Idi na sadržaj

Anoreksija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Anorexia nervosa
(Anoreksija)
"Gospođa A—" prikazana 1866. i 1870., nakon tretmana. Bila je jedna od najranijih studija slučaja anoreksije. Iz objavljenih medicinskih radova Sir Williama Gulla.
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10F50.0-F50.1
ICD-9307.1
OMIM606788
DiseasesDB749
MedlinePlus000362
eMedicineemerg/34 med/144
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D000856


Polje: Psihijatrija, Psihologija
Simptomi: Premalena težina, strah od debljanja, snažna želja da se bude mršav, ograničavanje hrane
Komplikacije: Osteoporoza, neplodnost, srčana oboljenja, suicidnost
Dob pojavljivanja: Tinejdžerske godine do mladosti
Uzroci: Nepoznati D000856

Polje: Psihijatrija, Psihologija
Simptomi: Premalena težina, strah od debljanja, snažna želja da se bude mršav, ograničavanje hrane
Komplikacije: Osteoporoza, neplodnost, srčana oboljenja, suicidnost
Dob pojavljivanja: Tinejdžerske godine do mladosti

Uzroci: Nepoznati]

Definicija i simptomi

[uredi | uredi izvor]

Anorexia nervosa – često jednostavno zvana anoreksija – [1][2][2][3] Često negiraju da imaju problema s malom težinom.[4] i prečesto se vagaju, jedu male količine i jedu samo određenu hranu.[2] Neki pretjerano vježbaju, prisiljavaju se na povraćanje ili koriste laksative da bi ostvarili gubitak kilograma.[2] Komplikacije mogu uključivati osteoporozu, neplodnost i oštećenje srca, između ostalog.[2] Žene će često gube menstruaciju.[4] U ekstremnim slučajevima, osobe s anoreksijom koje neprestano odbijaju značajan unos hrane, intervencijom za obnavljanje težine mogu se hraniti na silu pod ograničenjem putem nazogastrične sonde, u okviru specijalnih psihijatrijskih bolnica.[5][6][7] Potrebna je kognitivna terapija ponašanja i hospitalizacija u cilju vraćanja kilograma,

Uzroci i dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Uzroci su zasad nepoznati. Izgleda da postoje izvjesne genetičke komponente zbog kojih su jednojajni blizanci češće pogođeni nego neidentični.[3] Čini se da i kulturni faktori imaju ulogu u društvima koja cijene mršavost.[4] Pored toga, češće se javlja među onima koji su uključeni u aktivnosti koje cijene mršavost kao što su atletika na visokom nivou, modeliranje i ples.[4][8] Anoreksija često počinje nakon velike promjene u životu ili stresnih događaja.[4] Dijagnoza počiva na značajno maloj težini za datu životnu dob.[4] Procjena težine bolesti temelji se na indeksu tjelesne mase (BMI) kod odraslih osoba:

  • blaga bolest ima BMI veći od 17,
  • umjerena: BMI od 16 do 17,
  • teška: BMI od 15 do 16 i
  • ekstremna: BMI manji od 15.[4]
Kod djece, obično se koristi umanjenje indeksa za 5%.[4]

Prevencija, liječenje i prognoza

[uredi | uredi izvor]

Liječenje anoreksije uključuje obnavljanje zdrave težine, liječenje osnovnih psiholoških problema i rješavanje ponašanja koja promoviraju problem.[2] Iako lijekovi ne pomažu u debljanju, mogu se koristiti za pomoć kod povezane anksioznosti ili depresija.[2] Brojne vrste terapije mogu biti korisne, poput kognitivne terapije ponašanja ili pristup u kojem roditelji preuzimaju odgovornost za hranjenje, poznato kao Mpudlyjeva porodična terapija.[2][9] Ponekad ljudi zahtijevaju prijem u bolnicu radi vraćanja kilograma. Dokazi o koristi od nazoželudačne sonde u hranjenju, međutim, nisu jasni;[10] takva intervencija može biti vrlo uznemirujuća i za pacijente sa anoreksijom i za zdravstveno osoblje kada se daje protiv volje pacijenta pod ograničenjem. Neki ljudi sa anoreksijom će imati samo jednu epizodu i oporaviti se, dok će drugi možda imati mnogo epizoda tokom godina. Povratkom kilograma, poboljšavaju ili rješavaju mnoge komplikacije.

