. svibnja 2004.

Nigerijska nogometna reprezentacija je svoje prve neslužbene nogometne utakmice igrala tijekom 1930-ih kao britanska kolonija.^[3] Prva službena utakmica je odigrana 10. kolovoza 1949. na gostovanju u Freetownu protiv Sijera Leonea kada su obje zemlje još bila u sastavu Britanskog Carstva.^[2] Također, nigerijski reprezentativci su igrali i pripremne utakmice u Engleskoj protiv tamošnjih amaterskih klubova.

Prvi veći reprezentativni uspjeh Nigerije bilo je osvajanje Svo-afričkih igara 1973. kao i dvije bronce na Afričkom Kupu nacija 1976. i 1978. Već 1980. Superorlovi postaju prvaci Afrike na tom kontinentalnom natjecanju koje se održavalo u Lagosu. Nigerija je i 1984. i 1988. igrala u finalu Afričkog Kupa nacija ali je oba puta izgubila od Kameruna. Tako je Kamerun svoja tri osvojena turnira (od ukupno četiri) dobio pobijedivši Nigeriju svaki puta u finalu. Zbog toga postoji jako rivalstvo između te dvije nogometne reprezentacije.

Nigerija je na Svjetskom nogometnom prvenstvu debitirala 1994. u SAD-u. Tada je u svojoj prvoj utakmici s 3:0 pobijedila Bugarsku koja je kasnije bila 4. na svijetu. Nakon tog turnira, Nigerija se redovito kvalificirala na sljedeća dva Svjetska prvenstva na kojima nije ostvarila značajniji rezultat.

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006., Nigerija se nije uspjela plasirati, a bolja od nje u skupini je bila Angola koja je tada izborila nastup na Mundijalu.

Na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi 2010., Nigerija je bila zadnja u skupini s dva poraza i jednim remijem. Zbog toga je nigerijski predsjednik Goodluck Jonathan 30. lipnja 2010. odlučio suspendirati reprezentaciju dok je kasnije tu odluku odbacila nigerijska vlada 5. srpnja 2010.^[4]Međutim, FIFA je 4. listopada 2010. zabranila Nigeriji na neodređeni rok sudjelovanje u međunarodnim utakmicama zbog uplitanja politike u nogomet nakon završetka Svjetskog prvenstva.^[5] Kazna je "privremeno ukinuta" nakon četiri dana dok je u potpunosti ukinuta 26. listopada iste godine, dan nakon što je nepriznati Nacionalni savez nigerijskih nogometaša izgubio sudski spor protiv Nigerijskog nogometnog saveza.^[6]

Natjecanje	Utakmica	Pob.	Ner.	Izg.	Po.G.	Pr.G.
1994.	4	2	0	2	7	4
1998.	4	2	0	2	6	0
/ 2002.	3	0	1	2	1	3
2010.	3	0	1	2	3	5
Total	3	0	1	2	3	5

Nigerija je na Svjetskom nogometnom prvenstvu prvi puta nastupila 1994. u SAD-u. Reprezentaciju je tada vodio izbornik Clemens Westerhof a bila je smještena u skupinu s Argentinom, Grčkom i Bugarskom. U prvoj utakmici s visokih 3:0 pobijedila je Bugarsku (kasnije 4. na svijetu) te s tijesnih 2:1 izgubila od Argentine. Pobjedom protiv Grčke od 2:0 Superorlovi su potvrdili prolazak u daljnju fazu natjecanja. Tamo je nigerijski protivnik bio Italija (kasniji finalist turnira). Nigerija je povela u 25. minuti pogotkom Amunikea dok je dvije minute do kraja utakmice i prolaska Superorlova u četvrtfinale, Roberto Baggio postigao izjednačujući gol. Isti igrač je u produžecima postigao svoj drugi, a ujedno i pobjednički gol za Italiju. Time se Nigerija oprostila od daljnjeg natjecanja.

