Pavlik Morozov

Pavlik Morozov Pavel Trofimovič Morozov (studeni 14, 1918 - prosinac 3, 1932), poznatiji pod imenom Pavlik ili Pavka, bio je sovjetski dječak kojega je sovjetska propaganda slavila kao mučenika. Postao je poznat kada je 1932., kao trinaestogodišnji dječak, prijavio svog oca vlastima a potom bio ubijen od strane nekoliko članova svoje obitelji. Bila je to sovjetska “moralna priča s poukom”: protivljenje prema državi je sebično i reakcionarno i država je uvijek na prvom mjestu, iza obitelji. Priča o Pavliku bila je obavezna školska lektira, tema dječjih pjesama, drama, pa čak i cijele opere. O Pavliku je bilo napisano čak šest biografija, iako se pritom koristilo malo originalnih podataka. Više su se koristili podaci po pričanju drugih, a ne izvornih svjedoka. Prema novijim istraživanjima, priča, posebice dio o prijavi i suđenju, je najvjerojatnije čista fikcija, iako nije upitno da je Pavlik zaista bio stvaran dječak koji je bio ubijen u rješavanju nekih domaćih razmirica.

Najpopularnija verzija priče o Pavliku Morozovu bila je ona daje on rođen u siromašnoj obitelji u selu Gerašimovka nedaleko Jekaterinburga u Rusiji; da je bio predan komunist, vođa Pionirskog odreda u svojoj školi i gorljivi pristalica Staljinove ideje o kolektivizaciji. Kao trinaestogodišnji dječak (1932.), Pavlik je prijavio svog oca NKVD-u. Navodno mu je otac krivotvorio dokumente i potom ih prodavao bogatim seljacima. Oca su tada osudili na deset godina robije i iako se ništa ne zna o njegovoj daljnjoj sudbini, smatra se da nakon toga još nije dugo poživio. No, Pavlikova je obitelj gnjevno prihvatila taj njegov čin i 3. su ga studenog te iste godine, njegov stric, djed, baka i rođak ubili zajedno s mlađim bratom. Bili su uhićeni od strane NKVD-a i poslani na suđenje. Tisuće telegrama je pristizalo iz cijelog SSSR-a u kojima se tražilo da se Pavlikove ubojice najstrože kazni. Sovjetska Vlada ga je proglasila mučenikom ubijenog od strane reakcionista. Otada su se nizali spomenici s njegovim likom, a brojne su škole i odredi nazivali njemu u čast. Za njega je napisana i opera i brojne pjesme. Škola u Gerašimovci, koju je Pavlik pohađao, postala je poput svetišta koje su posjećivale sve školske ekskurzije iz cijelog Sovjetskog Saveza.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza pokazalo se da Pavlik i nije bio tako uzoran pionir kako se mislilo. Catriona Kelly u svojoj knjizi iz 2005., Drug Pavlik: “Uspon i pad sovjetskog dječaka heroja” (Comrade Pavlik: The Rise and Fall of a Soviet Boy Hero) je uspjela dokazati da je službena verzija o životu Pavlika Morozova gotovo u cijelosti izmišljena. Podaci na kojima se temeljio taj mit, bili su dosta slabi i temeljili su se na izjavama iz druge ruke. Po jednoj verziji Pavlik nije prijavio svog oca a bio je ubijen uslijed slučajnog prepiranja. Također se uočilo kako je tadašnja propaganda mijenjala službenu verziju s vremena na vrijeme: u nekim slučajevima govori se da krivnja Pavlikova oca nije u tome što je krivotvorio dokumente, već što je stvarao vlastite zalihe žita ne htijući ga predati u kolhoz, drugi put se pak navodi da Pavlik oca nije prijavio NKVD-u već školskoj učiteljici. Jedina sačuvana Pavlikova fotografija prikazuje neishranjeno dijete koje gotovo da nema sličnosti s djetetom koje se moglo vidjeti u udžbenicima i na spomenicima diljem SSSR-a. Također se smatra da je mali Pavlik bio nepismen te da ga je na prijavu oca nagnala majka, nakon što je otac napustio obitelj. No, kako bilo da bilo, nema sumnje da je Pavlik bio stvarna osoba čiju je nesretnu sudbinu staljinovska propaganda iskoristila kako bi jačala svijest o važnosti države među najmanjim građanima Sovjetskog Saveza.