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]
Smrtnost u svijetu zbog poremećaja u ishrani, na milion stanovnika, 2012.
  0-1
  1-2
  2-3
  3-4
  4-25

Procjenjuje se da anoreksija globalno pogađa 2,9 miliona ljudi (što se odnosi na 2015.).[11] Procjenjuje se da se u zapadnim zemljama u određenom dijelu života može dogoditi kod 0,9% do 4,3% žena i 0,2% do 0,3% muškaraca.[12] Otprilike 0,4% mladih žena jpogođeno je u određenoj dobi, a procjenjuje se da se javlja deset puta češće među ženama nego muškarcima.[4][12] Rates in most of the developing world are unclear.[4] Često započinje u tinejdžerskim godinama ili u mladoj zreloj dobi.[2] Iako se anoreksija češće dijagnosticira tokom 20. stoljeća, nejasno je da li je to bilo zbog povećanja učestalosti ili jednostavno zbog bolje dijagnoze.[3] U 2013. je bilo izravno oko 600 smrtnih slučajeva na globalnom nivou, u odnosu na 400 smrtnih slučajeva 1990.[13] Poremećaji prehrane također povećavaju rizik od smrti osobe iz niza drugih uzroka, uključujući samoubistvo.[2][12] Oko 5% ljudi s anoreksijom umire od komplikacija tokom desetogodišnjeg perioda, što je gotovo šest puta povećani rizik.[4] Termin "anorexia nervosa" prvi je put je uveden 1873., kada ga je William Gull upotrebio da opiše ovo stanje.[14]

Znaci i simptomi

[uredi | uredi izvor]
Leđa osobe sa anoreksijom

Anorexia nervosa je poremećaj ishrane koji se karakterizira pokušajima mršavljenja do tačke gladovanja. Osoba sa anoreksijom može pokazivati brojne znakove i simptome, čija vrsta i težina mogu varirati i mogu biti prisutni, ali ne i očigledni.[15]

Anorexia nervosa i pridružena neuhranjenost, koja je posljedica samonametnutog gladovanja mogu uzrokovati komplikacije u svim glavnim organskim sistemima u tijelu.[16] Jedan od znakova anorexia nervosaje hipokalemija, pad nivoa kalija u krvi.[17][18] Značajan pad kalija može izazvati abnormalni srčani ritam, zatvor, umor, oštećenje mišića i paralizu.[19]

Simptomi mogu uključivati:

  • Nizak indeks tjelesne mase za nečije godine i visinu.
  • Amenoreja, simptom koji se javlja nakon dugotrajnog gubitka kilograma; zbog čega menstruacija prestaje, kosa postaje lomljiva, a koža žuta i nezdrava.
  • Strah od i najmanjeg debljanja; poduzimanje svih mjera predostrožnosti kako bi se izbjeglo debljanje ili prekomjerna tjelesna težina.[20]
  • Brzo, kontinuirano mršavljenje.[21]
  • Lanugo: mehka, fina dlakavost po licu i tijelu.[18]
  • Opsesija s brojanjem kalorija i praćenjem sadržaja masti u hrani.
  • Zaokupljenost hranom, receptima ili kuhanjem; mogu kuhati složene večere za druge, ali ne jesti hranu sami ili konzumirati vrlo mali dio.
  • Ograničenja u hrani bez obzira na premalu ili zdravu težinu.
  • Prehrambeni rituali, poput rezanja hrane na sitne komade, odbijanja jela sa drugima i skrivanje ili odbacivanja hrane.
  • Pročišćavanje: Korištenje laksativa, tableta za mršavljenje, sirupa ili tablete za vodu za izbacivanje hrane iz svog sistema nakon jela ili se može uključiti u samostalno povraćanje, što je češći simptom bulimije.
  • Pretjerano vježbanje.[22] including micro-exercising, for example making small persistent movements of fingers or toes.[23]
  • Samopercepcija kao osobe sa prekomjernom, što je u suprotnosti sa stvarnom premalom težinom.
  • Netolerancija na hladnoću i česte tegobe zbog prehlade; tjelesna temperatura može se smanjiti (hipotermija) u nastojanju da sačuva energiju uslijed pothranjenosti.[24]
  • Hipotenzija ili ortostatska hipotenzija.
  • Bradikardija ili tahikardija.
  • depresija, anksiozni poremećaji i nesanica.
  • Usamljenost: može izbjeći prijatelje i porodicu i postati povučeniji i skrovitiji.
  • Rastezanje trbuha.
  • Halitoza (od povraćanja ili ketoze izazvane glađu).
  • Suha kosa i koža, kao i prorjeđivanje kose.
  • Hronični umor.[20]
  • Brza promjena raspoloženja.
  • Obojenje stopala uzrokuje narančast izgled.
  • Jak mišićni tonus, uz bolove.
  • Dokazi / navike samoozljeđivanja ili gnušanja prema sebi.
  • Divljenje mršavijim ljudima.
  • Neplodnost