Superorlovi su se vratili već na sljedećem Mundijalu u Francuskoj 1998. gdje su smješteni u skupinu D sa Španjolskom, Bugarskom i Paragvajem. Reprezentacija je bila veoma optimistična glede ovog natjecanja jer ih je vodio srpski izbornik Bora Milutinović koji je sačuvao većinu reprezentativaca iz prošlog Svjetskog prvenstva. Reprezentacija je tada senzacionalno pobijedila Španjolsku s 3:2. Nakon toga je uslijedila druga pobjeda protiv Bugarske i poraz od Paragvaja nakon čega su se Nigerijci kvalificirali u osminu finala. Međutim, tamo je reprezentacija s visokih 4:1 poražena od Danske.

Kao i u prethodnom Mundijalu, Nigerija je i u Svjetsko prvenstvo 2002. krenula veoma optimistično s novim reprezentativnim sastavom i novim pastelno zelenim dresovima. Također, jedan od razloga optimizmu bili su i dobri nastupi reprezentacije na Afričkom Kupu nacija 2000. i 2002.

Nigeriji je ždrijebom dodijeljena "skupina smrti" (skupina F) s Argentinom, Engleskom i Švedskom. U prvoj utakmici protiv Argentine, Superorlovi su pružali snažan otpor, ali je Gabriel Batistuta uspio zabiti gol u 61. minuti čime su Gaučosi pobijedili s 1:0. U drugoj utakmici protiv Švedske, Nigerija je vodila s 1:0 ali je u konačnici izgubila s 2:1. Nakon neriješenog rezultata protiv Engleske (0:0), Nigerija je ispala iz daljnjeg dijela natjecanja zajedno s Gaučosima.

Pobjedom protiv Kenije od 3:2 u Nairobiju, Nigerija je 14. studenog 2009. uspjela izboriti nastup na Mundijalu u Južnoj Africi 2010.^[7]

Superorlovi su po treći puta u svojoj reprezentativnoj povijesti nastupanja na Mundijalu, dodijeljeni u skupinu s Argentinom. Tu su još bili i Južna Koreja i Grčka s kojom je Nigerija igrala na Svjetskom prvenstvu 1994.

U prvoj utakmici otvaranja na Ellis Park Stadiumu, Nigerija je poražena od Argentine s 1:0, a pogodak je postigao Gabriel Heinze u 6. minuti.^[8] U drugoj utakmici igranoj na Free State Stadiumu, Nigerija je povela u utakmici protiv Grčke. Međutim, nakon crvenog kartona Sanija Kaite, Grčka je uspjela izjednačiti pred kraj prvog poluvremena. U drugom poluvremenu je Vasilis Torosidis zabio gol u 61. minuti čime je Grčka u konačnici pobijedila s 2:1. U posljenjoj utakmici igranoj u Durbanu, Nigerija je odigrala 2:2 protiv Južne Koreje.

Zbog loših igara nogometnih reprezentativaca, nigerijski predsjednik Goodluck Jonathan je 30. lipnja 2010. donio odluku kojom je nacionalnu reprezentaciju suspendirao na dvije godine za nastupe u međunarodnim natjecanjima.^[9] Ta suspenzija je izložila Superorlove riziku da ih FIFA diskvalificira iz svih natjecanja zbog uplitanja politike u sport.

U konačnici je FIFA suspendirala Nigeriju u listopadu 2010. dok je suspenzija ukinuta krajem istog mjeseca nakon što je odbačena sudska tužba Nacionalnog saveza nigerijskih nogometaša protiv Nigerijskog nogometnog saveza.

Nigerija je na Afričkom Kupu nacija debitirala 1963. godine. Svoje najveće uspjehe je ostvarila 1980. i 1994. kada je osvojila taj turnir. Tu su još i treća mjesta ostvarena na Afričkim Kupovima nacija igranim 2002., 2004., 2006. i 2010.

