Francesco Uttini: razlika između inačica
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
Runeberg.org → HTTPS |
||
Redak 34: | Redak 34: | ||
* Åstrand Hans, ''Sohlmans musiklexikon'', Stockholm: Sohlman, 1979. str. 5, {{ISBN|91-7198-025-3}} |
* Åstrand Hans, ''Sohlmans musiklexikon'', Stockholm: Sohlman, 1979. str. 5, {{ISBN|91-7198-025-3}} |
||
* Bertil H. van Boer, Martin Tegen; ''The New Grove Dictionary of Opera'', uredio i pripremio: Stanley Sadie, 1992. {{ISBN|0-333-73432-7}} |
* Bertil H. van Boer, Martin Tegen; ''The New Grove Dictionary of Opera'', uredio i pripremio: Stanley Sadie, 1992. {{ISBN|0-333-73432-7}} |
||
* [ |
* [://runeberg.org/nfck/0107.html Uttini, Francesco Antonio], članak u švedskoj enciklopediji ''Nordisk familjebok'' |
||
{{GLAVNIRASPORED:Uttini, Francesco}} |
{{GLAVNIRASPORED:Uttini, Francesco}} |
Posljednja izmjena od 16. svibanj 2024. u 21:52
Francesco Antonio Baldassare Uttini (Bologna, 1723. – Stockholm, 25. listopada 1795.) je talijanski skladatelj i dirigent, koji je većinu života proveo radeći u Švedskoj.
Skladanje i dirigiranje studirao je u rodnoj Bologni, zajedno s Giovannijem Battistom Martinijem i Giacomom Antoniom Pertijem. Nakon toga odlazi na usavršavanje u London, gdje je boravio do 1754., kada ga švedski kralj Adolf Fridrik, ljubitelj talijanske glazbe i opere, poziva u Stockholm. U desetogodišnjem radu za švedskog kralja, Uttini je napisao desetak opera, među kojima se ističu Nenaseljeni otok, La Galatea, Pastirski kralj i Kineski junak.
Tijekom svog glazbenog stvaralaštva skladao je opere različitih žanrova i vrsta, te je napisao nekoliko sonata i menueta za klavir, čembalo i violinu. Napisao je i pet simfonija za orkestar i jedan flautistički koncert. Opere, svoja najveća i najcjenjenija glazbena ostvarenja, pisao je i na talijanskom i na švedskom jeziku. Zbog svojih doprinosa švedskoj glazbi i popularizaciji opere, 1772. postaje počasni član Švedske kraljevske glazbene akademije, na prijedlog švedskog kralja Gustava III.
Imao je dva braka s opernim pjevačicama: prvi s Rosom Scarlatti, koja mu je rodila baletana Carla, a drugi sa Sofijom Liljegren, švedskom opernom pjevačicom, koja mu je rodila kontrabasista Adolpha Ludovica Uttinija.
- 1743. Alessandro nelle Indie, opera, Genoa
- 1748. Astianatte, dramsko djelo, Cesena
- 1750. Demofoonte, opera, Ferrara
- 1752. Siroe, opera, Hamburg
- 1753. L'olimpiade, opera, Kopenhagen
- 1754. Zenobia, opera, Kopenhagen
- 1755. La Galatea, opera, Drottningholm
- 1755. L'isola disabitata, dramsko djelo, Drottningholm
- 1755. Il rè pastore, dramsko djelo, Drottningholm
- 1757. L'eroe cinese, opera, Drottningholm
- 1757. Adriano in Siria, opera, Drottningholm
- 1762. Cythère assiégée, operna komedija, Stockholm
- 1764. Il sogno di Scipione, seneradno dramsko djelo, Stockholm
- 1765. Soliman II, ou Les trois sultanes, opera, Stockholm
- 1766. Le gui de chène, operna komedija, Stockholm
- 1766. Psyché, lirska tragedija, Drottningholm
- 1768. L'aveugle de Palmyre, operna komedija, Drottningholm
- 1773. Thetis och Pelée, opera, Stockholm
- 1774. Aeglé, operni balet, Stockholm
- 1774. Birger Jarl och Mechtilde, dramsko djelo, Stockholm
- 1776. Aline, drottning uti Golconda, opera, Stockholm
- Åstrand Hans, Sohlmans musiklexikon, Stockholm: Sohlman, 1979. str. 5, ISBN 91-7198-025-3
- Bertil H. van Boer, Martin Tegen; The New Grove Dictionary of Opera, uredio i pripremio: Stanley Sadie, 1992. ISBN 0-333-73432-7
- Uttini, Francesco Antonio, članak u švedskoj enciklopediji Nordisk familjebok