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Psihoterapija, redovno medicinsko praćenje i uredna ishrana trebali bi biti dio svakog programa liječenja anoreksije. Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju. Ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajene tjelesne težine, obično je nužna hospitalizacija.

Centralni pristup liječenju je prvenstveno individualna psihoterapija, kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Porodična terapija je također vrlo važna, a tearapija modela ponašanja može pomoći da promijeni štetne navike. Osim toga trebalo bi postaviti cilj u obliku tačno određenog raspona težine, a važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje. Osim cink- sulfata, često se propisuju i dodatne količine ostalih hranjivih tvari, sredstva za pojačavanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv anksioznosti.

  • Bez tretmana – smrtnost 20%
  • S tretmanom – smrtnost 2-3%; 60% potpuni oporavak, 20% pokazuju fluktuirajući oblik gubljenja težine praćen relapsom, a čak 20% razviju kroničan oblik s pogoršanjem nakon godina
  • Smrt - rezultat gladovanja, samoubojstva (čak 50%) ili neravnoteže elektrolita.[25]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Sari Fine Shepphird (2009). 100 Questions & Answers About Anorexia Nervosa. Jones & Bartlett Learning. str. xvi. ISBN 978-1-4496-3079-9. Arhivirano s originala, 8. 9. 2017.
  2. ^ a b c d e f g h i j "What are Eating Disorders?". NIMH. Arhivirano s originala, 23. 5. 2015. Pristupljeno 24. 5. 2015.
  3. ^ a b c Attia E (2010). "Anorexia nervosa: current status and future directions". Annual Review of Medicine. 61 (1): 425–35. doi:10.1146/annurev.med.050208.200745. PMID 19719398.
  4. ^ a b c d e f g h i j k Diagnostic and statistical manual of mental disorders : DSM-5 (5 izd.). Washington: American Psychiatric Publishing. 2013. str. 338–345. ISBN 978-0-89042-555-8.
  5. ^ Kodua, Michael; Mackenzie, Jay-Marie; Smyth, Nina (2020). "Nursing assistants' experiences of administering manual restraint for compulsory nasogastric feeding of young persons with anorexia nervosa". International Journal of Mental Health Nursing (jezik: engleski). n/a (n/a). doi:10.1111/inm.12758. ISSN 1447-0349. PMID 32578949.
  6. ^ Parker, Robert; Sharma, Asheesh (2008). General Medicine (jezik: engleski). Elsevier Health Sciences. str. 56. ISBN 978-0723434610. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  7. ^ M.D, Michael B. First (19. 11. 2013). DSM-5 Handbook of Differential Diagnosis. American Psychiatric Pub. ISBN 9781585624621 – preko Google Books.
  8. ^ Arcelus J, Witcomb GL, Mitchell A (mart 2014). "Prevalence of eating disorders amongst dancers: a systemic review and meta-analysis". European Eating Disorders Review. 22 (2): 92–101. doi:10.1002/erv.2271. PMID 24277724.
  9. ^ Hay P (juli 2013). "A systematic review of evidence for psychological treatments in eating disorders: 2005-2012". The International Journal of Eating Disorders. 46 (5): 462–9. doi:10.1002/eat.22103. PMID 23658093.
  10. ^ "Eating Disorders: Core Interventions in the Treatment and Management of Anorexia Nervosa, Bulimia Nervosa and Related Eating Disorders" (PDF). 2004. str. 103. PMID 23346610.
