Alpski triton
Alpski triton (lat. Ichtyosaura alpestris ) pripada porodici daždevnjaka (Salamandridae), redu repatih vodozemaca (Caudata, Urodela), u klasi vodozemaca (Amphibia).
| Alpski triton / alpski vodenjak | |
|---|---|
| Status zaštite: Smanjeni rizik (lc) | |
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Amphibia |
| Red | Caudata |
| Porodica | Salamandridae |
| Potporodica | Pleurodelinae |
| Rod | Ichtiosaura |
| Vrsta | I. alpestris |
| Dvojno ime | |
| Ichtyosaura alpestris (Laurenti, 1768) | |
 Areal alpskog tritona | |
| Sinonimi | |
| Triturus alpestris, Lissotriton alpestris, Mesotriton alpestris | |
Opis vrste
urediJedinke alpskog tritona su tipični predstavnici repatih vodozemaca, osebujnog i zanimljivog izgleda. U vrijeme parenja u proljeće mužjaci, dugi do 9 cm, imaju leđa obojena plavkasto. Bokovi su crno - bijelo tačkasti, a prema trbuhu oivičeni plavom prugom. Plitki leđni češalj je pjegav (žućkasto-crno). Ženke, velike do 12 cm, su marmorirane tamno sivo - smeđe - zelenkasto, a pjegavost bokova je slabije izražena. Oba spola imaju trbuh svijetlo narančaste do crvene boje, koji je obično jednobojan i bez pjega. Po okončanju mrijesta, obično od maja, oba spola napuštaju vodu i polako ponovo dobijaju manje upadljivu boju (tamna, gotovo crna gornja strana dok trbuh ostaje narančast ali manje intenzivne boje nego u vrijeme parenja).
Način života
urediAlpski triton nastanjuje vlažne šume brdskih do planinskih područja, s pristupom vodenim sredinama. Nema ga u područjima bez šuma. Nastanjuje guste listopadne šume, a često živi i na područjima koja liče na parkove i u zapuštenim vrtovima. Alpski triton je, osim u vrijeme parenja, noćna kopnena životinja. Danju se zadržava na različitim sjenovitim mjestima, ispod kamenja, drveća ili različitog raslinja. Noću love kišne gliste, insekte i druge sitne životinje. Glavni prirodni neprijatelji su im ribe koje se hrane njihovim larvama. Nakon buđenja iz zimskog mirovanja, odrasle jedinke odmah kreću prema najbližoj vodi, šumskoj bari, jezeru ili potočiću. Ženka u sezoni parenja može položiti do 250 jaja. Razvoj embrija traje (zavisno od toplote vode) dvije do tri sedmice.
Stanište i areal
urediAlpski triton živi u brdskim i planinskim staništima, na nadmorskim visinama do 2500m. Ponekad se može naći i u nizinskim predjelima. Staništa su mu hladne, bistre vode, s oskudnom vodenom vegetacijom. U vodi se zadržavaju uglavnom u bentosu. Areal vrste I. alpestris obuhvata srednju Evropu i planinske predjele južne i jugoistočne Evrope te izolovane lokalitete na Iberijskom poluostrvu. Ova vrsta je čest stanovnik bosanskih planinskih jezera i potoka. Pogotovo je značajna prisutnost endemičnog bosanskog tritona Ichtyosaura alpestris reiseri, koji je kao zasebna podvrsta opisan 1902. godine. Jedno od njegovih poznatijih staništa je Prokoško jezero na planini Vranici, gdje se u toplim vodenim površinama nalazi stabilna populacija ove podvrste. Jedinke prokoške populacije bosanskog alpskog tritona odlikuje niz specifičnih osobina ove podvrste, koje se prvenstveno ogledaju u robusnijoj konstituciji i velikoj, neproporcionalnoj glavi u odnosu na gracilnu konstituciju i proporcionalnu glavu običnog alpskog tritona.[1]
Prehrana
urediLarve alpskog tritona se prvenstveno hrane račićima, vodenim insektima i mekušcima, mladi se hrane grinjama, pseudoškorpionima i kolembolama. Odrasle jedinke alpskog tritona se obično hrane glistama, mekušcima, tvrdokrilcima, mravima, leptirima i muhama, kao i njihovim larvama.
Predatori
urediNajveći predatori alpskog tritona u vodi su ribe, a na kopnu gmizavci, ptice i sisari.
Zakonska zaštita
urediAlpski triton je zaštićen Bernskom konvencijom (Appendix III, za��tićena vrsta) i evropskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta. U Evropskoj uniji je nezakonito loviti, posjedovati ili rukovati alpskim tritonima bez posebne dozvole. Također, zabranjeno je njihovo ubijanje ili nanošenje štete jedinkama ili njihovom staništu.
Taksonomija
urediAlpski triton je ranije svrstavan u rod Triturus. García-París et al.[2] su podijelili rod Triturus i svrstali alpskog tritona u rod Mesotriton, dok ga neki autori smatraju rodom Lissotriton. Naknadno je rod Mesotriton preimenovan u Ichtyosaura.[3] U literaturi se može naći da je poznato deset ili (prema nekima autorima) više podvrsta alpskog tritona, među kojima su:
- I. alpestris reiseri (Werner, 1902) bosanski triton
- I. alpestris alpestris (Laurenti, 1768) alpski triton
- I. alpestris apuanus (Gray, 1850) italijanski triton
- I. alpestris cyreni (Mertens & Muller, 1940) španski triton
- I. alpestris inexpectatus (Dubois & Breuil, 1983) kalabrijski triton
- I. alpestris veluchiensis (Wolterstorff, 1935) grčki triton
- I. alpestris lacusnigri (Dely, 1960) jugoslavenski triton
- I. alpestris montenegrinus (Radovanovic, 1951) crnogorski triton
- I. alpestris piperianus (Radovanovic, 1961)
- I. alpestris serdarus (Radovanovic, 1961)
Neke od navedenih podvrsta vrste I. alpestris žive u neotenom obliku. I. alpestris je jedina recentna vrsta roda Ichtyosaura. Smatra da je ovom rodu pripadala još jedna, izumrla vrsta (I. randeckensis). [4]
Reference
uredi- ^ Suvad Lelo 2003. Potvrda stabilne egzistencije bosanskohercegovačke endemične populacije alpskog tritona Triturus alpestris reiseri Werner, 1902 (Amphibia: Urodela, Salamandridae) u Prokoškom jezeru i njegovoj okolini. Poljoprivreda, XLVIII(52):47-54.
- ^ García-París, M., A. Montori, and P. Herrero. 2004. Amphibia: Lissamphibia. Fauna Iberica Vol. 24. Madrid: Museo Nacional de Ciencias Naturales and Consejo Superior de Investigaciones Científicas.
- ^ Josef F. Schmidtler. 2007. Die Wurzeln einer bayrischen Herpetofaunistik im 18. und beginnenden 19. Jahrhundert. Zeitschrift f. Feldherpetologie 14: 93–119. Laurenti, Bielefeld. (str. 105)
- ^ Schoch, R. R.; Rasser, M. W. (2013). "A new salamandrid from the Miocene Randeck Maar, Germany". Journal of Vertebrate Paleontology. 33: 58. doi:10.1080/02724634.2012.716113.