Nigerija je na Olimpijskim igarama debitirala 1968. u Mexico Cityju. Najprije su poraženi od Japana (1:3) a na kon toga i od Španjolske (0:3) dok su u posljednjoj utakmici protiv Brazila odigrali neriješeno (3:3). Nigerija je tada bila posljednja u skupini s jednim osvojenim bodom.

Superorlovi su na svojim drugim Olimpijskim igrama ponovo bili posljednji u skupini s tek jednim osvojenim bodom. Najprije su poraženi protiv Kuvajta (1:3) da bi bod osvojili u utakmici protiv Čehoslovačke (1:1) igranoj u Lenjingradu. U posljednjoj utakmici na olimpijskom turniru, Nigerija je ponovo poražena, ovaj put protiv Kolumbije (0:1).

Olimpijada u Seoulu je za Superorlove bila najgora do sada. Reprezentacija je izgubila sve tri utakmice u skupini uz negativnu gol-razliku 1:8. Nigerija je u skupini igrala s Brazilom (0:4), Jugoslavijom (1:3) i Australijom (0:1).

Za razliku od prošle, rezultatski katastrofalne Olimpijade, u ovoj je Nigerija ostvarila svjetsku senzaciju osvojivši olimpijsko zlato.

Superorlovi su ždrijebom bili smješteni u skupinu D s Brazilom, Mađarskom i Japanom. Nakon pobjeda protiv Mađarske (1:0) i Japana (2:0), Nigerija je poražena tek od Brazila (0:1) pogotkom Ronalda, ali je reprezentacija kao druga u skupini ušla u četvrtfinale turnira.

U četvrtfinalnoj utakmici igranoj u Birminghamu, Nigerija je s 2:0 pobijedila Meksiko. U polufinalu je reprezentacija došla u priliku revanširati poraz od Brazila u skupini. Nakon rezultata 3:3 u regularnom vremenu, Nigerija je u produžecima uspjela zabiti pogodak za pobjedu i plasman u olimpijsko finale.

Finalna utakmica je igrana protiv Argentine i u njoj je Nigerija pobijedila s 3:2 i osvojila zlato.

Na Olimpijadi u Sydneyju, Nigerija je smještena u prvu skupinu s Hondurasom, Italijom te domaćinom Australijom. U prvoj utakmici igranoj u Adelaideu, Nigerija je s Hondurasom odigrala 3:3. U drugoj utakmici protiv domaćina Australije, Superorlovi su vodili 2:0, ali su Australci do kraja prvog poluvremena uspjeli izjednačiti na 2:2. Tek su u nastavku susreta Nigerijci uspjeli postići pogodak za pobjedu od 3:2. Posljednja utakmica skupine bila je protiv Italije te je i u njoj Nigerija vodila veći dio susreta (1:0) ali je u 65. minuti Samuel Okunowo pogreškom zabio autogol, tako da je utakmica završila neriješeno, 1:1.

Četvrtfinalni dvoboj u Melbourneu je Nigeriji dodijelio Čile (kasniji brončani) koji je Superorlove porazio s visokih 4:1. La Roja je vodila s 4:0 dok je Nigerija pred kraj susreta, u 76. minuti uspjela zabiti počasni pogodak.

Na svojim šestim Olimpijskim igrama, nigerijska nogometna reprezentacija je ždrijebom smještena u skupinu B s Nizozemskom, Japanom i SAD-om. Nakon prve utakmice bez pogodaka protiv Oranja, uslijedile su dvije pobjede od 2:1 protiv Japana i SAD-a. Time se Nigerija kao prva u skupini plasirala u četvrtfinale.

U afričkom četvrtfinalu, Nigerija je s 2:0 pobijedila Obalu Bjelokosti. U polufinalu igranom u Šangaju, Superorlovi su s 4:1 pobijedili iznenađenje nogometnog turnira - Belgiju.