  11. ^ Vos, Theo; Allen, Christine; Arora, Megha; Barber, Ryan M.; Bhutta, Zulfiqar A.; Brown, Alexandria; Carter, Austin; Casey, Daniel C.; Charlson, Fiona J.; Chen, Alan Z.; Coggeshall, Megan; Cornaby, Leslie; Dandona, Lalit; Dicker, Daniel J.; Dilegge, Tina; Erskine, Holly E.; Ferrari, Alize J.; Fitzmaurice, Christina; Fleming, Tom; Forouzanfar, Mohammad H.; Fullman, Nancy; Gething, Peter W.; Goldberg, Ellen M.; Graetz, Nicholas; Haagsma, Juanita A.; Hay, Simon I.; Johnson, Catherine O.; Kassebaum, Nicholas J.; Kawashima, Toana; et al. (oktobar 2016). "Global, regional, and national incidence, prevalence, and years lived with disability for 310 diseases and injuries, 1990-2015: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2015". Lancet. 388 (10053): 1545–1602. doi:10.1016/S0140-6736(16)31678-6. PMC 5055577. PMID 27733282.
  12. ^ a b c Smink FR, van Hoeken D, Hoek HW (august 2012). "Epidemiology of eating disorders: incidence, prevalence and mortality rates". Current Psychiatry Reports. 14 (4): 406–14. doi:10.1007/s11920-012-0282-y. PMC 3409365. PMID 22644309.
  13. ^ Naghavi M, Wang H, Lozano R, Davis A, Liang X, Zhou M, et al. (januar 2015). "Global, regional, and national age-sex specific all-cause and cause-specific mortality for 240 causes of death, 1990-2013: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2013". Lancet. 385 (9963): 117–71. doi:10.1016/S0140-6736(14)61682-2. PMC 4340604. PMID 25530442.
  14. ^ Gull WW (septembar 1997). "Anorexia nervosa (apepsia hysterica, anorexia hysterica). 1868". Obesity Research. 5 (5): 498–502. doi:10.1002/j.1550-8528.1997.tb00677.x. PMID 9385628.
  15. ^ Surgenor LJ, Maguire S (2013). "Assessment of anorexia nervosa: an overview of universal issues and contextual challenges". Journal of Eating Disorders. 1 (1): 29. doi:10.1186/2050-2974-1-29. PMC 4081667. PMID 24999408.
  16. ^ Strumia R (septembar 2009). "Skin signs in anorexia nervosa". Dermato-Endocrinology. 1 (5): 268–70. doi:10.4161/derm.1.5.10193. PMC 2836432. PMID 20808514.
  17. ^ Miller KK (septembar 2013). "Endocrine effects of anorexia nervosa". Endocrinology and Metabolism Clinics of North America. 42 (3): 515–28. doi:10.1016/j.ecl.2013.05.007. PMC 3769686. PMID 24011884.
  18. ^ a b Walsh JM, Wheat ME, Freund K (august 2000). "Detection, evaluation, and treatment of eating disorders the role of the primary care physician". Journal of General Internal Medicine. 15 (8): 577–90. doi:10.1046/j.1525-1497.2000.02439.x. PMC 1495575. PMID 10940151.
  19. ^ Stargrove MB, Treasure J, McKee DL (2008). Herb, Nutrient, and Drug Interactions: Clinical Implications and Therapeutic Strategies. Elsevier Health Sciences. ISBN 978-0-323-02964-3. Pristupljeno 9. 4. 2015.
  20. ^ a b Nolen-Hoeksema S (2013). Abnormal Psychology. New York: McGraw Hill. str. 339–41. ISBN 978-0-07-803538-8.
  21. ^ "Anorexia Nervosa". National Association of Anorexia Nervosa and Associated Disorders. Arhivirano s originala, 13. 4. 2014. Pristupljeno 15. 4. 2014.
  22. ^ Marzola E, Nasser JA, Hashim SA, Shih PA, Kaye WH (novembar 2013). "Nutritional rehabilitation in anorexia nervosa: review of the literature and implications for treatment". BMC Psychiatry. 13 (1): 290. doi:10.1186/1471-244X-13-290. PMC 3829207. PMID 24200367.
  23. ^ Robinson, Paul H. (2006). Community treatment of eating disorders. Chichester: John Wiley & Sons. str. 66. ISBN 978-0-470-01676-3.
  24. ^ Haller E (decembar 1992). "Eating disorders. A review and update". The Western Journal of Medicine. 157 (6): 658–62. PMC 1022101. PMID 1475950.
  25. ^ psihologija.knjiznice.ffzg.hr, Poremećaji hranjenja[mrtav link] (Preuzeto 26. srpnja 2009.)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Anoreksija
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Anoreksija&oldid=3380213"