Eiffelov toranj
Eiffelov toranj (francuski: Tour Eiffel) je toranj izrađen od gvožđa, ukupne visine 324 m koji se nalazi u glavnom francuskom gradu Parizu. Nazvan je po Alexandreu Gustavu Eiffelu, inženjeru koji ga je osmislio. Građen je od 1887. do 1889, predstavljen 31. marta 1889. u povodu Svjetske izložbe kojom je obilježena 100. godišnjica Francuske revolucije, dok je za posjetioce otvoren 6. maja iste godine. Izgradnjom Eiffelovog tornja, Keopsova ili Velika piramida u Gizi, u Egiptu izgubila je dotadašnji status najviše građevine na planeti, a toranj je ostao najviši sve do izgradnje njujorške zgrade Chrysler Building 1930. godine. Broj stepenica od dna do vrha građevine je tokom historije varirao. Tako je na dan izgradnje toranj imao 1.710 stepenica, a nakon nekoliko renovacija danas ima 1.665. Konstrukcija tornja teška je 7.300 tona, dok cijela građevina teži 10.100 tona. Pri najvećem vjetru vrh tornja oscilira samo 12 cm, ali zato visina varira čak do 15 cm pri najvišim temperaturama. Kako bi se Eiffelov toranj zaštitio od hrđe, svakih sedam godina njegova površina se prekriva sa 50 tona boje u tri sloja. Eiffelov toranj je simbol Pariza i Francuske i najposjećenija turistička lokacija na svijetu (uz naplatu) sa 6,893 miliona posjetilaca u 2007.
| Eiffelov toranj | |
|---|---|
| Tour Eiffel (francuski) | |
.jpg) Pogled na Eiffelov toranj sa Champ-de-Marsa | |
 | |
| Rekordna visina | |
| Najviša zgrada na svijetu od 1889. do 1930.[I] | |
| Opće informacije | |
| Vrsta | Toranj za posmatranje Radiodifuzni toranj |
| Lokacija | 7. arondisman, Pariz, Francuska |
| Koordinate | 48°51′29.6″N 2°17′40.2″E / 48.858222°N 2.294500°E |
| Početak izgradnje | 28. januar 1887 |
| Izgrađeno | 31. mart 1889[1] |
| Otvaranje | 15. maj 1889[1] |
| Vlasnik | Grad Pariz, Francuska |
| Upravitelj | Société d'Exploitation de la Tour Eiffel (SETE) |
| Visina | |
| Arhitektonski | 300 m[2] |
| Vrh | 330 m |
| Zadnji sprat | 276 m[2] |
| Tehnički detalji | |
| Broj spratova | 4[3] |
| Liftovi | 8[4] |
| Dizajn i izgradnja | |
| Arhitekt | Stephen Sauvestre |
| Građevinski inženjer | Maurice Koechlin Émile Nouguier |
| Glavni izvođač radova | Compagnie des Etablissements Eiffel |
| Ostale informacije | |
| Veb-sajt | toureiffel |
| I. ^ "Eiffelov toranj". Emporis. Arhivirano s originala, 22. 4. 2016. | |
| Dio | Pariz, obale Sene |
| Kriterij | kulturni: i, ii, iv |
| Referenca | 600 |
| Uvrštenje | 1991 (15. sjednica) |
Dizajn Ajfelovog tornja pripisuje se Mauriceu Koechlinu i Émileu Nouguieru, dvojici viših inženjera koji rade za Compagnie des Établissements Eiffel. To je zamišljeno nakon rasprave o prikladnom centralnom dijelu za predloženu 1889. Exposition Universelle, svjetski sajam za proslavu stogodišnjice Francuske revolucije. Eiffel je otvoreno priznao da je inspiracija za toranj došla iz Latting opservatorije izgrađene u New Yorku 1853.[5] U maju 1884, radeći kod kuće, Koechlin je napravio skicu njihove ideje, koju je opisao kao "veliki pilon, koji se sastoji od četiri rešetkasta nosača koji stoje odvojeno u podnožju i spajaju se na vrhu, spojeni metalnim rešetkama u pravilnim intervalima".[6] Ajfel je u početku pokazao malo entuzijazma, ali je ipak odobrio dalje proučavanje, pa su dva inženjera zatim zamolila Stephena Sauvestrea, šefa arhitektonskog odjeljenja kompanije, da doprinese dizajnu. Sauvestre je dodao ukrasne lukove na osnovu tornja, stakleni paviljon na prvom nivou i druge ukrase.