Finale je igrano u pekinškom Ždralovom gnijezdu u kojem je Nigerija kao i prije 14 godina ponovo igrala protiv Argentine. U njemu su pobjedu od 1:0 (pogodak Ángela di Maríje) i olimpijsko zlato ostvarili Gaučosi dok je Nigerija postala olimpijski doprvak.

#	Pozicija	Ime	Datum rođenja	Klub
1	vratar	Chigozie Agbim	28. studenoga 1984.	Warri Wolves
16	vratar	Austin Ejide	8. travnja 1984.	Hapoel Petah Tikva
22	vratar	Vincent Enyeama	29. kolovoza 1982.	Lille
	vratar	Dele Aiyenugba	20. studenoga 1983.	Bnei Yehuda Tel Aviv
2	branič	Joseph Yobo	6. rujna 1980.	Fenerbahçe
3	branič	Taye Taiwo	16. travnja 1985.	AC Milan
4	branič	Uwa Elderson Echiéjilé	20. siječnja 1988.	Braga
5	branič	Dele Adeleye	25. prosinca 1988.	Tavrija Simferopol
6	branič	Chibuzor Okonkwo	16. prosinca 1988.	Heartland
13	branič	Efe Ambrose	18. listopada 1988.	Ashdod
18	branič	Gege Soriola	21. studenoga 1988.	Free State Stars
26	branič	Ayila Yussuf	4. studenoga 1984.	Dinamo Kijev
31	branič	Ugo Ukah	18. siječnja 1984.	Widzew Łódź
	branič	Danny Shittu	2. rujna 1980.	WBA
	branič	Yusuf Mohamed	5. studenoga 1983.	Al-Hilal
	branič	Michael Odibe	23. srpnja 1988.	Arsenal Kijev
	branič	Abdulwasiu Showemimo	10. listopada 1988.	Kano Pillars
7	vezni	Mikel John Obi	22. travnja 1987.	Chelsea
8	vezni	Chinedu Obasi	1. lipnja 1986.	Hoffenheim
9	vezni	Ahmed Musa	14. listopada 1992.	VVV-Venlo
11	vezni	Joel Obi	22. svibnja 1991.	Inter Milan
17	vezni	Fegor Ogude	29. srpnja 1987.	Vålerenga
24	vezni	Kalu Uche	15. studenoga 1982.	Neuchâtel Xamax
27	vezni	Nnamdi Oduamadi	17. listopada 1990.	Torino
30	vezni	Dickson Etuhu	8. lipnja 1982.	Fulham
33	vezni	Nosa Igiebor	9. studenoga 1990.	Hapoel Tel Aviv
	vezni	Emmanuel Ekpo	20. prosinca 1987.	Columbus Crew
	vezni	Solomon Okoronkwo	2. ožujka 1987.	Aalesund
	vezni	Isaac Promise	2. prosinca 1987.	Manisaspor
	vezni	Oluwafemi Ajilore	18. siječnja 1985.	Brøndby
	vezni	Osas Okoro	11. rujna 1991.	Heartland
	vezni	Julius Ubido	29. prosinca 1984.	Heartland
12	napadač	Ikechukwu Uche	5. siječnja 1984.	Granada
14	napadač	Peter Odemwingie	15. srpnja 1985.	WBA
15	napadač	Emmanuel Emenike	10. svibnja 1987.	Spartak Moskva
19	napadač	Ideye Aide Brown	10. listopada 1988.	Dinamo Kijev
20	napadač	Victor Obinna	25. ožujka 1987.	Lokomotiv Moskva
23	napadač	Ekigho Ehiosun	12. svibnja 1989.	Samsunspor
40	napadač	Edward Ofere	28. ožujka 1986.	Lecce
42	napadač	Victor Moses	12. prosinca 1990.	Wigan Athletic
44	napadač	Jude Aneke	23. prosinca 1990.	Kaduna United
	napadač	Peter Utaka	12. veljače 1984.	Odense
	napadač	Victor Anichebe	23. travnja 1988.	Everton
	napadač	Shola Ameobi	12. listopada 1981.	Newcastle United
	napadač	Obafemi Martins	28. listopada 1984.	Rubin Kazan
Izbornik:

Stručni stožer

Izbornik
	izbornik
Izbornikov stručni stožer
Daniel Amokachi	asistent izbornika
Valere Hoaundinou	asistent izbornika
Sylvanus Okpala	trener
Ike Shorunmu	trener vratara

Golova	Ime
37	Rashidi Yekini
23	Segun Odegbami
21	Yakubu Aiyegbeni
18	Obafemi Martins
17	Sunday Oyarekhua
14	Daniel Amokachi
14	Jay-Jay Okocha
14	Julius Aghahowa
13	Nwankwo Kanu
13	Samson Siasia

1949. John Finch 1954. – 1956. Daniel Anyiam 1956. – 1960. Les Courtier 1960. – 1961. Moshe Beit haLevi 1961. – 1963. George Vardar 1963. – 1964. Jorge Penna 1964. – 1965. Daniel Anyiam 1965. – 1968. József Ember 1969. – 1970. Peter Amaechina 1970. – 1971. Karl-Heinz Marotzke 1972. – 1973. Jorge Penna 1974. Karl-Heinz Marotzke

1974. – 1978. Tihomir Jelisavčić 1979. – 1982. Otto Glória 1983. Gottlieb Göller 1983. – 1984. Festus Onigbinde 1984. – 1986. Chris Udemezue 1985. Patrick Ekeji 1987. – 1988. Paul Hamilton 1988. – 1989. Manfred Hoener 1989. – 1994. Clemens Westerhof 1994. – 1995. Shaibu Amodu 1995. Carlos Alberto Torres 1995. – 1996. Johannes Bonfrère

1996. – 1997. Shaibu Amodu 1997. Monday Sinclar 1997. Philippe Troussier 1997. – 1998. Bora Milutinović 1998. – 1999. Thijs Libregts 1999. – 2001. Johannes Bonfrère 2001. – 2002. Shaibu Amodu 2002. Festus Onigbinde 2002. – 2005. Christian Chukwu 2005. – 2007. Augustine Eguavoen 2007. – 2008. Berti Vogts 2008. James Peters 2008. – 2010. Shaibu Amodu

2010. Lars Lagerbäck 2010. – 2011. Samson Siasia 2011. – 2014. Stephen Keshi 2014. Shaibu Amodu 2014. Stephen Keshi 2014. – 2015. Daniel Amokachi 2015. Stephen Keshi 2015. Shaibu Amodu 2015. – 2016. Sunday Oliseh 2016. Samson Siasia 2016. Salisu Yusuf 2016. - danas Gernot Rohr

• Službena mrežna stranica Nigerijskog nogometnog saveza  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2020. (Wayback Machine)
• Kick Off Nigeria - Portal o nogometnim vijestima iz Nigerije
• Super Eagles Nation  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. siječnja 2012. (Wayback Machine)
• Rezultati reprezentacije u razdoblju od 1955. do 2008.

v • u Afričke nogometne reprezentacije (CAF) Sjeverna Afrika (UNAF) Alžir • Egipat • Libija • Maroko • Tunis Zapadna Afrika (WAFU) Benin • Burkina Faso • Gambija • Gana • Gvineja • Gvineja Bisau • Liberija • Mali • Mauretanija • Niger • Nigerija • Obala Bjelokosti • Senegal • Sijera Leone • Togo • Zelenortska Republika Istočna Afrika (CECAFA) Burundi • Džibuti • Eritreja • Etiopija • Južni Sudan • Kenija • Ruanda • Somalija • Sudan • Tanzanija • Uganda • Zanzibar* Centralna Afrika (UNIFFAC) Čad • Ekvatorska Gvineja • Gabon • Kamerun • Republika Kongo • DR Kongo • Srednjoafrička Republika • Sveti Toma i Princip Južna Afrika (COSAFA) Angola • Bocvana • Komori • Lesoto • Madagaskar • Malavi • Mauricijus • Mozambik • Namibija • Sejšeli • Južnoafrička Republika • Svazi • Zambija • Zimbabve *Nisu članice FIFA-e