Nova verzija je dobila Ajfelovu podršku: on je kupio prava na patent dizajna koji su povukli Koechlin, Nougier i Sauvestre, a dizajn je bio izložen na Izložbi dekorativnih umjetnosti u jesen 1884. pod imenom kompanije. Dana 30. marta 1885, Eiffel je predstavio svoje planove Société des Ingénieurs Civils; nakon što je razgovarao o tehničkim problemima i naglasio praktičnu upotrebu tornja, završio je svoj govor rekavši da će toranj simbolizirati
[ne] samo umjetnost modernog inženjera, već i vijek industrije i nauke u kojem živimo, a za koji su veliki naučni pokret osamnaestog vijeka i Revolucija 1789. pripremili put kojim će ovaj spomenik biti podignut kao izraz zahvalnosti Francuske.[7]
Reference
uredi- ^ a b Bachman, Leonard R. (2019). Constructing the Architect: An Introduction to Design, Research, Planning, and Education. str. 80. ISBN 9781351665421.
- ^ a b Šablon:Ctbuh
- ^ "Intermediate floor of the Eiffel tower".
- ^ "Eiffel Tower". Emporis. Arhivirano s originala, 22. 4. 2016.
- ^ Engineering News and American Railway Journal. 22. G. H. Frost. 1889. str. 482.
- ^ Harvie, str. 78.
- ^ Loyrette, str. 116.
Dodatna literatura
uredi- Chanson, Hubert (2009). "Hydraulic engineering legends Listed on the Eiffel Tower". u Jerry R. Rogers (ured.). Great Rivers History: Proceedings and Invited Papers for the EWRI Congress and Great Rivers History Symposium. American Society of Civil Engineers. ISBN 978-0-7844-1032-5.
- Frémy, Dominique (1989). Quid de la tour Eiffel. R. Laffont. ISBN 978-2-221-06488-7.
- The Engineer: The Paris Exhibition. XLVII. London: Office for Advertisements and Publication. 3. 5. 1889.
- Harriss, Joseph (1975). The Eiffel Tower: Symbol of an Age. London: Paul Elek. ISBN 0236400363.
- Harvie, David I. (2006). Eiffel: The Genius Who Reinvented Himself. Stroud, Gloucestershire: Sutton. ISBN 0-7509-3309-7.
- Jonnes, Jill (2009). Eiffel's Tower: The Thrilling Story Behind Paris's Beloved Monument …. Penguin. ISBN 978-1-101-05251-8.
- Loyrette, Henri (1985). Eiffel, un Ingenieur et Son Oeuvre. Rizzoli. ISBN 978-0-8478-0631-7.
- Musée d'Orsay (1989). 1889: la Tour Eiffel et l'Exposition Universelle. Editions de la Réunion des Musées Nationaux, Ministère de la Culture, de la Communication, des Grands Travaux et du Bicentenaire. ISBN 978-2-7118-2244-7.
- Vogel, Robert M. (1961). "Elevator Systems of the Eiffel Tower, 1889". United States National Museum Bulletin. Washington, D.C.: Smithsonian Institution. 228: 20–21.
- Watson, William (1892). Paris Universal Exposition: Civil Engineering, Public Works, and Architecture. Washington, D.C.: Government Publishing Office.