Sastavi Nigerije v • u Sastav Nigerije na SP 1994. 1 Rufai • 2 Eguavoen • 3 Iroha • 4 Keshi • 5 Okechukwu • 6 Nwanu • 7 Finidi • 8 Oliha • 9 Yekini • 10 Okocha • 11 Amunike • 12 Siasia • 13 Ezeugo • 14 Amokachi • 15 Oliseh • 16 Agu • 17 Ikpeba • 18 Ekoku • 19 Emenalo • 20 Okafor • 21 Adepoju • 22 Agbonavbare • izbornik: Westerhof v • u Sastav Nigerije na SP 1998. 1 Rufai • 2 Oparaku • 3 Babayaro • 4 Kanu • 5 Okechukwu • 6 West • 7 Finidi • 8 Adepoju • 9 Yekini • 10 Okocha • 11 Lawal • 12 W. Okpara • 13 Babangida • 14 Amokachi • 15 Oliseh • 16 Okafor • 17 Eguavoen • 18 Oruma • 19 Iroha • 20 Ikpeba • 21 G. Okpara • 22 Baruwa • izbornik: Milutinović v • u Sastav Nigerije na SP 2002. 1 Shorunmu • 2 Yobo • 3 Babayaro • 4 Kanu • 5 Okoronkwo • 6 West • 7 Ikedia • 8 Adepoju • 9 Ogbeche • 10 Okocha • 11 Lawal • 12 Ejide • 13 Afolabi • 14 Udeze • 15 Christopher • 16 Sodje • 17 Aghahowa • 18 Akwuegbu • 19 Ejiofor • 20 Obiorah • 21 Utaka • 22 Enyeama • 23 Opabunmi • izbornik: Onigbinde v • u Sastav Nigerije na SP 2010. 1 Enyeama • 2 Yobo • 3 Taiwo • 4 Kanu • 5 Afolabi • 6 Shittu • 7 Utaka • 8 Yakubu • 9 Martins • 10 Brown • 11 Odemwingie • 12 Uche • 13 Yussuf • 14 Kaita • 15 Haruna • 16 Ejide • 17 Odiah • 18 Obinna • 19 Ogbuke • 20 Etuhu • 21 Echiéjilé • 22 Adeleye • 23 Aiyenugba • izbornik: Lagerbäck v • u Sastav Nigerije na SP 2014. 1 Enyeama • 2 Yobo • 3 Uzoenyi • 4 Gabriel • 5 Ambrose • 6 Egwuekwe • 7 Musa • 8 Odemwingie • 9 Emenike • 10 Mikel • 11 Moses • 12 Odunlami • 13 Oshaniwa • 14 Oboabona • 15 Azeez • 16 Ejide • 17 Onazi • 18 Babatunde • 19 Nwofor • 20 Uchebo • 21 Agbim • 22 Omeruo • 23 Ameobi • izbornik: Keshi v • u Sastav Nigerije na SP 2018. 1 Ezenwa • 2 Idowu • 3 Echiéjilé • 4 Ndidi • 5 Troost-Ekong • 6 Balogun • 7 Musa • 8 Etebo • 9 Ighalo • 10 Mikel • 11 Moses • 12 Abdullahi • 13 Simy • 14 Ịheanachọ • 15 Obi • 16 Akpeyi • 17 Onazi • 18 Iwobi • 19 Ogu • 20 Awaziem • 21 Ebuehi • 22 Omeruo • 23 Uzoho • izbornik: Rohr